Volim svoj grad Leskovac

Svaki Grad je onakav kakvim ga čine oni koji žive u njemu. Podsećanja radi evo rad rednog osnovca iz Leskovca.

Kulturno-istorijska baština mog zavičaja
Ja: Voljeni grade moj, živim u tebi dvanaest godina, a vrlo malo o tebi znam.
Leskovac: Ha, ha, ha.
Ja: Da nije žalosno, stvarno bi bilo smešno. Reci mi od kada postojiš?
Leskovac: Prvi put me pominju 1308. godine u Povelji kralja Milutina, a u vreme vladavine srpskog cara Dušana Silnog, njegovim ukazom o poklonu, prelazim u vlasništvo manastira Hilandar.
Ja: Posle smrti cara Dušana došlo je do boja na Kosovu izmedju turskog cara Murata i kneza Lazara, tako da si ubrzo pao pod tursku vlast. Je li tako?
Leskovac: Da. Za vreme vladavine Turaka, postajem trgovački centar leskovačkog pašaluka, a početkom šezdesetih godina 19. veka, ja sam bio drugi grad po veličini u Srbiji. Imao sam preko petnaest hiljada stanovnika.
Ja: Da li si u to vreme bio oslobodjen od Turaka?
Leskovac: Od Turaka sam bio oslobodjen 1877.-1878. godine i od tada počinje moj ubrzani razvoj. Postajem centar trgovine, zanatstva, industrije i kulture Južne Srbije.
Ja: Po čemu si bio kulturni centar?
Leskovac: Krajem 19. veka u meni je formirano Diletantsko pozorište zalaganjem Radoja Domanovića, tadašnjeg profesora leskovačke Gimnazije.
Ja: Da li se u to vreme neko ozbiljno bavio muzikom?
Leskovac: Stanislav Binički je bio profesor srednje gimnazije. Osnivač je i dirigent Pevačkog društva.
Ja: Znam iz priča moje majke i oca da je do osamdesetih godina prošlog veka, bilo puno kulturnih dešavanja, a sada je sve to zamrlo. Hvala ti puno za informacije koje si mi dao, ali ja sada moram u školu.
Leskovac: Pre nego što odeš, zamolio bih te da preneseš moju molbu svojim vršnjacima da ne napuštaju ovaj kraj i da se potrude da povrate moj sjaj iz prošlih vremena.
Ja: Hoću, svakako.
Miljan Kostić
Učenik V razreda
OŠ Vuk Karadžić
Leskovac
 
Može da priča ko šta hoće, ali Leskovac je najlepši grad. Možda nije veliki ili čist ili osvetljen ili već ne znam šta, ali je za mene najlepši. Generacija 1698. godište se seća svih lepi stvari. Korzoa za balave i ozbiljna strana. Svaka škola je imala svoje mesto na korzou gde su se sastajali uveče. Pa onda kafić Cat club, pa onda Studio, pa onda beše MKM, pa KUĆA itd........ Pročitala sam negde na ovom forumu da ti je dom gde se rodiš,prohodaš, naučiš da voziš bicikl. To je apsolutno tačno. A onaj ko se stidi odakle je potekao ili odakle su mu roditelji, neka se zapita da li je sve u redu sa njim.E, nešto mi pade na pamet i diskoteka u Ekonomskoj školi. Prošle godine su bili susreti generacija posle 20 godina od mature. Kako se neki ljudi promene, pa to je strašno. Sve nešto im se ne sviđa, pa kako možete da živite ovde, kao da nisu živeli tu skoro 20 godina.

Da ne dužim više. Leskovac je najlepši i tačka.
 
Mnogi Leskovcani ne shvataju koliko je Leskovac poseban zbog toga sto ima dusu.Ljudi u njemu su temperamentni,ljubazni.... umeju da vole,da mrze...umeju da zive.
Recimo na severu Vojvodine standard je mnogo bolji ali su ljudi hladni,otudjeni jedni od drugih.
Sem toga Leskovac bi zaista mogao da barem delom povrati stari sjaj,ali za to treba mnogo novca,truda,i napora svih ljudi i onih na "vrhu" i svih ostalih,ali to je neka druga tematika.
Mladi u Leskovcu se svi zale kako nemaju gde normalno da izadju nocu u provod.
Ok,kada pogledate jedan Beograd,jedan Nis ili Novi Sad,naravno da je nocni zivot Leskovca u odnosu na te gradove nula,ali u Srbiji ima masa gradova gde nemate nikakvu ponudu.Imate par kafica gde se slusa samo i iskljucivo narodna muzika.U Leskovcu mozete naci kafice gde se slusa razna muzika....
Ono sto hocu da kazem je da umesto sto se stalno svi zale neka pogledaju bolje oko sebe,shvatice da (nazalost) nigde nije bolje i da treba sami da se potrude sebi da ulepsaju zivot.
A Leskovac jeste grad ! Januara 2008 zvanicno su mu vratili status grada !
 
mislim da tada Leskovac kao grad nije ni postojao :)

Dosadašnja istraživanja nisu dala pouzdane podatke o tome kada je i kako Leskovac nastao kao gradsko naselje. Leskovačka istorijografija tvrdi da se prvi put kao naseljeno mesto pominje u povelji kralja Milutina (oko 1308. godine) i kao selo Leskovac u povelji cara Dušana Most i Hisar(1348. godine). Međutim, lokaliteti pomenuti u ovim poveljama ne nalaze se na mestu današnjeg Leskovca niti u njegovoj okolini! Tek se toponim Leskovca pomenut u povelji kneginje Milice, Stefana i Vukana Lazarevića, izdatoj 8. juna 1400. godine, kojim su manastiru svetog Panteleja, monaha na Svetoj Gori, poklonjena neka sela u okolini Leskovca, svakako odnosi na mesto gde se nalazi današnji Leskovac, koji je i u to doba imao status grada. U ovaj datum ne treba sumnjati jer u pomenutoj povelji stoji: 8. jun 6908. godine (a kada se od 6908 odnije 5508 - dobija se 1400. godina). Ovo međutim ne znači da Leskovac, kao grad nije postojao i ranije.

:think:
 

Back
Top