Volim da volim!

Prošlo je dugo vremena otkako sam čuo ovu priču. Vetrovi su mi dugo prali i bičevali kosti otada, ja nikada nisam želeo da osim svoje deonice naučim i onu drugu, deonicu našeg dueta. Činilo mi se da je tvoja priča suviše složena i nisam joj verovao, kao što ne verujem da će kratko živeti oni koji nisu kinuli gluve nedelje. Ali, ako ti sama nisi sujeverna i ne bojiš se kad ti crna mačka pređe put, ne znaš nikad nije li sujeverna crna mačka...
 
Tesko je opisati kako cudesno deluje to otkrice- kao kada posle niza godina provedenih u mracnom podrumu punom lutaka izadjete na na suncem obasjanu ulicu kojom setaju prava ljudska bica. Najveca radost je sto covek vise ne oseca tako prazan u srcu i dusi. Prestaje lutanje i traganje za ispunjenjem dusevnog vakuma, jer on tada pocinje da se puni sam od sebe, ustupajuci mesto sopstvenom ja kojem vise nije potrebno da potvrdjuje svoje postojanje.
 
Poljubio si me kako me niko nikad nije poljubio:
s’ ukusom duvana i zvake,zestinom muskarca na usnama decaka,dao mi srce u jednom udahu-padala je kisa po nama kao sarene konfete za praznik,karneval radosti
drugima nedodirljiv, samo pogledom obmotana tajna
skrivena u nagovestaju osmeha,
u zvuku kapi koje udaraju o plocnik,drugi su trcali sa kise,a mi samo kisli nepomicno zaustavljeni u vremenu izmedju tvog i mog oka
u kome su se sreli svi svetovi
i svi nasi zivoti…
Poljubio si me kako me niko nikada nije poljubio.
 
Charolij@:
Naše oči, naše usne, koje se dvoume između osmeha i ćutanja! Odlučujemo se na gledanje i ćutanje, a u stvari sve vreme razgovaramo jezikom koji smo prepoznali! Jezikom koji se zove Ljubav! Vodimo ljubav pogledom! Bez ijednog glasa, govorimo jedno drugom, naše tajne, naše istine, naše strahove i želje! Prepoznajem se u tvojim očima! Opisujemo do poslednjeg detalja naše snove! Naše oči govore umesto naših usana! Milujemo dušu jedno drugom! U tvojim očima vidim sebe! Ne razumem, ali meni baš tako izgleda! Dovoljno mi je da te pogledam i da znam da ti jesi deo mene koji mi ceo život nedostaje! Ulaziš mi kroz zenice u najskriveniji deo duše! Očima mi govoriš sve o sebi, govoriš mi ono što već odavno znam, ali te puštam da mi objasniš još jednom! Pa poznajem te ceo svoj život, tri života! Uvek si bio prisutan negde u meni, baš ti, znam, osećam…baš ti!!! Nama je i pogled dovoljan, posle toliko godina čekanja! Naša prošlost i naša budućnost se spajaju u našim očima u tom trenutku sadašnjosti! Kada bi se neko usudio da tada stane između nas, jednostavno bi ga spržila naša energija, naša strast i snaga! Ubila bi ga naša hrabrost da budemo slobodni, oslobođeni predrasuda, slobodni fizički, moralno, duhovno!
Ne razumem zasto nikad nemas strpljenja da ostanes.
Zasto ne sacekas da se led ispod lanaca koje si stavila otopi do kraja?
Nije ti jasno ,a mislis da nisam hrabar i da ce biti isto kao i do sad.
Priznajem da se bojim,ali ne kao sto ti mislis.
Bojim se da ces me prezreti jer sam niko ,a onda cu postati i nista.

Znao sam da postojis .Sanjao sam o tebi,ali tvoje svetlo je jos bilo daleko.
Mamila me svetlost sa laznih svetionika ,a hridi su bile ostre.
Razbio sam se...
Kako cu takav pred tebe?

Mislis da sam ovaj put dosao tako blizu jer si bila s njim?
Gresis.Ljubomora ,zavist i pohlepa nisu mi bliski.
Dosao sam zato sto sam sebi obecao da te necu opet pustiti da odes,a jesam...
Samo si ga koristila kao zivi stit.
Odao te je sjaj u ocima kad su nam se pogledi sreli.
Mozda te je vec ljubio,mozda ce tek...Ako ne on ,hoce drugi.
Pustices ih u inat meni jer nisam rekao da te volim.
Mozda nisam tim recima ,ali dobro znas da to mislim.
Drugima bi to rekao lako ,lako jer nije istina.

Znas li koliko sam cekao da opet dodjes?
Osetio sam da sad hoces jer sam te dozivao.
I pomislio sam da ovaj put nece biti tako tesko.
Da me ne shvatis pogresno,cekao bi te ja jos dva veka,ma dva milenijuma ako treba...
Ali zasto?
Zeljan sam tvojih ociju ,tvog lica i tvog glasa.Zato sam i stajao onako .
Osluskivao sam da bi ga slusao sto duze.
Gledanja se bojim zato sto boli...

Shvatas li da smo isti?

Pitam se sta bi taj tvoj horoskop pokazao kad bi nam se karte uporedile?
Ja se u to niti razumem niti verujem,ali osecam nekakvu silu koju ne mogu da objasnim.
Ja verujem jedino u tebe.
Spreman sam da zaboravim vekove nesrece ako si ti nagrada za zaborav.

Heeej !!!
Samo ovaj zivot imamo...
Mada cu ja misliti na tebe i u sto buducih.

Znam da sam ja kriv ,ali pokusaj da shvatis.I da oprostis...
Mozda je vreme da se zemlja i Zemlja napokon zatresu.

Molim te ,nemoj sad da odustanes.
 
Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stolecu
neko me slucajno pobrka
sa umornima i starima.
Nigde toliko ljudi
kao u jednom coveku.
Nigde toliko drukcijeg
kao u istim stvarima.
Proceprkas li prostore,
iskopaces me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.
Biti ljudski visestruk,
ne znaci biti rascovecen.
Ja jesam deljiv sa svacim,
ali ne i razoriv.
A sva ta cudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.
Znas sta su prorocanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
sto vija sebe ukrug.
Pa sto bismo se oprastali?
Cega da nam je zao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znas - ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.

Da za mnom ostane nesto
kao leprsav trag.
Nemoj da budes tuzan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
cudno drag.

Nocu kad gledas u nebo,
i ti namigni meni.
To neka bude tajna.
Uprkos danima sivim,
kad vidis neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja jos uvek
sasav letim i zivim
.


Mika Antic
 
"...Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.
Hiljadu puta od jutros
kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros
ponovo ti se vracam.
Hiljadu puta od jutros
ja se ponovo plasim
za tebe izgubljenu
u vrtlogu geografskih karata,
za tebe podeljenu kao plakat
ko zna kakvim ljudima.
Da li sam jos uvek ona mera
po kojoj znas ko te boli,
i koliko su pred tobom
svi drugi bili goli?
Ona mera po kojoj znas
ko te otima i ko placa?
Da li sam jos uvek
medj' svim tvojim zivotima
onaj komadic najplavljeg oblaka
i najkrvavijeg saca?..."
 
Charolij@:
Kako uopšte mogu i da pomislim da je moguće pisati o tome koliko značimo jedno drugom? Ne umem da pišem o nama…umem samo da te gledam i upijam tvoj pogled, želim da te ljubim i držim čvrsto za ruku, želim da se mazimo i vodimo ljubav, želim da okrenemo svet naopačke, jer zajedno to stvarno možemo da uradimo! Kao u transu sam! Sedim ovde i pitam se jesam li se uopšte pomerila sa mesta? Jesmo li uopšte bili zajedno? Jesmo li se uopšte dotakli?


Teško je poverovati, ali ja verujem!

Osećam po slatkom umoru u svome telu da si stvarno bio prisutan!

Da jesi prisutan u mom životu

Vec sam poceo da se pitam jesam li te mozda izmislio.
Tesko je poverovati da neko kao ti stvarno postoji.
Trebalo mi je vremena da se na to priviknem.
Ponekad pokusam sebe da ubedim da jesam sve to samo
izmislio i da se carolija nikad nije ni desila.
A onda te ugledam...
Pojavis se odjednom,kad to najmanje ocekujem.
U delicu sekunde svhatim da carolija i dalje traje.
Izgubio sam sve svoje moci od kad te ne gledam i plasim se da necu moci da
je vratim.
Zato ne smem da je pokvarim i zato moramo tako polako.
Ja u stvari i nisam pravi carobnjak.To sam samo na momente i zbog tebe.
Razumes li sad?
Mozda ti je dosadilo da cekas ,i meni je ,ali moramo je odrzati.
Barem dok opet ne budes tu i dok mi se moci ne vrate.
Onda cu smisliti neke lepse iako nisam siguran hoces li zbog njih
biti srecna kao onda kad sam izveo prvu.

Vreme ne leci sve.Neke stvari se ne zaboravljaju.
Ipak ,ono moze da ucini da te stvari izgube sjaj,a njega im je tesko vratiti.
Zato mrzim sam sebe sto opet ne mogu da te nadjem.

Jesam ja radostan dok mislim o tebi,ponekad danima sanjarim i bas me briga
sto drugi to vide.
Ali ta radost polako prelazi u ceznju i svaki delic mene lagano odumire.
Ti namerno svaki put stignes na vreme i udahnes mi novi dasak zivota, taman
trenutak pre nego stvarno umrem.
Neka...
Sad bar znam da si stvarna.
Mozda jednom i dodjes da me ozivis celog.
 
jagodica:
a ti idi da ne troshish dragoceno vreme za hobije

Uu, zajedljivo a? I sad bih ja trebala da se mozda uvredim od strane ribe koja ovde izigrava nesto na forumu a u stvarnosti je manja od makovog zrna i jedva progovori rec8) Pazi da necu 8)

p.s.: nema aktivnosti subotom i nedeljom i ne u sitne sate, posto vidim da te bas zanima evo napiscu ti raspored na pp da znas kad trosim dragoceno vreme na iste te da se ne sekiras ubuduce 8)
 
"Lusi i Snoopy se tuku, Lusi i Snoopy se tukuuuuu!!!"Frka ljudi, svi se pobise, opsta sorka - 'vamo na nekoj drugoj temi Kojote divlja na mene, ovde se biju ribe...! Ej, kuku! Zabava Balkanska sa svih strana!! :? :shock: :roll: :o
 
A nocturnal concerto
candlelight whispers me where to go
Hymn of gathering stars as my guide
whilst I wander on this path of the night

Embroidery of the stars
undress my feelings for this earth
Send me your salva to heal my scars
and let this nakedness be my birth

Macrocosm poured its powers on me
And the hopes of this world I now must leave
The nightwish I sent you centuries ago
has been heard by those who dwelled in a woe

The distance of our bridal bed
Await for me to be dead
Dust of the galaxies take my hand
Lead me to my beloved's land

Departed by the guillotine of death
I received a letter from the depth
The dream of my lover it carried inside

Caressed by the sharpest knife
I asked you to be my wife
Rays of the setting sun
were my tears wept upon promises undone

Come to me
Make me believe
to you and your love again

Above the universe
Beneath the Great Eye
I shall desire you forevermore
 

Back
Top