Вук Караџић и хрватски, бугарски и македонски језик

Da li ti je poznato da su teorije o “bugarskom Pomoravlju” nastale u toku okupacije Srbije za vreme Prvog svetskog rata?
Заиста, шта је Скилица имао на уму у 12. веку када је Поморавље назвао "бугарском" пустињом?
Да ли је ту пре 10 века цветала староштокавштина и темељи нове српске културе?
 
Заиста, шта је Скилица имао на уму у 12. веку када је Поморавље назвао "бугарском" пустињом?
Да ли је ту пре 10 века цветала староштокавштина и темељи нове српске културе?
Zato što su ga Bugari opustošili, kao što su pre toga i delove Panonije koje je Franačka napustila ne dajući vremena Slovenima da se organizuju.

Mitologija ≠ stvarnost. Isto možemo da diskutujemo i o turskoj Sofiji i o grčkom Filipolisu, tim pre što ni Tuci ni Grci/Vizantija nisu držali Sofiju i Filipolis samo po nekoliko godina.
 
Kada je Bugarska prvo put videla Sofiju, Velbužd, Filipolis prekršten u “Plovdiv”?
Међутим, постоји један мали детаљ. Пловдив је добио име по Пулпудевој.
Пулпудева не потиче из Филиполис-а, већ претходи овом имену.
 
Међутим, постоји један мали детаљ. Пловдив је добио име по Пулпудевој.
Пулпудева не потиче из Филиполис-а, већ претходи овом имену.
Ne menja stvar: Bugari nisu Tračani.
 
Ozbiljna lingvistika navodi primer timočkog dijalekta.
Већ смо доказали да то није баш тачно:

Опет чаршијско паламуђење – постоји очување tl,dl у неким дијалекатским облицима глагола, посебно у прелазним говорима источне Србије и западне Бугарске: на пример „искрадла“, „уплетла“ – али ови облици не показују континуитет од српског језика, већ су ретроградирали под утицајем облика глагола у презенту: „искрадем“, „уплетем“. Да не говоримо да се чак и у неким дијалектима око Софије може чути облик „искрадла“.
Иначе, ево реконструисане поделе дијалеката - oвде нема ни изблизу онога о чему причаш.

Pogledajte prilog 1482197
 
Већ смо доказали да то није баш тачно:
To je za lingvistiku dovoljno - za razliku od preskriptivne filologije koristi se naučni metod i uzimaju u obzir verovatnoće rekonstrukcije teško izgovorivih konsonantskih grupa - u situaciji kad u jeziku više nema uzorka to je veoma malo verovatno.

Što se tiče toga da je primera malo, čudo da je i toliko ostalo u neposrednom susedstvu govora koji te grupe nemaju ko zna koliko. U slovenačkom koji još jedini čuva te praslovenske grupe je situacija otprilike ista - u zadnjoj fazi nestajanja, s tim da u srpskom ti oblici nisu ni ušli u književni jezik.
 
Већ смо доказали да то није баш тачно:
“Mi smo dokazali”? Ne razumem, standardni jezik je jedno, arhaični periferni dijalekti koji recimo još čuvaju i vokalno l nešto drugo.

Ovde se vidi i konstatacija o korišćenju morfologije kao glavnog kriterijuma za klasifikaciju jezika: omiljenom metodom onih koji vole da proglašavaju baš svaki slovenski dijalekt/govor iz Balkanskog jezičkog saveza za bugarski se dođe i do epohalnih “zaključaka” da je recimo poljski “bliži” latinskom nego bugarskom; ili metodom “prebrojavanja padeža” i do toga da je srpski “bliži” litvanskom i poljskom nego makedonskom i bugarskom jer prva dva eto imaju po sedam padeža kao i srpski a bugarski i makedonski imaju analitičku deklinaciju bez padeža.

B3705801-ED66-44F6-B05D-8B58D4593C6D.jpeg


VÁCLAV BLAŽEK, CLASSIFICATION OF SLAVIC LANGUAGES: EVOLUTION OF DEVELOPMENTAL MODELS

https://pressto.amu.edu.pl/index.php/so/article/download/31068/27482/67063
 
Poslednja izmena:
To je za lingvistiku dovoljno - za razliku od preskriptivne filologije koristi se naučni metod i uzimaju u obzir verovatnoće rekonstrukcije teško izgovorivih konsonantskih grupa - u situaciji kad u jeziku više nema uzorka to je veoma malo verovatno.

Što se tiče toga da je primera malo, čudo da je i toliko ostalo u neposrednom susedstvu govora koji te grupe nemaju ko zna koliko. U slovenačkom koji još jedini čuva te praslovenske grupe je situacija otprilike ista - u zadnjoj fazi nestajanja, s tim da u srpskom ti oblici nisu ni ušli u književni jezik.
Ово што кажеш у овом коментару нема апсолутно никакве везе ни са темом, ни са *tl/*dl, нити је јасно на шта мислиш.
 
“Mi smo dokazali”? Ne razumem, standardni jezik je jedno, arhaični periferni dijalekti koji recimo još čuvaju i vokalno l nešto drugo.

Ovde se vidi i konstatacija o korišćenju morfologije kao glavnog kriterijuma za klasifikaciju jezika: omiljenom metodom onih koji vole da proglašavaju baš svaki slovenski dijalekt/govor iz Balkanskog jezičkog saveza za bugarski se dođe i do epohalnih “zaključaka” da je recimo poljski “bliži” latinskom nego bugarskom; ili metodom “prebrojavanja padeža” i do toga da je srpski “bliži” litvanskom i poljskom nego makedonskom i bugarskom jer prva dva eto imaju po sedam padeža kao i srpski a bugarski i makedonski imaju analitičku deklinaciju bez padeža.

Pogledajte prilog 1543347

VÁCLAV BLAŽEK, CLASSIFICATION OF SLAVIC LANGUAGES: EVOLUTION OF DEVELOPMENTAL MODELS

https://pressto.amu.edu.pl/index.php/so/article/download/31068/27482/67063
Све ово што је Блажек написао долази од Шевелова, као што се види из мог коментара пре извесног времена, који је заснован такоџе на Шевеловљевом делу.
Дакле, ништа ново и један изузетак у употреби глаголских облика не чини очување *tl/*dl карактеристичном особином српског језика.
 
Све ово што је Блажек написао долази од Шевелова, као што се види из мог коментара пре извесног времена, који је заснован такоџе на Шевеловљевом делу.
Дакле, ништа ново и један изузетак у употреби глаголских облика не чини очување *tl/*dl карактеристичном особином српског језика.
Polemišeš sa tvrdnjom koju ne zastupam. Konstatacija postojanja dijalekatskog arhaizma ne implicira postojanje iste osobine u standardnom jeziku.
 
arhaični periferni dijalekti koji recimo još čuvaju i vokalno l nešto drugo.
Изузеци од стандардног језика су управо изузеци од језика, а не додаци правилима стандардног језика. Покушаваш да ретки глаголски облик са *dl припишеш архаичном дијалекту који не постоји, а затим да га уклопиш у норму стандардног српског језика.
Према српској класификацији, реч је о призренско-тимочком дијалекту, који се и морфолошки и фонетски озбиљно разликује од стандардне српске норме.
 
Изузеци од стандардног језика су управо изузеци од језика, а не додаци правилима стандардног језика. Покушаваш да ретки глаголски облик са *dl припишеш архаичном дијалекту који не постоји, а затим да га уклопиш у норму стандардног српског језика.
Према српској класификацији, реч је о призренско-тимочком дијалекту, који се и морфолошки и фонетски озбиљно разликује од стандардне српске норме.
дијалекту који не постоји,
Komentar nije potreban.
Према српској класификацији, реч је о призренско-тимочком дијалекту, који се и морфолошки и фонетски озбиљно разликује од стандардне српске норме.
Bez obzira na razlike prevodilac za srpski nije potreban, a za bugarski definitivno jeste.

Šojića i Piroćance bez problema razumeju i u Zagrebu, u Sofiji je neophodno titlovanje. Zaključak je jasan, kao dan.

Da citiramo baku iz Belogradčika:

E87F8BB0-0EB0-427C-BB1C-FAD8A38A0566.png
 
Polemišeš sa tvrdnjom koju ne zastupam. Konstatacija postojanja dijalekatskog arhaizma ne implicira postojanje iste osobine u standardnom jeziku.
Не не – ти управо си тврдио да очување *dl повезује чешки и српски језик. И то си говорио пре 3-4 месеца. Дакле, немој мислити да су други глупљи од тебе. То је управо обрнуто.

👇 👇 👇 👇 👇 👇 👇 👇
Izgoglosa jedne od najarhaičnijih suglasničkih grupa “dl”. povezuje srpski sa češko-slovačkom grupom. To je fonetski lik najstarije srpske fonetike. Istočni i istočnojužnoslovenski imaju striktno samo “l”. a ne “dl”.
 
Не не – ти управо си тврдио да очување *tl/*dl спаја чешки и српски језик. И то си говорио пре 3-4 месеца

👇 👇 👇 👇 👇 👇 👇 👇
Fonetika je nemilostiva Borise, a tek leksika: koliko god se ti opirao da prihvatiš reč je o zapadnojužnoslovenskom dijalektu a bugarski jezik pripada istočnojužnoslovenskoj podgrupi. Ostalo je nebitno.
 
Poslednja izmena:
Govor sa jasnom istočnojužnoslovenskom osnovom: dijalekt Velikog Izvora kod Zaječara - zapaziti niz fonetskih i morfoloških inovacija (npr plural strogo na “i”, ‘nosat’ (nose), korišćenje predloga ‘v/v’f’ umesto ‘u’, jakavski refleks jata) koje deli sa bugarskim i makedonskim ali ne i sa okolnim staroštokavskim govorima čiji je uticaj veoma primetan - reč je o konvergenciji jezika zahvaljujući geografskoj blizini.

Srpska varijanta bugarskog jezika, kao što su trnski i govor Belogradčika bugarske varijante srpskih staroštokavskih govora (lužničkog (Trn) odnosno timočkog (Belogradčik) poddijalekta/varijante timočko-lužničkog dijalekta).

 
Poslednja izmena:
Fonetika je nemilostiva Borise, a tek leksika: koliko god se ti opirao da prihvatiš reč je o zapadnojužnoslovenskom dijalektu a bugarski jezik pripada istočnojuźnoslovenskoj podgrupi. Ostalo je nebitno.
Па, није само фонетика оно што одређује где дијалект припада. Oба дијалекта припадају једном језичком континууму.
*dl је најгори пример везе између Срба и Бохемије.
 
Па, није само фонетика оно што одређује где дијалект припада. Oба дијалекта припадају једном језичком континууму.
*dl је најгори пример везе између Срба и Бохемије.
To što tebi iz ideoloških razloga ne prija činjenica postojanja panonskog slovenskog dijalekta ni u kom slučaju ne utiče na stvarnost.
 
Nego šta je? Gde se još čuva čisto vokalno l?
Па угрожен је управо из разлога што се довољно разликује од стандардног српског. Иста судбина задесила је и пиротски говор – то смо већ доказали.
 
Па угрожен је управо из разлога што се довољно разликује од стандардног српског. Иста судбина задесила је и пиротски говор – то смо већ доказали.
Ko ste to “vi” koji ste “dokazali? Trnski je u Bugarskoj veoma ozbiljno stigmatizovan:

28FAFCC6-FF4E-45AE-B074-0585E55CF95D.png

31DCB9B3-BC02-43A9-895A-1602FAEBDC69.png


BFE0132D-5A39-456E-BE24-64FF8D91E2DB.png
 

Back
Top