Ok.ti bi da ti neko kaze da je prosao kroz isto, da to nije nista i da niko nece saznati ako nesto bude.
Pa ne bi ja nista konkretno.
Kazem,ovo vec traje nekih godinu dana i malo jace,i stvarno je nekako bilo da kazem ne toliko kriticno koliko nakon ta tri dana na seminaru u septembru sad.
I kad sam prolazis kroz tu neku ljubavnu mini agoniju o kojoj cak ne mozes ni da pricas,pregoris malo.
Mislim,iza sebe imam par veza,dve bas duge,i svi me znaju u tom smislu kao nekoga smernog i nekoga ko ume da prepozna i posveti se ozbiljnim pricama.
I onda se desi da se zatelebam ovako,i imam osecaj da kad bi to progovorio sa nekim da bi bili u fazonu da sam pukao xax,ko sto na neki nacin i jesam.

Zato rekoh,ne verujem da je bas neka nesvakidasnja stvar u pitanju,a meni opet jeste jer opet,prvi put(i nadam se poslednji) ovako nesto.
I ono,ne ocekujem necije iskustvo o prici gde su se merkali,krisom zavoleli,preboleli i posle toga nastavili ko da nista nije bilo.Mozda i bude toga kod nekih,ko zna,ali znam da je suludo racunati na tako nesto.