A odakle ta potreba kod savremenog coveka da se vraca paganskim religijama i verovanjima ? Da li je to zato sto iz nekog nepoznatog razloga ljudi misle da je to starije, pa zato i neminovno bolje, ili zato sto paganizam ne zahteva nikakvo strogo moralno ponasanje ?.
Verovato jer pagansko nosi u sebi onaj iskreni i izvorni verski osećaj, verovanja koja čoveka povezuju sa svime što ga okružuje i koja nisu dogmatska.
I zasto bi slovenski narodi trebalo da ostave svoje Pravoslavlje i da se vrate u paganizam ?
Zapravo veliki broj Slovena je rimokatolične veroispovesti, uz mali broj muslimana i luterana, kao i značajan broj nereligioznih ljudi.
Vraćanjem ne gube ništa, to su verovanja koja se nalaze u srži njihovog bića, i koja oni svakako upražnjavaju, uglavnom nesvesni da to čine.
Zasto su se nasi preci jednom u istoriji odrekli paganskih verovanja i prihvatili Hriscanstvo ?
Pre svega proces pokrštavanja trajao je nekoliko vekova, a zapravo nikada nije ni dovršen. Odrekli su se zbog ekonomsko političke situacije, radi ostvarivanja povlastica, jer su radili ono što su smatrali da je najbolje za njihov narod ili iz lične koristi jer je hrišćanstvo umesto slovenske zadruge i veća sada nudilo autoritarnu monarhiju. Dok bi oni koji su se protivili bili sravnjeni sa zemljom, što se desilo Slovenima na severu, u današnjoj Nemačkoj protiv kojih je pokrenut krstaški rat.
Istina je zapravo da srpski kao i drugi slovenski narodi nikada nisu postali hrišćani u punom smislu, oni su hrišćanstvom tek ogrnuli svoja pređašnja verovanja koja su nastavila postojati do današnjih dana.
Lepo je to iskazao naš antropolog Jovanović:
"Pukim formalnim prihvatanjem hrišćanskog identiteta potiskuje se i zaboravlja onaj raniji, primarni, prirodni religijski supstrat. Deklarativni hrišćani, u raskoraku sa onim što stvarno jesu i što bi želeli da budu, suočavajući se sa sopstvenim neprevladanim paganskim sadržajem projektuju ga u drugog i u drugom nalaze povod za obračun sa neželjenim aspektom svog drugog, nesvesnog identiteta. Potisnuto paganstvo je hrišćanska senka koja je i dobila negativno vrednosno značenje u procesu vekovnog institucionalnog, kulturnog i civilizacijskog potvrđivanja hrišćanstva u Evropi. Nastajući ne na preobražaju, već na potiskivanju paganstva, evropska hrišćanska kultura je, suprotno svojoj suštini, lako podlegala iskušenju formalnog institucionalnog potvrđivanja i nasilnog širenja."
Bojan Jovanović - Duh paganskog nasleđa, Svetovi, Novi Sad, 2000.
A pravilo - "radi sta hoces, ako to ne moze drugome naskoditi" gubi smisao, ako znamo da ljudski um zbog svoje gresne prirode i sklonosti ka telesnim strastima nije u stanju da razlikuje sta to moze nekome skoditi, a sta ne. Pa tako ljudi cesto unistavaju i sebe i druge: alkoholom, pusenjem, narkoticima, preteranom hranom, raznim seksualnim perverzijama i sl. i uvek nalaze neka opravdanja za svoje grehe.
Zlatno pravilo je "Čini drugima što želiš sebi" odnosno "Ne čini drugima što ne želiš sebi".
Ovakvo načelo možemo naći od antičke Grčke, drevnog Egipta i Persije kao i kod Konfučija, Bude, Isusa i Muhameda.
Do moralnosti se stiže mudrošću, ne božanskim zakonom, ona je ljudima urođena u vidu empatije i razumevanja.
Religija i kultura na to nadograđuju svoje tabue, dogme i norme. Nikakva knjiga ne drži ljude pribranim, niti se bez neke knjige oni pretvaraju u životinje.
Sloveni imaju svoju staru religiju, koja poštuje njih, koliko i oni nju, a wicca može da bude izlaz za Kelte, Germane i Normane, koji to nemaju.
Kako nemaju? Germani imaju Asatru, Kelti imaju Druidizam.
Vika bi pre svega bila za one sklone praktičnom, magijskom delu kao i paganskom sinkretizmu.