Petar Iljič Čajkovski(1840-1893),veliki ruski kompozitor,utemeljivač je ruske simfonijske muzike.Dao je specifično obeležje prvom stavu,zanačajno ga proširujući i dajući mu obeležja dramatičnog nosioca simfonijskog razvoja.Razvoj simfoničara Čajkovskog,tekao je kroz sedam opsešnih instrumentalnih simfonija.
     Rane tri simfonije(broj 1.g-moll,opus 13,iz 1869.godine,zvana ''Zimski Snovi'',broj 2.c-moll,opus 17,iz 1869.godine,zvana ''Ukrajinska'' i broj 3.D-Dur,iz 1875.godine,poznata i pod nazivom ''Poljska''),donose nam romantičarske opise pejzaža i polaze od dostignuća zrele romantičarske epohe.Posebno svojom lepotom pleni drugi stav Prve Simfonije:''Sumorni i tamni kraj:Adagio cantabile ma non tanto'',dok je Treća Simfonija koncipirana u pet stavova i bliska je obliku simfonijske svite.Prvi stav(''Introduzione e allegro.Moderato assai-Tempo di marcia funebre-Allegro brillante''),pleni svojom žustrinom,posle sumornog uvoda,dok je drugi stav jedna nemačka igra(''Alla tedesca-Allegro moderato e semplice'').Finalni peti stav(''Finale:Allegro con fuoco-Tempo di polacca''),okončava delo jednom svečanom polonezom.
     Kasne tri simfonije su i vrhunac simfoničara Čajkovskog.One su sudbinskog karaktera.
   - ČETVRTA SIMFONIJA,f-moll,opus 36,nastala je 1877.godine i u njoj je prvi stav(''Andante sostenuto-Moderato con anima'') dobio svoj gorenavedeni oblik.Trajanja je nešto manje od polovine cele simfonije.Drugi stav je u formi kancone,dok u trećem stavu(''Skerco

izicato ostinato-Allegro''),gudači donose glavnu temu okidanjem žice,bez gudala.Finale donosi razuzdanu igru,na temu pesme ''Bila je u polju breza''.Za ovu Simfoniju,Čajkovski je napisao program,koji je posvetio Nadeždi Fon Mek,svojoj meceni.
   - PETA SIMFONIJA,e-moll,opus 64,nastala je 1888.godine,na majstorovom stvaralačkom vrhuncu.Kroz četiri njena stava(u trećem,''Tempo di valse'',nosilac teme je valcer,umesto skerca),provejava mahom naivno pripovedanje o sudbini.Najpopularniji stav simfonije je drugi,''Andante cantabile''.
   - ŠESTA SIMFONIJA,h-moll,opus 74,nastala je 1893.godine.Dovršena je u selu Usovo,gde je Čajkovski često boravio,avgusta 1893.godine,a samo devet dana pre majstorove tragične smrti,28.oktobra iste godine,premijerno izvedena u Moskvi.To je majstorov muzički testament,a svoj naziv,''Patetična'',dobila je od Modesta Čajkovskog,kompozitorovog brata.Kroz prvi stav(''Adagio.Allegro non troppo''),prolaze najpre uvodna tužbaljka u fagotima,zatim jedna osobena himnična egzaltacija,neopisiva razuzdanost u orkestru i smiren,gotovo religiozan završetak.Drugi stav je melodiozni ''Allegro con grazia'' i svoju veoma popularnu lepršavost duguje temi u 5/4 taktu,koja se prvi put pojavljuje u umetničkoj muzici,inače mnogo vekova stara u ruskom muzičkom folkloru.Treći stav(''Allegro molto vivace''),neobično je blještav i u formi skerca kombinuje igru ''tarantelu'' sa jednim živahnim maršem,koji na kraju dominira.Potresan Finale(''Adagio lamentoso''),sa osnovnom temom u violinama i provalom očaja u srednjem delu,majstorova je ''labudova pesma'',sa smirujućim ''Amin'' na kraju.
     Pored ovih,''numerisanih'' simfonija,Čajkovski je ostavio i kolosalnu instrumentalnu simfoniju programskog karaktera,zvanu ''Manfred''.Poput drugih velikih kompozitora svoga doba(Šumana na primer),Čajkovski uzima za siže ove simfonije veliku romantičarsku dramu.Simfonija ima četiri velika stava klasične strukture,ali značajno proširena.Ukupnog je trajanja nešto više od 1 sata.
     Gotovo svi dirigenti prošlog veka i današnjice,rado su se okušali na ovom simfonijskom ciklusu.Simfonije Petra Iljiča Čajkovskog su znamenit muzički spomenik,ali i(zbog svojih smelih melodijskoh i ritmičkih efekata)udžbenik orkestracije i dirigovanja.