Vremenska masina i sve njene boljke :)

[snowtrooper]

je mislis na emotivno ili logicko prihvatanje? jer ko sto rekoh vecina razume situaciju al iz nekog razloga odbija dalji putic....

Pre bih rekao da su u pitanju emocije nego logika.
Pogledaj ponovo link koji si okacila.

Da nema Eme ne bi bilo ni vremeplova tj. da nije umrla ne bi postojao razlog da se napravi vremeplov.

Nije izgledalo kao opsirna tema na prvi pogled ali ima dosta da se pise ovde

 

[realistic]

Pre bih rekao da su u pitanju emocije nego logika.
Pogledaj ponovo link koji si okacila.

Da nema Eme ne bi bilo ni vremeplova tj. da nije umrla ne bi postojao razlog da se napravi vremeplov.

Nije izgledalo kao opsirna tema na prvi pogled ali ima dosta da se pise ovde

Ima smisla da su u pitanju emocije, jer logika moze i da objasni situaciju, ali se i dalje razmislja.

 

[Gost377586]

Pre bih rekao da su u pitanju emocije nego logika.
Pogledaj ponovo link koji si okacila.

Da nema Eme ne bi bilo ni vremeplova tj. da nije umrla ne bi postojao razlog da se napravi vremeplov.

Nije izgledalo kao opsirna tema na prvi pogled ali ima dosta da se pise ovde

sad mala digresija sa teme:realno lik jemogao da se vrati u proslost iscenira njenu smrt i povede je sa sobom i onda ce on u prososti misliti da je mrtva i napraviti masinu za putovanje kojom ce se vratiti i uraditi sve napisano...
a postoji i vise teorija o vremenu....e sad kad sam se nalupetala mozete nastaviti sa temom

 

[realistic]

Izbacio sam iz srca ono što je unosilo nemir. Predugo je gospodarilo mnome. Pobijedio sam ga. Razum je nadvladao. Uz puno nesanice, dokazao sam da mogu upravljati mojim otrgnutim željama i strastima. Tišinom sam potukao sve moje poraze. Uzdigao se nad njima tihovanjem. Ponavljam do beskonačnosti, „šta ću ja ljudima i oni meni?!“. Doslovce je tako. Udahnuo sam mir i izvukao pouku iz priče o vjeri u druge. Kada nekome date svoje povjerenje, dali ste mu i sječivo kojim vas može porezati, možda i pustiti da iskrvarite do smrti. Povjerenje u druge je moj jedini i najveći poraz. Otkrili su mi istinu moji dojučerašnji miljenici. Onu koja kaže da je „čovjek čovjeku vuk“. Dajete sve osim golog života i prodaju, prodaju vašu kožu kao da je obična roba. Svjesnom ili nesvjesnom željom da vas slome kao suvarak. Zaboravljajući da nijeste kao oni. Da ne varate i ljude gledate u oči. I kada kritikujete i kada falite i kada na poljanu izađete. Da vaša riječ nije dvolična. Riječ i djelo su tvrdi kamen, stanac, vaš. Nepomjerljiv! Valjda se svako kroz život kreće svojim koracima, troši svoje dane. Ali kada hoće da se popenje na vaša leđa, troši vaše korake i snagu. Ljudski je reći „hvala“ i poslije nekog puta sjahati. Ne! Tek tada se umile i vrebaju da sa njih samo preskoče na druga, veća koje nose brže noge. Da se parazitski ode što dalje. Iscijeđeni nosači su ostali u prašini, do skapanja.
Instinkt me nije prevario! Očekivao sam i nagovijestio jeftinu prodaju počiniocu. Moja vertikala sa nebom iscrtala je sve i prije nego se začelo.
Kako godine preslažem u sošku života, sve manje imam strpljenja i vremena podučavati druge. A i zabadava je mlatiti praznu slamu. Nijesam mogao ubijediti šupljoglavca da uvidi greške, da ih ispravi i odabere svoj put. Put istine! On uvijek vodi usavršavanju. Bolan jeste! Pun odricanja, nemilih saznanja ali vas stepenik po stepenik uzdiže nad drugima. Zar to nije čovjek, zar to nije svrha? Ili svinjsko provođenje života „kuća, hrana,pos'o,sex“. Naravno, nije dato svima da unapređuju: niti dom, niti mjesto, niti sam život. Dato je da ga provedu u prosječnosti. I ti ljudi su temelj opstanka vrste. Ona druga, koja vidi iznad njih, ona je blagoslov za rod. No, ta je uvijek osuđena na kamenovanje od prve.
Mnogo vremena,sredstava i života uzelo mi je pravljenje ljudi od blata. Svak se na kraju vrati svome. Ja sam - samoći. Pripadam njoj, vapim za njom. Savršenstvo i istine mojih do juče bližnjih, ostavio sam njima. Očekujem velika djela. Pripada im to. Oni su i gluhi i slijepi, ali bolje čuju i dalje vide. Vjerovatno ih vodi njihov nepogrješivi instinkt! Treba ih pustiti i ne smetati. U tišini ostaviti i poći u svoju tišinu. Sretanje? Neizbježno je! Te istine će se sresti nekada, pogledati u oči. Uporediti; i jedna samo, odahnuće i nastaviti dalje. Novim stepenikom - ka gore...

10.maj 2016.godine
Pjesnikova Dolina
Rodoljub Ćorić

 

[gost 376780]

jel se ovde analizira film ?

 

[Gost377586]

ne to je onako sa str....izvukla sam deo iz filma jer se slaze...a ona moja analiza nema veze sa temom vec sam snowishi za film ispricala ideju..

 

[snowtrooper]

sad mala digresija sa teme:realno lik jemogao da se vrati u proslost iscenira njenu smrt i povede je sa sobom i onda ce on u prososti misliti da je mrtva i napraviti masinu za putovanje kojom ce se vratiti i uraditi sve napisano...
a postoji i vise teorija o vremenu....e sad kad sam se nalupetala mozete nastaviti sa temom

ne to je onako sa str....izvukla sam deo iz filma jer se slaze...a ona moja analiza nema veze sa temom vec sam snowishi za film ispricala ideju..

Film je odlican za ovu temu, takodje i radnja igre Red Alert gde je dobar deo zapleta baziran na vracanju u proslost.

Bitne dogadjaje u zivotu moze da pokrene nesto sto na prvi pogled izgleda malo ili beznacajno.

"What if" ne proganja samo glavnog junaka u filmu vec sve nas kada krenemo da svodimo racune u svojoj glavi.

 

[gost 382857]

Vrlo interesantna tema.

Toliko ima mnogo razloga zašto se vraćamo u prošlost... Traume, propuštene prilike, lepi događaji...
I pitanje "what if" je kora od banane, jer nikada ne znamo do čega bi nešto zaista dovelo...
Pretpostavljam da neko ostane zaglavljen u prošlosti jer je, kakva god bila, ipak poznata i u tom smislu bezbedna na neki način, dok je budućnost uvek neizvesna.

Retko se vraćam, više sam tip koji gleda u budućnost. Samo radi posmatranja svog ponašanja u situacijama i učenja iz toga...
Mada, kako prolaze godine, ni napred ni nazad me ne zanima mnogo... Ovo tu i sad je sasvim dovoljno...

 

[zipsilonb]

Svako ponekad udje u svoju masinu,i putuje malo u proslost a malo i u buducnost, mastajuci o stvarima koje je mogao da promeni,zudeci za onima koje su mogle da se dese...
Medjutim neki se tako zaglave,dodje do nekog kvara i mada masina vuce napred manjajuci brojke,brojeci godine,onaj njen putnik zadrto drzi rucku u rikvercu,tako da se nista ne menja a zapravo se sve urusava,samo polako..

Koje istine takvi ljudi ne mogu da prihvate..?
I koje istine su potrebne da bi ih oslobodile..?

Zasto se ljudi i dalje bore u sebi,godinama nakon sto su bitke zavrsene,vojnici napustili bojiste a zemlja prekopana,zasto rekonstruisu poteze i preradjuju informacije u nesto drugacije?
Jel to nemoc u pitanju,neprihvatanje realnosti koja boli,ili nekako odbijanje da se odustane od nade kao prirodnog dela svakog bica...

Da li se zaigrate nekad sa senkama i da li ste neko secanje obradili tako da odgovara vasem dusevnom miru?

And what is time travel ? But your pathetic attempted to try to control the world around you ! You thin I don't know you, Alexander. I can look inside your memories, your nightmares, your dreams : you're a man haunted by those two most terribles words : "what if ?"
You built your time machine because of Emma's death. If she had lived it would never have existed, so how could you use your time machine to go back and save her ? You are the inescapable result of your tragedy, just as I am the inescapable result of you. You have your answer, now go.

razmisljanje o proslosti je korisno, jer se sve vraca