Za čime najčešće žale ljudi na samrti?

Demijurg

Poznat
Banovan
Poruka
7.211
Za čime biste najviše žalili da vam je danas poslednji dan života?

Medicinska sestra Bronnie Ware iz Australije ceo svoj radni vek posvetila je negovanju ljudi na samrti, brinući se za teške bolesnike kojima je preostalo najviše 12 nedelja života. Na svom blogu objavila je pet stvari zbog kojih ljudi pred kraj života najviše žale. Svoja opažanja planira da objavi i u knjizi, a Gardian ukratko prenosi čemu je sve Broni svedočila.

1. “Voleo bih da sam imao hrabrosti živeti život onako kako želim, a manje ugađao drugima i radio što se od mene očekuje.” Ovo su ljudi najčešće navodili. Kad bi shvatili da je njihov život pri kraju, i pogledali unazad, shvatili bi koliko svojih snova nisu ostvarili, i koliko toga se dogodilo, jer su ugađali drugima. Shvatili bi da nisu svoje izbore temeljili na vlastitim željama i potrebama.

2. “Voleo bih da nisam toliko radio.” Ovo je izjavio skoro svaki muški pacijent koga sam lečila. Nedostajala su im njihova deca i partnerke. Žene su takođe navodile ovaj razlog.

3. “Voleo bih da sam imao hrabrosti da izrazim svoja osećanja.” Mnogi ljudi su zarobili svoja osećanja kako bi bili u miru sa ostalima. Kao rezultat toga, nastavljali su da žive osrednjim životom, pomireni sa onim sa čim već jesu. Mnogi su se razboleli, jer su bili ogorčeni i nesrećni.

4. “Voleo bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima.” Ljudi jako često ne shvataju vrednosti svojih prijatelja sve dok ne dođu do kraja života. Mnogi su postali toliko zauzeti svojim životom da su na kraju ostali bez brojnih prijateljstava. Svima na kraju života nedostaju prijatelji.

5. “Voleo bih da sam sebi dopustio da budem srećniji.” Mnogi do kraja života ne shvate da je sreća stvar izbora. Ostali su zarobljeni unutar starih odluka i navika. Tešili su se onim poznatim, a strah od promene sprečio ih je da budu srećni do kraja. Na samrti žale što se nisu više smejali i uživali.

Šta reći...
 
Za čime biste najviše žalili da vam je danas poslednji dan života?

Medicinska sestra Bronnie Ware iz Australije ceo svoj radni vek posvetila je negovanju ljudi na samrti, brinući se za teške bolesnike kojima je preostalo najviše 12 nedelja života. Na svom blogu objavila je pet stvari zbog kojih ljudi pred kraj života najviše žale. Svoja opažanja planira da objavi i u knjizi, a Gardian ukratko prenosi čemu je sve Broni svedočila.

1. “Voleo bih da sam imao hrabrosti živeti život onako kako želim, a manje ugađao drugima i radio što se od mene očekuje.” Ovo su ljudi najčešće navodili. Kad bi shvatili da je njihov život pri kraju, i pogledali unazad, shvatili bi koliko svojih snova nisu ostvarili, i koliko toga se dogodilo, jer su ugađali drugima. Shvatili bi da nisu svoje izbore temeljili na vlastitim željama i potrebama.

2. “Voleo bih da nisam toliko radio.” Ovo je izjavio skoro svaki muški pacijent koga sam lečila. Nedostajala su im njihova deca i partnerke. Žene su takođe navodile ovaj razlog.

3. “Voleo bih da sam imao hrabrosti da izrazim svoja osećanja.” Mnogi ljudi su zarobili svoja osećanja kako bi bili u miru sa ostalima. Kao rezultat toga, nastavljali su da žive osrednjim životom, pomireni sa onim sa čim već jesu. Mnogi su se razboleli, jer su bili ogorčeni i nesrećni.

4. “Voleo bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima.” Ljudi jako često ne shvataju vrednosti svojih prijatelja sve dok ne dođu do kraja života. Mnogi su postali toliko zauzeti svojim životom da su na kraju ostali bez brojnih prijateljstava. Svima na kraju života nedostaju prijatelji.

5. “Voleo bih da sam sebi dopustio da budem srećniji.” Mnogi do kraja života ne shvate da je sreća stvar izbora. Ostali su zarobljeni unutar starih odluka i navika. Tešili su se onim poznatim, a strah od promene sprečio ih je da budu srećni do kraja. Na samrti žale što se nisu više smejali i uživali.

Šta reći...
Da su citali tvoju temu o Afirmacijama (ili Pozitivnim mislima, kako bjese?) onda ne bi imali da zale ni za cim, kao sto mi koji smo to citali necemo, jer ce sve zelje da nam se ostvare... :hahaha: samo da se oslobodimo sijenke :hahaha:
Bez sale, koja sekta te salje da podmeces ovakve izuzetno dobre teme?
 
Da su citali tvoju temu o Afirmacijama (ili Pozitivnim mislima, kako bjese?) onda ne bi imali da zale ni za cim, kao sto mi koji smo to citali necemo, jer ce sve zelje da nam se ostvare... :hahaha: samo da se oslobodimo sijenke :hahaha:
Bez sale, koja sekta te salje da podmeces ovakve izuzetno dobre teme?

Ada, ma, je li bogoti?

Pišam ti na sektu, na sve sekte i na sve sektaše. Nemam ti ja mentalni sklop za sleđenje bilo kog čoveka (naročito ako je bogohulno, bogoborno i protivprirodno obrezan i tetoviran kao svaki rob), pa samim tim ni sekte. Ojha
 
za ovu temu bih podelila s vama jednu pricu koja je bas prikladna...malo sam pocela drugacije da razmisljam od kad je procitah,nadam se da ce i na one koji je procitaju uticati slicno ;)

-Moj prijatelj je otvorio jednu od fijoka koja je pripadala njegovoj zeni.
Izvadio je jedan zamotuljak u ruzinom papiru i rekao:
"Ovo nije bilo sta, ovo je nesto specijalno."
Odmotao je paketic i bacio papir, a onda se duboko zagledao u biranu
svilu i cipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New Yorku, pre otprilike
osam ili devet godina. Nije to nikada upotrebila. Cuvala je to za neku secijalnu
piliku". Dobro... ja mislim da je sada prilika za to." Prisao je krevetu i polozio
rublje pored druge garderobe, koju ce ona imati na sahrani.
Njegova zena je umrla.
Okrenuo se prema meni i rekao: "Ne cuvaj nikada nista za neke specijalne prilike, svaki dan u tvom zivotu je specijalan."
***
Jos uvjek se secam njevih reci... one su promenile moj zivot.
Vise citam, a manje cistim. Sedim na terasi i uzivam u pejzazu, i ne smeta mi korov u vrtu. Provodim vise vremena s porodicom, a manje na poslu.
Shvatio sam da je zivot u sustini jedna celina ispunjena uzicima, a ne kurs prezivljavanja. Vise nista ne cuvam.
Upotrebljavam moje kristalne case svaki dan.
Obucem moj novi sako, kad idem u supermarket, ako mi je zelja.
Ja ne cuvam moj najbolji parfem za specijalne izlaske, ja ga upotrebljavam uvek kad pozelim.
Fraze: "jednog dana" i "jednog od ovih dana" nestale su iz mog recnika.
Ako nesto vredi videti, slusati ili raditi, onda ja to zelim videti, slusati ili raditi SADA. Nisam siguran u to, sta bi zena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je nece biti ovde sutra, u sta mi svi verujemo.
Mislim da bi ona bila vise u kontaktu sa svojom familijom, svojim najblizim prijateljima. Ona bi mozda nazvala svoje stare prijatelje i molila za oprostaj zbog nekih nesporazuma, i pomirila se s njima.
Verujem da bi ona isla da jede u kineski restoran, to je njena omiljena hrana. Upravo ove neuradjene male stvari sto meni smetaju,
Smeta mi sto sam prestao da vidjam moje dobre prijatelje koje sam ja "jednog dana" hteo nazvati.
Smeta mi sto ne pisem pisma, koje sam mislio pisati "jednog od ovih dana". Smeta mi i zalosti me da nisam rekao mojim roditeljima, mojoj braci i deci, cesce, koliko ih volim.
Sada pokusavam da ne zakasnim, ne drzim po strani, ili cuvam nesto, sto moze obogatiti nas zivot sa smehom ili radoscu.
I svaki dan kazem sebi samom, da je danas jedan specijalni dan...
Svaki dan, svaki sat, svaki minut... je specijalan.

***
INSTRUKCIJE ZA ZIVOT
Jedi puno sirove (neobradjene) rize.
Pruzaj ljudima vise nego sto ocekuju, i radi to s voljom.
Nauci napamet stihove koje volis.
Ne veruj u sve sto cujes, ne trosi vreme na spavanje,i
ne spavaj onoliko koliko bi zeleo.
Kad kazes nekome: "Ja te volim", reci to zato sto stvarno tako osecas ... i zato sto je istina.
Kad kazes: "Zao mi je", "Oprosti mi", gledaj osobu u oci.
Veruj u ljubav na prvi pogled.
Ne sprdaj se s tudjim snovima.
Voli duboko i strastveno.
Mozes biti povredjen, ali to je jedini nacin da zivimo kompletan zivot.
Ako se ne slazes, budi ipak lojalan.
Ne vredjaj.
Ne osudjuj nikoga zbog njegovih rodjaka.
Govori polako, ali misli brzo.
Ako te neko pita! o necemu, o cemu ti ne zelis da govoris,
upitaj s osmehom: "Zasto te to zanima?"
Ne zaboravi da najvece ljubavi i najveci uspesi, nose i rizike.
Nazovi svoju majku.
Kazi "na zdravlje" kad cujes da neko kihne
Ne zaboravi tri stvari: Postuj samog sebe. Postuj druge.
Odgovoran si za sve sto radis.
Ne dozvoli da jedan mali nesporazum pokvari veliko prijateljstvo.
Kad primetis da si pogresio, ispravi to brzo.
Odgovaraj na telefon s osmehom, da onaj koji zove, cuje da se ti osmehujes.
Zasnuj brak sa zenom/covekom koji voli da prica.
U starosti ce vam prica biti vaznija od bilo cega.
Ne budi puno sam.
Otvori svoje narucje za razmenu/promenu, ali ne zanemari svoja vrednovanja.
Cutanje je ponekad najbolji odgovor.
Citaj vise knjige, a manje gledaj TV.
Zivi dobar i dostojan zivot. Kasnije u starosti mozes uzivati u secanjima.
Veruj u Boga, ali zakljucavaj svoj auto.
Vazno je da je atmosfera u kuci ispunjena ljubavlju. !
Ucini uvek tako da stvoris mir i harmoniju u svojoj okolini.
Citaj izmedju redova.
Podeli s drugima ono sto znas. Tako se stvara besmrtnost.
Budi brizan prema nasoj planeti.
Moli se, postoji jedna neopisiva snaga u molitvi.
Ne prekidaj nikada nekoga ko upravo pokusava da ti dokaze svoju odanost.
Ne budi previse radoznao.
Jedanput godisnje otputuj negde gde nikada nisi bio.
Ne zaboravi da je, ne uspes li u svemu sto zelis, to ponekad srecan pogodak
***"
 
Meni se sviđa ono ..zasnuj brak sa muškarcem- ženom koja voli da priča...i naravno sijaset stvari sa spiska.....neverovatno je bitno imati sa partnerom dobru komunikaciju i istu priču...imati stalno o nečemu razgovarati....ponekad pomislim da je bitnije i od seksa.....pa i kada se zaćuti, da razgovor ne prestaje...
 
Ako nisi znala covek od samog rodjenja ulazi u proces umiranja. Evo upravo ja i ti sada, kao i svaki zivi covek na planeti trenutno umire. Sat nam otkucava. Najveca je steta sto covek u zadnjim danima ili satima svog umiranja shavati da umire.

sad cu malo da zaboravim pa cu posle opet da se setim

- - - - - - - - - -

u stvari kad jednom ukapiras posle tesko zaboravis
 
Meni se sviđa ono ..zasnuj brak sa muškarcem- ženom koja voli da priča...i naravno sijaset stvari sa spiska.....neverovatno je bitno imati sa partnerom dobru komunikaciju i istu priču...imati stalno o nečemu razgovarati....ponekad pomislim da je bitnije i od seksa.....pa i kada se zaćuti, da razgovor ne prestaje...

Ja bi prso kad bi ozenio zenu koja se ne gasi. Melje kao mlin. Naravno da nevalja da bude ni suvise cutljiva ali ono bla bla bla bla....... pa to je ispiranje mozga.

Pogotovo ujutru kad se probudim zelim u miru da pocnem dan.
 
Ja bi prso kad bi ozenio zenu koja se ne gasi. Melje kao mlin. Naravno da nevalja da bude ni suvise cutljiva ali ono bla bla bla bla....... pa to je ispiranje mozga.

Pogotovo ujutru kad se probudim zelim u miru da pocnem dan.

Možda savet sa spiska nije najbolje formulisan....ja sam ga shvatila drugačije....imati o čemu sa mužem-ženom pričati, je poenta priče, ili umeti ćutati zajedno, a da ne bude ne prijatno.....lično volim pričljive ljude, koji umeju da vode dijaloge sa ljudima....a da ima onih koji vode monologe i ne zaklapaju i što je najgore ne dozvoljavaju vam da učestvujete u razgovoru ima, te niko ne voli, nisi izuzetak.....a od ćutljivaca me želudac zaboli, a traže vaše prisutvo...samo jedno loše iskustvo...nijedna tema ih ne intrigira, ni film, ni muzika, ni politika...nema, da, ne, možda, nisi u pravu...samo blejanje...
 
Za čime biste najviše žalili da vam je danas poslednji dan života?

Medicinska sestra Bronnie Ware iz Australije ceo svoj radni vek posvetila je negovanju ljudi na samrti, brinući se za teške bolesnike kojima je preostalo najviše 12 nedelja života. Na svom blogu objavila je pet stvari zbog kojih ljudi pred kraj života najviše žale. Svoja opažanja planira da objavi i u knjizi, a Gardian ukratko prenosi čemu je sve Broni svedočila.

1. “Voleo bih da sam imao hrabrosti živeti život onako kako želim, a manje ugađao drugima i radio što se od mene očekuje.” Ovo su ljudi najčešće navodili. Kad bi shvatili da je njihov život pri kraju, i pogledali unazad, shvatili bi koliko svojih snova nisu ostvarili, i koliko toga se dogodilo, jer su ugađali drugima. Shvatili bi da nisu svoje izbore temeljili na vlastitim željama i potrebama.

2. “Voleo bih da nisam toliko radio.” Ovo je izjavio skoro svaki muški pacijent koga sam lečila. Nedostajala su im njihova deca i partnerke. Žene su takođe navodile ovaj razlog.

3. “Voleo bih da sam imao hrabrosti da izrazim svoja osećanja.” Mnogi ljudi su zarobili svoja osećanja kako bi bili u miru sa ostalima. Kao rezultat toga, nastavljali su da žive osrednjim životom, pomireni sa onim sa čim već jesu. Mnogi su se razboleli, jer su bili ogorčeni i nesrećni.

4. “Voleo bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima.” Ljudi jako često ne shvataju vrednosti svojih prijatelja sve dok ne dođu do kraja života. Mnogi su postali toliko zauzeti svojim životom da su na kraju ostali bez brojnih prijateljstava. Svima na kraju života nedostaju prijatelji.

5. “Voleo bih da sam sebi dopustio da budem srećniji.” Mnogi do kraja života ne shvate da je sreća stvar izbora. Ostali su zarobljeni unutar starih odluka i navika. Tešili su se onim poznatim, a strah od promene sprečio ih je da budu srećni do kraja. Na samrti žale što se nisu više smejali i uživali.

Šta reći...

Da danas umirem...i da mi je poslednji dan života, žalila bih, verovatno što imam tako malo vremena, a što je toliko toga ostalo možda nedovršeno. Ne bih verovatno stigla o svemu tome da mislim, da je to zaista realnost na primer, ali mučilo bi me, što se nisam naputovala još, načitala, navolela, što nisam dovoljno izgrlila ljude koje volim. Verovatno bih se pitala, što baš ja, i što baš sad...

Savest mi je mirna, što se tiče nekih stvari, i u danima bolesti sma baš na takav način i baš o tome mislila...Zato sma i radila sve šta sam radila. Jer mi je uvek bilo u pameti, da je stanje dosta ozbiljno bilo, i da mi je bilo stalo da pokažem i napišem sve, šta mi je u duši bilo. Da napišem i šta mi je kidalo kožu s leđa, da pokažem da nije istina da mi nije bilo stalo, da mi nije bilo važno, da jesam volela i da sma se trudila. I zato sam srećna. Jer sam i to uspela. I kada kucne jednog dana moj čas, biću pomirena sama sa sobom, da jesam dala sve od sebe, sve do zadnjeg atoma i daha, da ispravim sve. da je u meni želja gorela, sve dok budem disala.

A da je stvarno danas takav i taj dan, za čim bih najviše žalila...znam za čim i šta je to. Što ostavljam svoje najmilije, to bi me mučilo. I druga stvar, što nisam pronašla voljenog čoveka i što nisam rodila dete.

To bi bilo to.

:hvala:
 
Jel tebi neko blizak umro skoro kad tako razmišljaš?

jeste, pre izvesnog vremena sam izvrsila sopstvena dva i po "samoubistva"....ne salim se. i dozivela jedno ubistvo sebe. to odvajanje neke sopstvene bliskosti od sebe me nateralo da tako mislim...a ne smem da mislim o tome sta bi se desilo da neko zaista blizak umre. valjda zato ljude u prolazu vidim kao ljude u "prolazu". to ne plasi ali bolje definise prolaznost.
 

Back
Top