Volim što sam siromašna, objasniću

Kolega forumas preteruje. :)
Ne brini se. Nisu svi ljudi losi i vecina dodje na ovo mesto da bi se licno zabavila. I kad pritisnu X i iskljuce se sa foruma prestanu i
da razmisljaju o onom sto su ovde procitali, pa tako i o tebi, meni, bilo kome.

Tu ne ubrajam fanatike sa Politike. Kod njih je sve ozbiljno. :) :)
Pa na politiku su ostrasceni pa I'm se kao prasta ali ostali svjesno cine da se osoba osjeti manje vrednom
 
Neću sebe uzimati za primer, uzeću za primer jednu drugu forumašicu, jbg ako napišem koju, izbrisaće mi post, ali da, bila sam svedok nepravednih napada što od pojedinaca, što od čopora.
Pa ako si pojedinac ovdje sa svojim stavom moguce da ce neki pojedinac isto da ti se nakaci sa prozivkama...Ali copor je nesto drugo...tu postoji citava hijerarhija..tako da tu ne znas ko te tacno targetira...
 
Hvala na trudu i ovolikom postu, ne mogu da ti odgovorim jer sam još u šoku od onog što mi kolega forumaš reče a to je da mi ovde niko ne želi dobro, i uopšteno da su takvi forumi (postali).

Mogu samo da još "stegnem kaiš", ne vidim (trenutno) drugo rešenje, evo odlučila sam da se odreknem interneta a to će biti za 5 dana.

Može se bez svega, osim bez pameti.
Nemopj se ljutit samo si nova i mekana. Kada naucis filtrirati sadrzaj biti ce ti puno lakse. Postoji i opcija ignore pa redaj :mrgreen:
 
Hvala na trudu i ovolikom postu, ne mogu da ti odgovorim jer sam još u šoku od onog što mi kolega forumaš reče a to je da mi ovde niko ne želi dobro, i uopšteno da su takvi forumi (postali).

Mogu samo da još "stegnem kaiš", ne vidim (trenutno) drugo rešenje, evo odlučila sam da se odreknem interneta a to će biti za 5 dana.

Može se bez svega, osim bez pameti.
Samo treba da razlikuješ ljude koji ti žele dobro i ljude koji vređajući i ponižavajući tebe ublažavaju svoje bolesti i komplekse.

Toga ima i u stvarnom životu a i ovde na internetu.

Moj savet ti je da ove druge samo ignorišeš, i da ne donosiš generalne zaključke o svim ljudima na osnovu ovih hodajućih trauma iz detinjstva.
 
Nije da se pravdam ali evo:
Živela sam u Beogradu 14 godina i mislila da je to - to, ono pravo za mene.
Zavolela sam taj grad i osećala sam se prihvaćeno, kao nigde pre.

To je trajalo dok se plata nije gotovo izjednačila sa kirijom, a plus se kirija plaća unapred, + depozit, a plata unazad.

Mučila sam se, pozajmljivala pa vraćala, smešno je kako ne treba suditi spolja...bila sam mršava čak i suviše što mi se odrazilo na zdravlje, dok su svi mislili da imam neku dobru dijetu. Čak mi i zavideli, tragikomično.

Zamislite nekoga uvek "skockanog", nekoga ko čak i hemijsku olovku ima firmiranu, kome je na raspolaganju službeni auto - koja je to lažna slika bila, a u frižideru majonez otprilike.

Konačno sam iz zdravstvenih razloga morala da napustim Beograd, a u provinciji nikako nisam mogla, tu su mi bili roditelji, izuzetno toksični, a plate smešne, štaviše - ponižavajuće.

Nisam ni društvo imala. Sada, iz ove perspektive kao da je bio neki tuđi život, ali nije, imala sam muda da uletim u kriminal i narednih ** godina sam tako živela dok mi "drugovi" nisu zabili nož u leđa (obili mi stan i odneli sve) a onda sam napravila glupu grešku i SAMA izvršila delo 'razbojništvo' i momentalno uhapšena.

S obzirom da nisam htela da priznam, imali su samo "posredne dokaze", i nakon tri meseca istrage dobili su nalog za DNK i posle toga sam otišla na robiju.

Kada sam izašla, posle * godina, opet sam morala da se vratim u grad koji je faktički selo, i iako sam tražila posao, niko nije hteo da me zaposli, ljudi su prelazili ulicu na drugu stranu, da ne bi prošli pored mene.

Inostranstvo (opet ilegalni posao) nisam ni uzimala u obzir da ne završim oteta u trgovini ljudima, a legalno ne mogu jer imam gadan dosije.

Ipak, ne bi trebalo da me taj period definiše, ljudi smo, svi grešimo. Zato nemam posao.
Majo, mislim da se tebi ne da raditi.
OK, sve pet, tvoje pravo, ali da li si razmišljala da se spanđaš s nekim umirovljenikom, udaš se i na taj način riješiš egzistenciju?
Bolje i 80% njegove penzije, nego socijala.
Govorim ozbiljno i ne trolam, ne želim ti loše.
Da stvarno želiš raditi, odavno bi radila.
Poznajem ljude koji su sudeći po onome na koji način pišeš, daleko gluplji od tebe, pa rade u EU.
A za policijski dosije te na zapadu nitko neće pitati, mislim da je prošlo dovoljno godina od tvoje robije, da bez problema možeš dobiti potvrdu o nekažnjavanju.
 
Majo, mislim da se tebi ne da raditi.
OK, sve pet, tvoje pravo, ali da li si razmišljala da se spanđaš s nekim umirovljenikom, udaš se i na taj način si riješiš egzistenciju?
Bolje i 80% njegove penzije, nego socijala.
Govorim ozbiljno i ne trolam.
Da stvarno žrliš raditi, odavno bi radila.
Poznajem ljude koji su sudeći po onome na koji način piprš, daleko gluplji od tebe, pa vani rade.
A za policijski dosije te na zapadu nitko neće pitati, midlim da je prošlo dovoljno godina od tvoje robije, da bez problema možeš dobiti potvrdu o nekažnjavanju.
pa kad joj muž umre i ona nasledi inostranu penziju ti uskačeš jel tako?
 
Ljudi,
Ja sam na socijalnoj pomoći i gledam sebe i ne poredim se sa drugima, ali sam nešto razmišljala, da sam bogata - svi bi mi tražili nešto i zvali samo kad im treba nešto itd.

Ja sam jako empatična osoba i prosto bi me grizla savest da imam a ne dam. Ovako bar mirno spavam - nemam šta da dâm.

Je l' iko razmišljao na sličan način?

Bogata si ali nisi imucna to je velika razlika,bogat je onaj koji ima boga u sebi a imucan onaj koji ima imanje odnosno nesto materijalno,bogatstvo se mjeri duhom a imucstvo parama,ti jesi bogata
 
jer ono kad imaš odjednom su svi oko tebe, svi su kao nešto dobri sa tobom, motaju se oko tebe, odjednom kao i ribama si privlačan i šta ja znam i svi ti koristoljubci, interesdžije i grebatori e evo ih i naravno samo svako gleda da se nešto ogrebe a ti onda počinješ da tripuješ da te ti ljudi stvarno gotive ili ne znam da se te ribe motaju oko tebe zato što si im stvarno ne znam kako zabavan, privlačan, zanimljiv i zato što im baš prija tvoje društvo,
To je dvosmerna ulica, akcija i reakcija, lova i status ne bi imali tu draž da njihovi imaoci ne žele priznanje, da se pokažu, budu zvezda sedeljke... a mnogi namerno žele da izazovu zavist.
Teško je biti potpuno osvešćen i u skladu s tim birati društvo.
 
ja volim da budem bezobrazno bogata i da me kuju u zvezde. nemam problem da odhebem ako mi neko trazi pare (nisam bezobrazno bogata), ali jesam u mogucnosti da pozajmim, ali necu. kroz zivot sam upoznala da vecina ljudi ne zasluzuje nista, vecina...a neki su mi se toliko zamerili da im ne bih dala za lek da im treba i ne osecam grizu savesti. ja sam sebi centar univerzuma i dok je meni mene, bez mene ja ne postojim. dakle JA.
 
Nije da se pravdam ali evo:
Živela sam u Beogradu 14 godina i mislila da je to - to, ono pravo za mene.
Zavolela sam taj grad i osećala sam se prihvaćeno, kao nigde pre.

To je trajalo dok se plata nije gotovo izjednačila sa kirijom, a plus se kirija plaća unapred, + depozit, a plata unazad.

Mučila sam se, pozajmljivala pa vraćala, smešno je kako ne treba suditi spolja...bila sam mršava čak i suviše što mi se odrazilo na zdravlje, dok su svi mislili da imam neku dobru dijetu. Čak mi i zavideli, tragikomično.

Zamislite nekoga uvek "skockanog", nekoga ko čak i hemijsku olovku ima firmiranu, kome je na raspolaganju službeni auto - koja je to lažna slika bila, a u frižideru majonez otprilike.

Konačno sam iz zdravstvenih razloga morala da napustim Beograd, a u provinciji nikako nisam mogla, tu su mi bili roditelji, izuzetno toksični, a plate smešne, štaviše - ponižavajuće.

Nisam ni društvo imala. Sada, iz ove perspektive kao da je bio neki tuđi život, ali nije, imala sam muda da uletim u kriminal i narednih ** godina sam tako živela dok mi "drugovi" nisu zabili nož u leđa (obili mi stan i odneli sve) a onda sam napravila glupu grešku i SAMA izvršila delo 'razbojništvo' i momentalno uhapšena.

S obzirom da nisam htela da priznam, imali su samo "posredne dokaze", i nakon tri meseca istrage dobili su nalog za DNK i posle toga sam otišla na robiju.

Kada sam izašla, posle * godina, opet sam morala da se vratim u grad koji je faktički selo, i iako sam tražila posao, niko nije hteo da me zaposli, ljudi su prelazili ulicu na drugu stranu, da ne bi prošli pored mene.

Inostranstvo (opet ilegalni posao) nisam ni uzimala u obzir da ne završim oteta u trgovini ljudima, a legalno ne mogu jer imam gadan dosije.

Ipak, ne bi trebalo da me taj period definiše, ljudi smo, svi grešimo. Zato nemam posao.

vidi, mogla si u borci da zivis ili tako nekom delu bg, gde ti kirija ne bi bila kao plata. to prvo. drugo, imala si potrebu da zivis na visokoj nozi, to te je kostalo. jorgan ti je bio kraci, a ti si se pruzila previse. trece, kuhinje placu za tobom. mi tamo ne gledamo ko je bio na robiji, ko nije, ko pije, ko se drogira, ko kocka, dal pije lekove za kontrolu agresije ili bromazepame za smirenje...bitno je samo da radis i da hoces da radis. niko te ne pita kada odes na razgovor za posao da li si bila na robiji ili ne..u prosecnoj bg kuhinji.
 
Ljudi,
Ja sam na socijalnoj pomoći i gledam sebe i ne poredim se sa drugima, ali sam nešto razmišljala, da sam bogata - svi bi mi tražili nešto i zvali samo kad im treba nešto itd.

Ja sam jako empatična osoba i prosto bi me grizla savest da imam a ne dam. Ovako bar mirno spavam - nemam šta da dâm.

Je l' iko razmišljao na sličan način?
Ma samo nek smo zivi i zdravi. Pare nisu bitne. Dodju i prodju. Potrose, pojedu, popiju.

No Money Bangladeshi GIF by GifGari
 

Back
Top