Voleti život

BlackLeather

Iskusan
Banovan
Poruka
6.173
znate ono kad se za nekog kaže ili neko sam kaže - voli život
onako nevino, poletno, pun optimizma ili prosto strasno, hedonistički
kako to shvatate?
volite li stavrno život ili ga relativizujete i obesmišljavate?
otud toliko cinika, depresivaca, utopista, nihilista isl?
 
to se kod nas podrazumeva da cirka..izlazi..luduje brze od zivota..kesh kolica i menjanje ribica..ja bi h reko da je to druga krajnost..ljudi sa sela ustaju i lezu rano i sve svojim rukama stvore
 
to se kod nas podrazumeva da cirka..izlazi..luduje brze od zivota..kesh kolica i menjanje ribica..ja bi h reko da je to druga krajnost..ljudi sa sela ustaju i lezu rano i sve svojim rukama stvore

dobro to je ta neka klinačka faza ili prosto iluzija hedonizma
milim na obične ljude koji su prepuni volje, elena, sve im lepo a da ih pita čovek zašto?
vole prosto da žive
 
dobro to je ta neka klinačka faza ili prosto iluzija hedonizma
milim na obične ljude koji su prepuni volje, elena, sve im lepo a da ih pita čovek zašto?
vole prosto da žive
ne znam zaista ko su ti osim gore pomenutih ovisnika o losem..neko ko meditira i bavi se jogom..na neki nacin duhovno uzdize..uziva u sitnicama..to je voleti zivot ali ne kopati drugima oci da je to jedini pravi izbor
 
Zamislite malu meduzu usred okeana, na pola dubine do dna.
Ona ne zna sta je gore a sta dole. Besciljno pluta u svetu oko sebe.

-Moze da nastavi da pluta i vegetira u svom neznanju.
-Moze da donese odluku da je "tamo" gore, i da krene ka izmisljenom cilju i time da cilj i smisao zivotnom putovanju. Problem je sto je odluka doneta na osnovu vere, bez argumenata i potvrde, i sto je svesno i namerno pogresna.
-Moze da mrzi okean neznanja, i provede zivot trudeci se da padne na dno. Zavolece vremenom tu zelju da je pojede dno.
-Moze i da donese odluku da svakog trenutka bude hepi, in i pozitivna, i da razdragano i pevuseci plivucka levo-desno.

Koja od njih voli zivot? Koja od njih voli bilo sta? Ni jedna.
 
Poslednja izmena:
znate ono kad se za nekog kaže ili neko sam kaže - voli život
onako nevino, poletno, pun optimizma ili prosto strasno, hedonistički
kako to shvatate?
volite li stavrno život ili ga relativizujete i obesmišljavate?
otud toliko cinika, depresivaca, utopista, nihilista isl?

ne znam. ja u suštini imam tu depresivnu crtu i ne živim baš tako puna optimizma, poletno, nevino..
ne volim život kad se sve sabere i oduzme. živim jer moram. ne vidim tu neki dublji smisao i nikad i nisam.
volim da uživam u životnim lepotama, ali uglavnom ne vidim ništa smisleno u životu.
 
ne znam zaista ko su ti osim gore pomenutih ovisnika o losem..neko ko meditira i bavi se jogom..na neki nacin duhovno uzdize..uziva u sitnicama..to je voleti zivot ali ne kopati drugima oci da je to jedini pravi izbor

može da se uživa u sitnicama, ali da se suštinski ne voli život i da se ne vidi poenta istog.
naravno i ne kopati oči drugima oko toga šta je pravi i jedini pravi izbor, to je već znak tolerancije.
 
i mislim da retki nadju smisao zivota i pravu radost..treba putovati i citati..upoznavati ljude i mudrosti..neki dozivljaji nas ostave bez daha pa se treba potruditi da bude vise takvih..na zakynthosu sam prosto vristao od ushicenja videvsi sa visine navagio plazu..pa me vise puta takva mesta ostave bez texta..mislim da svako od nas trazi smisao i to ide sa odrastanjem i zreloscu kao sve ostalo..neko nadje u deci..posveti se poslu koji voli..nikako to ne moze biti onaj trip zivi kao da ti je poslednji dan..i taj dan ne treba ludovati vec slobodno disati punim plucima pored voljene osobe..tad nam je sve lepse kad volimo i kad smo voljeni
 
znate ono kad se za nekog kaže ili neko sam kaže - voli život
onako nevino, poletno, pun optimizma ili prosto strasno, hedonistički
kako to shvatate?
volite li stavrno život ili ga relativizujete i obesmišljavate?
otud toliko cinika, depresivaca, utopista, nihilista isl?

Cinik svemu zna cenu, ali ničemu vrednost. To kao prvo. Kao drugo...smatram da je život naprosto...Dar. Kakav god da je, i šta god da se desi, naprosto jeste, dar. Volim život u smislu, da želim da učim, da što više čujem, što više "upijem". Saznam. Da to vreme, koje mi je dato na ovome svetu, iskoristim na najbolji mogući način, dok ne kucne moj čas, što se kaže. Smatram da sam ga pre bolesti uzimala zdravo za gotovo, da nisam "čuvala" sebe, "trošila" sebe na pogrešne ljude, stvari i situacije. Shvatala sma ga, kao što ti kažeš, baš posve tako...naivno, neiskvareno. Nezadrživo ispravnim. Zaista jesam. Nekada mi jeste jako bilo teško, i kao takvog ga nisam volela, a onda sam shvatila da sve što se dogadja ili ponavlja, ima za cilj, da nas nauči nečemu, svačemu. I kada me je sve tako žestoko lupilo, da nisam znala gde da pogledam, ja sam ga sve manje smatrala obesmislenim. Koji paradoks, ali mene upravo padovi, na sopstvenim greškama nisu učinili lošom, drugačijom. Neosećajnom. Ne. Samo loše zdravstvene situacije, ali ne volim manje život zbog toga, samo mi je krivo, što ga tako sje*ah preterano kratko, maltene na pragu života, samog početka. Što nisam znala u nekom momentu gde ću, kome ću, kuda ću...Otud i toliko tih cinika, umobolnih i frustriranih...koji za sve neuspehe krive samo druge. Koji ne vide sebe, a u tudjem oku cepanicu. Naučih da cenim život i da je svaki dan važan, da ga zaista treba proživeti. Odživeti. Moj je život, smišljen potpuno...Verujem u istinu, ljubav. Poštenje. Pravdu. Odanost. I u to istinski verujem. A, kada prestanem da verujem u to, prestaću da verujem, naprosto ...U život. A, život volim najviše. Jer je svaki dan borba, nekada manje - više lep, ali svakom danu se radujem. Istinski. raduje, što sma ustala. Što dišem. Iako mi je trenutačno jako teško, ne odustajem, i nikada neću. Kada dodjete u momente da Vam je nešto teško narušeno, menjate prioritete. Žao mi je što sam sve to morala da skapiram... "Prekasno" . ♥
 
znate ono kad se za nekog kaže ili neko sam kaže - voli život
onako nevino, poletno, pun optimizma ili prosto strasno, hedonistički
kako to shvatate?
volite li stavrno život ili ga relativizujete i obesmišljavate?
otud toliko cinika, depresivaca, utopista, nihilista isl?

Mislim da ljudi koji vole zivot i puni su onog optimizma kao na reklamama zive u nekom svom sarenom svetu zatvoreni, gde je glavna briga, gde cemo za more i problematika slicnog kalibra. Moze se reci da su oni hedonisti, zive u svom sarenom svetu, uzivaju i lepo im je.
Generalizujem malo, jer i ti ljudi imaju probleme, ali cisto sumnjam da se ti problemi ticu smisla zivota, pronalazenja smisla u istom i sl.

Jednostavno, oni su ona sredina koja vise mirise nego smrdi, sve im je lepo, ok, cool, raduju se novom danu i zive u radostni u svom neznanju.

Zivot vidim kao pojavu, i sto se vise trudim da nadjem neki visi smisao vise razmisljam i vise tonem, tako da sada uzivam, zivot je ok, imam sve sto mi treba (iako nije sve savrseno i kako zelim), i zadovoljan sam (u globalu), ali ipak vise smrdim nego sto mirisem, i nemam vremena za trazenje smisla, i filozofiranje, i u neku ruku mirnija mi je glava kada manje mislim. Nekada mislim da sam "zaglupeo" zbog toga, ali dokle god se osecam dobro, nema potrebe da trazim neki veci smisao, sve je dobro, kotrlja se, zivot je podnosljiv, u realu okrutan, ali trenutno se ne obazirem na to da ispravljam krive Drine, da se borim sa vetrenjacama i da kukam sto su stvari onakve ili ovakve, od kukanja nema vajde, vec pustam da svet i zivot ide svojim tokom a ja gledam da budem zadovoljan sobom.

Otkud toliko cinika i ostalih? Previse razmisljanja, premalo zivljenja, prevelika glad i preveliki zahtevi. Takvi ljudi su po mom misljenju nezadovoljni svetom, a prvenstveno i sobom (mozda jer ne vide svoje mesto u takvom svetu), zato se treba donekle prilagoditi sebe, svoje stavove i ocekivanja, nekada pustiti stvari da idu svojim tokom, manje analizirati i samo uzivati u trenutku i biti srecan tako sa onim sto imamo na raspolaganju.
 
pa volim zivot, tako je kratak i lako lomljiv, divna prilika da bas ja vidim delic cudesa ili bar produmam o njima, ko smo sta smo i gde smo...sta je ovo sve, citav univerzum.eto tako.
to je neka gruba osnova na kojoj lezi sve ostalo u meni kad razmisljam o tome umem da se odusevljavam sitnicama, neki misle da je to detinjasto ali meni je lepo, iskreno lepo.
nikakvo cudo ne ceka iza ugla da nam promeni zivot naglavacke, to je to, svakodnevna uzivancija u malim - velikim stvarima koliko je u nasoj moci:)
 
Mislim da,koliko god tezak bio,zivot je,ipak lepa stvar koju treba da prozivimo najbolje sto mozemo.Tu su prvi koraci,vrtic,skolovanje,poljupci,vodjenje ljubavi,bracni patner,deca,unuci....
Svako je na neki nacin srecan,jer je,od 1000 jajnih celija bas njega oplodio spermatozoid.
 
znate ono kad se za nekog kaže ili neko sam kaže - voli život
onako nevino, poletno, pun optimizma ili prosto strasno, hedonistički
kako to shvatate?
volite li stavrno život ili ga relativizujete i obesmišljavate?
otud toliko cinika, depresivaca, utopista, nihilista isl?
Ko voli zivot, ceni ga...

i depresivac voli zivot...
 

Back
Top