Vjerovanje u astrologiju

Iskreno meni je astrologija neka forica, horoskop čitam ponekada na ig-u kada mi je dosadno, inače ne vjerujem u to... Mrzim kada neko astrologiju nazove naukom, jer to nauka nije. Ima li bilo kakvih dokaza?ne. Ali opet, često se poklope moje osobine sa osobinama mog znaka, pa me zanima šta vi mislite o svemu tome.. Vjerujete li u to, i ako da zašto😁

pazi i meni je forica, zajebancija... ako čitam dnevne prognoze.
msm, ne verujem ni u šta... ali baci natal ako hoćeš pa možda postanemo beliveri.
jbg, niže od ovoga ne merem da se spustim
 
Ima samo loših tumača.
Astrologija ima smisla itekako, ali je problem u tome ona nije nauka pa da se eksperimentalno nešto može dokazati i proveriti, već se sve zasniva na individualnim tumačenjima, a puno je i u ljudskoj (auto) sugestivnosti...
 
Iskreno meni je astrologija neka forica, horoskop čitam ponekada na ig-u kada mi je dosadno, inače ne vjerujem u to... Mrzim kada neko astrologiju nazove naukom, jer to nauka nije. Ima li bilo kakvih dokaza?ne. Ali opet, često se poklope moje osobine sa osobinama mog znaka, pa me zanima šta vi mislite o svemu tome.. Vjerujete li u to, i ako da zašto😁
Pa koji % ljudi se na planeti razume u astrologiju a koji veruje,a koga uopste ne zanima i prozivi zivot bez nje,a ko uz nju moze da promeni tok zivota
 
Što se mene tiče astrologija uz dar i posvećenost tumača postaje upravo nauka... u neku ruku.
Svaki put kad sam se ozbiljnije zainteresovala i pokušavala da shvatim šta se tu dešava, zaglavila sam u nekom vakuumu, osećaju sličnom kad se doživi ono ''dežavu'', ili ono kad sam nekad kao dete shvatila kako da uradim neki komplikovaniji zadatak iz matematike ili fizike, ali već u sledećem trenutku pojma nemam šta sam ono beše shvatila (Uh, te prirodne nauke su mi ovek bile babaroga!:gadja: , i da je astrologija
nauka, definitivno bi bila prirodna.:think:)
Ako nekom znanje o nekom fenomenu prosto nije dostupno, to ne znači da taj fenomen ne postoji...
i ako je nekome primarno zanimanje astrolog, to znači da postoje ljudi koji odlaze njemu kao što bi zubaru kad im treba zubar.
Postoje ljudi koji nikada ne posete zubara... ili posete i poprave i povade šta ne valja pa opet nastave da ne peru zube ni godišnje.
Nije krivica zubara ili astrologa ako se nekome život uopšte ne promeni nakon tretmana.
 
Čak i neverovanje u astrologiju je u suštini na neki način predodređeno.
Ima ljudi koji su rodjeni skeptici, obično su to melanholici po temperamentu.
Mnogi veliki naučnici su se bavili i astrologijom, i to nije slučajnost.
Ali, astrologija je nekada bila divinacija, drevna mudrost koja se prenosila sa učitelja na učenika i nije svakome bila dostupna, pa se nije svako ni mogao zvati astrologom.
 
Astrologija možda ipak najviše otkriva onda kad se pomalo potrudimo da je shvatimo?
U ono vremena koje sam provela u pokušajima da shvatim samu sebe mi se najviše i otkrilo, ali se tog saznanja i plašim.
Merkur će uvek kod mene biti u pomračenju Sunca, i uvek ću Uran videti kao ličnu planetu iako nije lična jer gde je Merkur pomračen,onda je tu nešto veće.
Nema odustajanja, nema čkanja da nam neko kaže da smo sa takvim Merkurom budale?
 
Hm... nemiran, radoznao, užasno nestrpljiv...
Ali da li neka od sporih planeta može da postane lična nekim čudim, pr ako na tome uporno radimo i sl?
Npr., ako sam postala svesna da mi je Merkur spaljen, ili se to bez mene svesno odrazilo na moju ličnost, mogu li spore planete da ipak doprinesu tome da sam intelektualno jaka ličnost, tj... ma razumete pitanje.
 
Po mom ubeđenju, ne.
Iako ljudi rado pribegavaju tome da sebe kroz neku od dalekih planeta vide, jer one deluju mnogo više mistično, osobeno, specijalno...
A u suštini se sve krije u ASC, temperamentu, položaju planeta u odnosu ka Suncu, položaju u kući itd...
 
A i šta uopšte znači spaljenost? Razne stvari nalazim, naročito to između Sunca i
Merkura. Na koliko je stepeni Merkur tačno spaljen?

Spaljenost planete je izlizani termin koji se koristi da definiše planetu koja "ne dolazi do izražaja" ukoliko je "previše blizu Sunca". Drugim rečima, spaljenost planete je netačan termin koji se jednostavno koristi od strane nedovoljno iskusnih astrologa koji će svoju nesposobnost tumačenja određene planete u kombinaciji/konjunkciji sa Suncem da iskažu nepostojanjem planetarnog uticaja, što je jedna velika zabluda i astrološka neprofesionalnost.

U realnosti, sve planete (i svetla) koje su u konjunkciji dobijaju simbiozno delovanje po principu dešavanja u spoju. Tu se dobija jedinstven kvalitet koji se odražava kroz Sunce (jer ono je najjače u Astrologiji), što znači da će planeta za koju se tvrdi da ne funkcioniše, zapravo, delovati simbiozno kroz poziciju Sunca.

Samim tim ako je Venera na Suncu kod žene, ona se može pronaći kroz dešavanje ili delovanje svog muža. Ako je Mars na Suncu kod žene, ona će biti borbenija, lakše nervoznija, lakše će da ulazi u probleme i slično tome. Zavisi od znaka do znaka i na koji način se to manifestuje.

Ako je Mars na Suncu kod nekog Strelca, onda će taj Strelac da nastupa agresivnije i nepromišljeno poo pitanju filozofskih pitanja i duhovnosti. Često će da se nadmeće sa drugim misliocima oko sebe. Ako je taj Mars u Raku, osoba će lako da spletkari i vodi abrove po komšiluku, a često će da radi sa makazama od kuće (ili će da bude frizerka).

Dakle, spaljenost ne postoji, postoji simbioza dveju planeta, odnosno konjunkcija. Jednostavnije rečeno, planeta se MANIFESTUJE kroz LIČNOST (Sunce) iliti ono šta osobu čini.

Na primer, ako je Mars u Biku na Suncu, osoba će biti nervoznija, lako ulaziti u konflikt, lako se nervirati, ali i dalje će da zadrži one prirodne osobine Bika (ljubav prema prirodi, Materijalnom bogatstvu, kući, porodici itd) iako će da se ponaša principijalno komunistički i zapovednički (k'o Maršal Tito).

Dakle, Spaljenost Planete je idiom koji je uzeo maha zbog nevođenja računa o konkretnom i detaljno analitičkom principu astrološke teorije s obzirom da postoji deo astrologa koji uticaj astrologije ISKLJUČIVO pririsuju svetlima i uticaju svetala (pogotovo sunčevog) na ljude, iako je istina da pozicije planeta bez obzira na svetlost utiču na ljude bez obzira s obzirom da stvari u astrologiji nisu tako proste kao posmatranje svetlosti koja dopire do nas. Ta cela teorija pada u vodu onog trenutka kada se postavi logično pitanje - Kako astreologija utiče na ljude u lokacijama gde Sunce ne zalazi po nekoliko nedelja? Odgovor je - ništa drugačije, iako bi po teoriji takvi ljudi imali više energije, snage, volje za životom i uspeha generalno u životu jer im se Sunce konstantno pronalazi u "gornjem nebu" zodijaka, odnosno natalne karte.

Iz tog razloga, nemojte verovati svemu što pročitate, već se konsultujte sa ljudima koji su provereni i pravi astrolozi. Svako dobro i pozdrav
 
Ne može da utiče, ali može da bude u vezi sa tim :D

Uzročnost vs korelacija.

E vidiš, postoji nešto što se zove kvantni entanglement (na srpskom spreg, ali vidim da ga prevode drugačije), koji govori o tome (pisala sam davno o tome na astrološka simbolika) da dve čestice koje su nekada bile u nekom odnosu, tj. uticale jedna na drugu, zauvek ostaju u toj uzročno-posledičnoj vezi, i da čak i kada se udalje, uticanjem na jednu, možemo uticati i na drugu, kao da one ostaju povezane nekakvom memorijskom niti.

A pošto ceo naš univerzum dolazi iz jedne tačke, tj. čak iz nule, sve čestice su nekada bile tesno povezane, a znajući da smo i mi sačinjeni od čestica koje su nastale eksplozijom zvezda i sl. onda je jasno da smo povezani i da i utičemo i mi na njih i oni na nas.

Sva voda je prema saznanjima došla sa oboda Sunčevog sistema, tj. iz oblasti Neptuna, preko kometa. A mi smo beše preko 90% voda. Razmislite malo o tome, koliko je Neptun bitan onda... Ja mislim da je veoma bitan. Isto tako voda ima neke osobine koje ne važe za većinu tečnosti već bukvalno predstavlja čudaka, što je opet simbolika Neptuna.

Sve je povezano kako energetski, kroz misli i ideje, projekcije, tako i materijalno, tj. bukvalno.

Mi utičemo na svet oko sebe, mislima, energijom, a i on na nas, to je neodvojivo.

Kako kaže religija (nisam religiozna, ali religija, koja je nastavak na mitologiju predstavlja tok naše kolektivne podsvesti, koja je u našim genima, znanje prenošeno milionima godina kroz naše telo, svaka čestica u univerzumu ima memoriju):

U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Bog beše Reč.


To je ta energija, ideja, misao, Blizanci. Arhetip Blizanaca je odmah do "tvorca", on je prenosnik informacija, tj. DNK po kome će se sve stvoriti. Anđeli kojima u religiji vladaju Blizanci su prvi do trojstva, i zovu se Serafimi.

Nije to ništa slučajno, to je samo drugi put do istine, kroz intuitivno osećanje i verovanje (Neptun i Jupiter), koje možda ne možemo logički objasniti (Merkur), ali znamo da je tako. Zbog toga religije toliko dugo i opstaju, a i astrologija. Jer ima tu nečeg tačnog.
 
E vidiš, postoji nešto što se zove kvantni entanglement (na srpskom spreg, ali vidim da ga prevode drugačije), koji govori o tome (pisala sam davno o tome na astrološka simbolika) da dve čestice koje su nekada bile u nekom odnosu, tj. uticale jedna na drugu, zauvek ostaju u toj uzročno-posledičnoj vezi, i da čak i kada se udalje, uticanjem na jednu, možemo uticati i na drugu, kao da one ostaju povezane nekakvom memorijskom niti.

Sa ovim sam saglasan, korelacija svih elemenata u univerzumu, što nama poznatih, što nama nepoznatih, je konstantna.

Ipak, nama opipljivi i poznati elementi i dejstva istih nisu nešto u šta možemo dublje zaći i istražiti. Ovo je problem koji naučna sfera i dalje nije dovoljno dobro istražila jer drži do sebe i rezerviše se, tj. ograđuje od nečega što ne može potvrditi (arogantno ga smatrajući netačnim). Ipak, korelacija između opipljivog i onoga šta je ljudima bitno u životu i dimenziji materije je sasvim dovoljno iz ugla života, da ne kažem - preživljavanja.

Ovo je pitanje metafizike, doduše, može se o tome mnogo pisati i poprilično je daleko od prakse astrologije osim ako ne ubacimo kvantne principe i kvantnu logiku.
 
Slažem se, nauka sama sebe ograničava, nazivajući jedno naukom, a drugo nekim hokus pokus vradžbinama i ne znam ni kako već, eliminišući time veliku sferu saznajnih mogućnosti.

Ja mislim da je to nešto što nas koči i slažem se sa izjavom Nikole Tesle da sve dok nauka ne zađe u domen ezoterije neće biti pravih naučnih otkrića niti pravog napretka.

Napredak postoji, jer naš podsvesni deo i intuitivni nas ipak vode na pravi put, mada mi ne znamo zašto, ali dođemo do nekih saznanja, i ćorava koka ubode zrno... Ali mislim da bi bilo mnogo efektnije kada bismo to svesno koristili.
 
To bi bilo protivno prirodnom poretku, doduše, i prirodi nesvesnog i nama nepoznatog za koje mislim da se mora gradualno otkriti ljudima. Isti je slučaj i sa Astrologijom.

Drugim rečima, ljudi su kvarni i nemaju dovoljno svest da nešto ne iskoriste za svoje svrhe, time uništavajući prirodni balans i korelaciju između nama poznatog i nama nepoznatog koje je u astrologiji u balansu, ali spinovanom balansu koji se lagano okreće i preokreće zavisno od doba.

Mali je još uvek čovečuljak za takve stvari i dimenzije koje prevazilaze 11 dimenzija.
 
Onda će biti da sam lažirala IQ test, da sam idiot.

Због чега спаљеност Меркура одмах многи повезују са идиотлуком? То је тако уско посматрање. Интелигенција није Меркур, већ стицај више фактора. Меркур је само рационални део ума. Спаљен Меркур може да буде показатељ субјективнијег ума или ума у ком се ствари разлажу у виду слика и визија (нешто слично је Ајнштајн имао). Може да укаже да особа превише брзо говори (као Родољуб Шабић, мада је његов Меркур ретроградан) или да су реченице чудно конструисане, да се скаче с теме на тему. Или да недостаје јасноће у ономе што покушава да се каже или да особа једно мисли а друго говори (спаљеност у контексту скривања, прикривања). И још других тумачења се може извести.
 

Back
Top