clanak iz vecernjih novosti:
Od trubača i meraka ni traga
S. VELJKOVIĆ | 14. jun 2010. 18:59 | Komentara: 2
Turistička ponuda Vranja i pored sačuvane srpske tradicije sve siromašnija. Nekadašnja varoš Bore Stankovića skoro da nema više ništa autentično sem njegove kuće
Izdvajamo iz teksta
Oko rodne kuće vranjskog pisca nikle su ružne zgradurine sa nekoliko spratova, butici i restorani
VRANJE - Ako se danas zaputite u Vranje da biste sreli ljude nalik junacima iz dela Bore Stankovića, prošetali ulicama kojima su i oni nekad hodili, ako nameravate da doživite vranjski sevdah i merak - bićete razočarani. Čuvene trubače ne možete nigde u Vranju da čujete, a na jelovnicima ovdašnjih restorana, iako su mnogi u nazive svojih firmi “zadenuli” “nacionalni”, od vranjskih specijaliteta ni traga. Nekadašnja Borina varoš skoro da i nema više ništa autentično osim njegove kuće, a to je nedovoljno za radoznalog turistu punog očekivanja.
Doduše, već nekoliko decenija postoji projekat da se ceo taj kraj sa Borinom kućom pretvori u “vranjsku Baščaršiju”. Ostala je, međutim, samo ideja, koja nikad neće biti realizovana. Jer, oko rodne kuće vranjskog pisca nikle su ružne zgradurine sa nekoliko spratova, butici i restorani. Čak je i čuveni Beli most, spomenik vranjskom Romeu i Juliji, odnosno Turkinji Ajši i Srbinu Stojanu, umesto da bude restauriran, jednostavno betoniran, tako da u Vranju turisti mogu da vide malo toga autentičnog.
- Sve to stoji, ali i ono što bismo mogli da im pokažemo nije dovoljno reklamirano. Jer, za turizam se izdvaja malo para, i nije to samo naš problem. Kriza se svuda oseća, a u turizmu pogotovo. Evo, na poslednji sajam turizma nismo ni otišli jer nije bilo novca - kaže Nebojša Stančić, direktor Turističke organizacije.
On dodaje da je njihov godišnji budžet devet miliona dinara, ali da su u to uračunate plate zaposlenih i nekoliko kulturnih manifestacija. Za promociju ovdašnjih turističkih potencijala uopšte nema novca. Zbog toga će mnoga mesta ovde, prema njegovom mišljenju, ostati samo potencijali koji se nikad neće pretvoriti u resurse koji donose dobru zaradu.
Vranjska banja mogla bi da bude turistički brend, ali je ovde problem smeštaj. Kompletnu uslugu nudi jedino Specijalna bolnica, gde ima samo 110 postelja. Ima i pedesetak mesta u privatnim kućama i još toliko u hotelu “Železničar”.
- Kad bi se konačno završio hotel, koji se pravi više od 30 godina, sve bi bilo drugačije, pošto bi u njemu bilo 300 postelja. Ali, PIO fond, “Jumko” i Uprava Banje spore se zbog vlasništva nad njim, tako da je sve to na sudu - objašnjava Stančić.
Dakle, turistička ponuda Vranja, pa i celog juga Srbije, svela se na Vranjsku i Bujanovačku banju i Vlasinsko jezero, a u poslednje vreme i na manastir Prohor Pčinjski. Prošle godine su u TO Vranje zabeležili 57.000 noćenja. Od toga je 80 odsto bilo u Vranjskoj banji.
ŠTA VIDETI
Šta se može obići: Borina kuća, Pašin konak ili Selamluk, najstarija zgrada u Srbiji u kojoj je gradski muzej, Haremluk, tik uz njega, pretvoren u restoran sa autentičnim ambijentom, ali ne i hranom, Markovo kale, tvrđava Kraljevića Marka, mada nije baš bezbedno ići tamo, Beli most, betoniran, česma Đerenka - zapuštena, zgrada vranjske Gimnazije - u stanju raspadanja, brdo Pržar, sa kojeg se vidi celo Vranje.
Vranjska banja je na deset kilometara od Vranja, do Bujanovačke je 20, Vlasinsko jezero udaljeno je 70, a Prohor Pčinjski 40 kilometara.
CENE
Osim u hotelu “Vranje”, motelu, te na Pržaru, u Vranju se konak nudi i u sedam privatnih prenoćišta. Cene noćenja su od 1.300 dinara, kod privatnika, do 3.990 dinara, na Pržaru, ali sa doručkom. Ručak u bilo kom vranjskom restoranu (predjelo, roštilj, salata, jedno piće i kolač) košta, u proseku, 2.000 dinara po osobi.
ŠTA JE ETNO?
Etnoturizmom se niko na jugu Srbije ne bavi. Na konkurs koji je raspisala TO Vranje javio se samo jedan čovek tražeći od direktora Stančića da mu nađe stanare, isključivo strance iz BAT, od kojih će da uzima nekoliko stotina evra za kiriju.