DedaStojan
Veoma poznat
- Poruka
- 12.678
Vjernici u judeokršćasnkoj Bibliji vide doslovnu „Riječ Božju" i „po vjeri"
prihvaćaju da je sve što je u njoj sadržano povijesna činjenica koju su nepogreši-
vo zapisali pisari „inspirirani Bogom". Kao što ćemo vidjeti, ovakvo je stajalište
u potpunosti neodrživo i zahtijeva slijepu, neznanstvenu odanost jer čak ako i
uzmemo u obzir nebrojene pogreške koje su pri prijepisu tekstova tijekom stolje-
ća napravili pisari, takozvana „Riječ Božja" obiluje nedosljednostima, proturje-
čjima, pogreškama i nevjerojatnim pričama koje lakovjernost dovode sve do nepostojanja. Kako bismo prihvatili navodnu istinitost kršćanske priče o muškom Bogu koji je sišao s nebesa kao Njegov vlastiti sin kroz uterus židovske djevice, činio zadivljujuća čuda, doživio ubojstvo, uskrsnuo i uzašao na nebo, moramo ne samo napustiti kritičko mišljenje i integritet nego i biti spremni tolerirati vrlo odbojan i generalno pogrešan prikaz drevnog svijeta i naroda. Posebno moramo biti voljni čvrsto vjerovati da su „blagog Isusa" - koji je navodno bio svemogući Bog nemilosrdno bičevali, mučili i ubili Rimljani i Židovi, od kojih ove potonje prati sramota i stigma vječitih „guja", „zmija", „sotonskih izroda" i „ubojica Krista" koji su krivi za bogoubojstvo, koji su radosno izvikivali: „Razapnite ga!" i „Krv njegova na nas i na našu djecu!" Uz ovu strašnu predodžbu od nas se očekuje i da vjerujemo da svemogući i savršeni Bog može popraviti svijet, koji je ionako stvorio vrlo loše, isključivo činom pomirenja krvlju, i to svojom vlastitom. No, mi znamo da takvo pomirenje krvlju svoje korijene ima u drevnom običaju žrtvovanja ljudi iživotinja, koji je u biti služio kao barbarski žrtveni ritual. Žrtva Boga čini se svakako daleko gorom od ljudske ili životinjske, pa
ipak se to bogoubojstvo smatra jednim od najviših „religijskih" koncepata.
O cemu se raspravlja?
Slažete li se da je u pitanju doslovna istina ili kombinacija mozda doslovnosti i nedoslovnosti ili je u pitanju nedoslovna posve istina ?
prihvaćaju da je sve što je u njoj sadržano povijesna činjenica koju su nepogreši-
vo zapisali pisari „inspirirani Bogom". Kao što ćemo vidjeti, ovakvo je stajalište
u potpunosti neodrživo i zahtijeva slijepu, neznanstvenu odanost jer čak ako i
uzmemo u obzir nebrojene pogreške koje su pri prijepisu tekstova tijekom stolje-
ća napravili pisari, takozvana „Riječ Božja" obiluje nedosljednostima, proturje-
čjima, pogreškama i nevjerojatnim pričama koje lakovjernost dovode sve do nepostojanja. Kako bismo prihvatili navodnu istinitost kršćanske priče o muškom Bogu koji je sišao s nebesa kao Njegov vlastiti sin kroz uterus židovske djevice, činio zadivljujuća čuda, doživio ubojstvo, uskrsnuo i uzašao na nebo, moramo ne samo napustiti kritičko mišljenje i integritet nego i biti spremni tolerirati vrlo odbojan i generalno pogrešan prikaz drevnog svijeta i naroda. Posebno moramo biti voljni čvrsto vjerovati da su „blagog Isusa" - koji je navodno bio svemogući Bog nemilosrdno bičevali, mučili i ubili Rimljani i Židovi, od kojih ove potonje prati sramota i stigma vječitih „guja", „zmija", „sotonskih izroda" i „ubojica Krista" koji su krivi za bogoubojstvo, koji su radosno izvikivali: „Razapnite ga!" i „Krv njegova na nas i na našu djecu!" Uz ovu strašnu predodžbu od nas se očekuje i da vjerujemo da svemogući i savršeni Bog može popraviti svijet, koji je ionako stvorio vrlo loše, isključivo činom pomirenja krvlju, i to svojom vlastitom. No, mi znamo da takvo pomirenje krvlju svoje korijene ima u drevnom običaju žrtvovanja ljudi iživotinja, koji je u biti služio kao barbarski žrtveni ritual. Žrtva Boga čini se svakako daleko gorom od ljudske ili životinjske, pa
ipak se to bogoubojstvo smatra jednim od najviših „religijskih" koncepata.
O cemu se raspravlja?
Slažete li se da je u pitanju doslovna istina ili kombinacija mozda doslovnosti i nedoslovnosti ili je u pitanju nedoslovna posve istina ?
