Quantcast

Vito Nikolić

HeBePoBaTaH_

Poznat
Poruka
7.012
ODMETANJE

Nije ovo ljubav , to se ja spasavam,
to ja bjezim, zeno, tebi u hajduke...


:]




Ocaj


Dan osvanu a ja - Skadar,
Zle me sile
pretvorile
u gomile,
do temelja porusile.

Tri godime tako one
mene lome,
a ja vise nisam kadar
da se zidam
i survavam
niz litice.


Gojkovice,
mlada Gojkovice...






PRVI SNIJEG


Sonja,izadji da skitamo,
imam ludu zelju veceras da lutam.

Sonja,izadji i iznesi samo
malo njeznosti ispod kaputa.

Malo njeznosti ,malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.

Sonja , izadji da skitamo ,
nocas je nestvarno lijep grad.
8)




Volite li Vita? Ovo je omiljeni pesnik mog oca :]
 
Poruka
5
MOŽDA

Možda tu ljepotu
kojom živim sada
u nekom životu
prosanjah
nekada
sad
i ona mi stiže
u mimogredu
u ovom životu
ko zna kom po redu.

Možda bas ovako
i baš ovoliko
stajao sam davno
pred tom istom slikom
ne sluteći da će
ona
jednog dana
izaći da živi
izvan svoga rama!


NEDJELJA U GRADU N


Tumara gradom nedjelja,
ide od kuce do kuce,
ko da je sluacjno naljegla,
pa ne zna sta ce i kud ce.

Zastane ispred izloga,
da toboz kosu popravi,
a otud nema nikoga
da je bar okom pozdravi.

U krcmi nadje tisinu,
na trgu, opet, tisina,
praznuju ljudi prazninu
i svud je samo praznina.

Tumara gradom nedjelja,
tek da vrijeme ubije;
ko da je greskom naljegla
pa sad bi nekud-sto prije.
 
Poruka
5
POSLEDNJA PJESMA

Ležim na odru, tih upropašćen
do banalnosti, do gorskog stida,
ulaze nekakve crne gošće,
poneka pridje i zarida.

Okolo sjede. Tiho i tužno.
Starci puše, pričaju, kašlju
i opraštahu mi velikodušno
sve što se zbilo uz veselu čašu.

Vrline vezu uz izraz ozbiljan,
pričaju sa smiješkom
( Ispada, eto, da sam bio divan,
smrti, moja jedina greško! )

Ležim na odru, tih, upropašćen,
napolju sunce svakodnevno sja.
Ne znam da li je ko ožalošćen,
ali, zaista, jesam ja.
 

HeBePoBaTaH_

Poznat
Poruka
7.012
Vita su objavljivali prijatelji, ljudi su njegove pesme učili napamet, bio je poput Libera Markonija, čestit, pošten. jedan od onih koje svi vole i svi poznaju. .U poeziji je najsličniji Jakovu Grobarovu. Družio se sa pok. prof. FDU Banjom Šaranovićem, Izetom Sarajlićem, Borom Ivkovim, Zuhom Džumkurom, Mirkom Kovačem, Momom Kaporom, ali je uvek igrao sam. To je bilo vreme kada su pesnici stihove prodavali u kafanama, da bi kasnije bili objavljeni pod nečijim, tuđim imenom. Postoje objavljene 3 zbirke pesama , jedna audio kaseta na kojoj se nalazi Koljevićev (Nikola Koljević) osvrt na Nikolićevu poeziju i na kojoj glumci i prijatelji recituju Vitove stihove.Po jednoj priči, stihove govori i Radovan Karadžić : )

Ako ste čuli za slogan, onaj grafit koji piše po zidovima "Zaustavite planetu, hoću da siđem" to je Vitovo.
Za Vita ne bih čuo da mi o njemu nisu pričali. I neke stihove znam napamet, zahvaljujući ocu : )


ZAPIS

Glave su nam divnim čudesima sklone
pa zaboravljamo i čija je koja
ko ogromno sunce jedna, eno, tone
a ja ne znam sasvim nije li to moja
 

tbmdeluxe

Obećava
Poruka
73
UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU

Ponekad, davna, sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.

Gdje li si noćas, ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili još uvijek, ko nekad,
lutaš ponoćnim Beogradom.

Da li jos traziš onog čudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.


Traži, samo traži, tragaj,
on ipak jednom mora doći
iz tvojih lijepih snova, draga,
u tvoje nimalo lijepe noći.

Kao što dođu ove pjesme
iz divnih šuma nepoznatih
pravo u naše ružne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.


INTIME

Noćas tako želim da me neko voli,
pregršt nečije nježnosti mi treba;
noćas ću sve da zaboravim i prebolim
i da se vratim u naručje neba.

Ja sam bio kafanski i više nič'ji,
i bio pust i prezren - neželjen ko grobar.
Noćas bih htio sebi - dječaku da ličim
i da mi opet kažu kako sam dobar.



Slika iz djetinjstva

Gospode, kako pamtim tu sliku,
Kako je sve to živo u sjećanju,
Odsjekli su glavu nesrećniku,
A nekakva je muva pala na nju.

I dok je nepovratno iz zjenica
Odlazio čitav jedan svijet,
Ta je muva mirno išla preko lica
Kao da se ništa dogodilo nije!

A tamo je negdje mirisala trava,
Šumorio jasen, cvrkutala ptica,
Sve je bilo isto, osim ova glava
Sa ravnodušnom muvom na sred lica.

Čučao sam dugo i dok su ostali
Odlazili siti tog prizora ratnog,
Neko je viknuo ŠTA ČEKAŠ, MALI?
NIŠTA, rekao sam, sasvim mator!



Proljeće


Tamniji za tamu ove jeseni tmaste
i grublji za zimu ove zime prošle
ja vam ovog proljeća neću mahati, laste
i neću vam opet reći: Dobrodošle!

Vrapcima ja moram, nežno, kao otac
reći nešto toplo u ovaj dan plavi
vrapcima - tom sitnom zrnevlju života
što je cvokotalo s nama na mećavi.

Dok ste vi negdje ispod tuđeg neba
izvodile svoje igre vragolaste
ne, vaš mi cvrkut sad zbilja ne treba
razmažene gospođice laste.

Oni su s nama zebli ispod streha
oni su voljeli i ovo golo granje,
zato, moj pozdrav, vesela grudvo smjeha
gospodo vrapci, moje duboko poštovanje!!!



Još mogu poneki osmijeh da slažem…

Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom, osim sebi.

Ne daju mi bolnice: Brezovici,
Bežanijske kose, Kasidoli…
Uzalud se vraćam nekoj dragoj slici:
ptici, nebu, lišću…boli, boli, boli...

I krijem se tako krvav, unakažen
u zavjese svoje crne strašne kiše...
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
ali sve tiše, tiše, tiše...



Balada

Mi smo beskucnici al' ne i ubice
i zasto nas se svak gnusa i boji,
zasto siris plave oci djevojcice
kad prodjemo jutrom kraj prozora tvojih?

Nismo mi s Marsa pali, ziva bila ,
ovakvi se dronjci ni gore ne nose,
pa kad otud’ nismo sto bi se plasila.
nasih mutnih ociju i prljave kose?

Mi smo ljudi k’o i drugi ljudi
samo s mnogo vise srece zle,
ali zato mi imamo grudi
i siroko srce za svakog i sve.

Mi smo beskucnici, al’ ne i ubice
i nek nas se niko ne gnusa i boji,
nemoj sirit’ plave oci djevojcice
kad prodjem opet kraj prozora tvojih.



Ne vjerujem ovoj noći

Ne vjerujem ovoj noći
izdaće me.
Ako samo sklopim oči,
ako trenem,
prikrašće se,
zaklaće me,
ili će me udaviti omčom mraka.

Ne vjerujem ovoj noći,
crnoj,
gluvoj,
bez koraka.
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom osim sebi
- ne daju mi
bolnice,
bolnice,
brezovici,
bežanijske kose,
kasindoli.
Uzalud se vraćam nekad dragoj slici,
ptici,
nebu,
lišću...
Boli,
boli,
boli...

I krijem se tako krvav
unakažen
u zavjese svoje crne
strašne kiše...
Još mogu poneki osmijeh da slažem
ali sve tiše,
tiše,
tiše...
 
Poslednja izmena:

skura58

Stara legenda
Poruka
99.348
"Dobro jutro, jutro sneno"

Po meni divan pesnik, i bio je vrlo nesrećan čovek
Učestvovao sam u nekoliko omaža
u vidu pesničkih večeri sa dobrom muzičkom pratnjom
u Podgorici i Nikšiću.
 
Poslednja izmena:

Net & Neta

Elita
Poruka
17.498
Odmetanje

Nije ovo ljubav , to se ja spašavam,
to ja bježim, ženo, tebi u hajduke,
Romanijo moja, puna dobrih trava
za krvave rane i žestoke muke.

To ja bježim, bježim, iako znam, ženo,
da već nigdje nema đula i zumbula,
da me ipak čeka prokleto Lijevno
đe u njemu bijeli se kula.




- - - - - - - - - -

Rekvijem za skitača

Blagosloven ti, što se obestrvi
u divnom prostranstvu svoje krvi
i odreče se povratka ko srama
uz skupu žrtvu sebe sama.

Na isti način umiru svi dani:
sopstvenim suncem svirepo zaklani,
pozarno lijepi dugo mru nad drumom
razvivši ko barjak svoj čestiti umor.

Mir tebi, skitaču, što se obestrvi
zaljubljen u riječ s one strane krvi.
 

Madam Pomfri

Zainteresovan član
Poruka
217
DRUMOVANJA

Pjevaju u meni drumovi snažni,
drumovi dobri kao dlan očin.
Moram danas otić nekud, da potražim
malo odmora za umorne oči.

Idem bez pozdrava, bez poruka,
ovako lijepo pomućenog uma,
da tražim okuka, okuka, okuka,
i iza svake - samo parče druma.

Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako, i zašto, i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glađu proklet.
 

*BILJA*

Buduća legenda
Poruka
32.298
UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU....

Ovu pesmu u malo skracenoj verziji pevao je jedan nas popularni pevac starije generacije (cula sam je jednom u "Vremeplovu") ali ne zna koji bese a sve mi se cini MIki Jevremovic...Ne mogu da pronadjem, mozda nije on, i mozda je pevao pod drugim "naslovom" ali znam da sam cula, stavise, to me ponukalo da potrazim tekst na internetnu i onda sam otkrila da je to pesma Vita Nikolica..Predivna, kao i sve njegove, ja tog pesnika veoma volim, odnosno njegove pesme..
Mozda se neko seti ili pronadje...
 

Madam Pomfri

Zainteresovan član
Poruka
217
JEDNOG DANA, KADA NAS NE BUDE

Jednog dana, kada nas ne bude
na ovome bijelom svijetu,
s ljudskom čežnjom pomenuće ljude
jedan vjetar drugom nekom vjetru.

Čitav svijet, bezljudan i nijem,
sjetiće se ljudi nekadašnjih,
i onako uzaludno lijep
zažaliće za očima našim.

Poželjeće ljudsku riječ glasnu,
parče srca grlom otrgnuto,
da razbije tišinu opasnu
i vrijeme sporo i besputno.

A odnekud, iz tišine trave,
ko bogovi molitvom dozvani,
ponovo će ljudi da se jave
i osmisle svijet uspavani.

I opet će ispod tih nebesa
naš bijeli drum da se izvije
i opet će neka divna pjesma
da nam dođe glave kao prije.

Pa će opet, kada nas ne bude
na ovome bijelom svijetu,
jednog dana pomenuti ljude
neki vjetar drugom nekom vjetru.
 

Madam Pomfri

Zainteresovan član
Poruka
217
I OPET JESEN

I opet jesen.
Opet tutnje
beskrajne kiše
po Nikšiću,
i opet stare
crne slutnje,
i opet
-sam si,
Nikoliću.

I opet neka
pisma duga,
očajna pisma
-bez adrese,
a nigdje drage,
nigdje druga,
samo ta jesen.
Opet jesen.

A šta ako
prosviram
taj metak
kroz ovo čelo
neveselo,
a onda počne
sve
ispočetka:
život,
stradanja,
pa opet
-čelo.

A šta ako
nema zaborava,
ako je to
samo
vječna igra kruga?
A šta ako
tamo
ispod trava,
boli ova
ista ljudska tuga?
 

Madam Pomfri

Zainteresovan član
Poruka
217
BIĆE JEDNO VEČE

Jednom
kad bude veče
kad budeš sama
i bude neka kiša lila,
jednom
kad oko svojih usana
nađeš tuđi osmijeh, mila
znam,
biće ti teško a mene neće biti
da ti u tom času štogod kažem.
Biće jedno veče, jedna kiša i ti
koju sam divno umio da lažem.
 

Madam Pomfri

Zainteresovan član
Poruka
217
S jeseni
zeleni
tuga u meni,
s jeseni,
kad dozru dunje i regruti
i djevojke kad se zanevjeste,
s jeseni
nekud me zovu ceste.

Nekud
gdje lišće nikada ne žuti
i gdje su ljudi - vječiti regruti,
a djevojke - vječite nevjeste.

S jeseni
- tako su lažljive ceste.
 

Madam Pomfri

Zainteresovan član
Poruka
217
Uspavanka

Buji, paji,
grijehu moj mali,
spavaj, moja lijepa sramoto,
zbog tebe su me protjerali
da tuđe rublje prostirem plotom.

Nazvali su me svačim redom
i kleli,
i mene i tebe, sine,
kao da ti nijesi čedo,
lijepe oči materine.

Buji, paji,
da porasteš naji,
velik kao oni jablanovi,
snažan kao oni zagrljaji,
lijep kao ona mjesecina.

Spavaj,
lijepa sramoto materina.
 

Madam Pomfri

Zainteresovan član
Poruka
217
PJESNIK

(Uspomeni Aleksandra Ivanovića)


Bude ponekad teško čovjeku
kad ga nekakva patnja skoli,
pa ode da traži riječ neku
ko travu od koje manje boli.

I ne vrati se nikad više
iz svoje duše ko iz gore,
ostane tamo, svijeta lišen,
tražeći trave čudotvore.

Prebira smilje i kovilje
iako dobro zna taj patnik
da je nemoćno sve to bilje,
da ga je manje nego patnji.

A kada jednom ode s kišom,
kad svene kao avgust, ko ljeto,
osjetiš kako je s njim otišlo
nešto lijepo i svijetlo.
 

PetarSamotnjak

Zaslužan član
Poruka
140.905
PRVI SNIJEG

Sonja, izađi da skitamo,
imam ludu želju večeras da lutam.
Sonja, izađi i iznesi samo
malo nježnosti ispod kaputa.

Malo nježnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.
Sonja, izađi da skitamo,
noćas je nestvarno lijep grad.

Vitomir Nikolić
 

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.