ŽIVA SMRT
Imao sam srce, djetinjasto srce,
Srce koje boli, boli tako jako!
Imao sam srce, bolno, bolno srce,
A kada mi ode, nisam više plako.
Bijah skoro sretan. Ali jedne
noći
Moje bolno srce - jedno ptiče malo,
Našlo me u
mraku, više glave stalo
I sitnu mi pjesmu sitno cvrkutalo:
- Godinu već dana, svake
Božje noći
Služim ko trubadur jednoj
dami nagoj,
Usnulu joj dušu čudnim krajem vodim
U ljubavnoj priči i mjesečini blagoj.
Ali sinoć - jao! - gatalica presta
Pa ko repatica pade mi na grudi:
Ja sam, braćo,
sinoć vragu dušu dao,
O, umre, mi, umre moje srce, ljudi!
Antun Gustav Matoš
P.S.