Osećaj inferiornosti i strah....
Tolko je prezrivih stvari, al ko o njima priča?
Ja imam običaj da okrenem glavu od svega što zaslužuje uvredu.
Ta potreba da se uzvrati neki "udarac" da se uvredi, ponizi, uvek je lični problem onog koji ponižava.
Imaju žene mana, imaju i muškarci.
Koja je ženomrscima obojila sve u crno? Hm

Sem toga...potrebna je određena doza arogancije i prepotentnosti da se drugi unižava....Neko ima dobar potpis "ne sudi da ti ne sude". I drskosti...da se modeliraju drugi prema sopstvenim željama i merilima.
"
Nevješt sam razgovoru sa ženama, pogotovo sa ženama njene ljepote i njenih godina. Oko trideset, čini mi se. Mlade djevojke zamišljaju život i vjeruju riječima. Starice se boje smrti i s uzdahom slušaju o raju.
Ovakve znaju vrijednost svega što gube i dobijaju, i uvijek imaju svoje razloge koji, mogu biti čudni,
ali su rijetko naivni. Njihove zrele oči su slobodne i kad se obaraju,
neugodno otvorene, i kad se skrivaju trepavicama.
Najneugodnije je što znamo da one znaju više nego što pokazuju, i da nas mjere svojim neobičnim mjerilima, koja teško saznajemo. Njihova neobmanuta radoznalost, što zrači i kada se skriva, zaštićena je njihovom neprikosnovenošću,
ako to samo hoće. A mi pred njima nismo zaštićeni ničim. Uvjerene u svoju snagu, koju ne koriste, držeći je kao sablju u koricama ali im je ruka uvijek na balčaku,
gledaju u namamogućeg roba, ili prezreno stvorenje bez razloga ponosno na svoju nekorisnu snagu. Ta luda samouvjerenost toliko je ubjedljiva, da
djeluje i kad je prezremo. Ostaje strah u čovjeku, i pored pouzdanja, u neku nepoznatu mogućnost, u neku vradžbinu, u neku tamnu silu Iblisovu."
Inferiornost, inferiornost i opet inferiornost.
Kada muškarac pljuje žene, on pljuje onu/one koje su ga povredile. On vidi samo one koje su mu bile bitne. Od kojih preti opasnost da mu postanu bitne.
Ovaj opis je primer projekcije sopstvene nemoći
