Virtuelna prevara

Ukoliko bi sve islo iz mozga, kao sto Ristob kaze, onda bi prevara bila oprostiva stvar, ali ne samo prevara, nego i jos mnogo drugih stvari, tipa: hitlerovo spaljivanje jevreja, umetnost, heroizam i dobrota u istoj osobi, itd.; jednom recju: sve ono cemu se divimo i sve ono protiv cega smo do kraja. Nista od toga nebi bilo za pohvalu, ali ni za pokudu... niko zasluzan, a niko kriv... niko covjek, a svako masina! (mozak)
Nejasan si Tihi. Ne razumijem odakle ti takvi zaključci. Zbog čega bi bilo oprostivo? Može čovjek da radi što mu drago, ali mu nije sve na korist. Sve što uradi i na fizičkom i na mentalnom (duhovnom, psihičkom) planu podliježe zakonima. Koristeći mozak sa njegovim alatima čovjek treba da spozna mehanizme tih zakona i da se upravlja prema njima. Znači, čovjek bukvalno može slobodnom voljom odlučiti da radi što god mu padne na pamet, ali mu sve neće biti od koristi. A život je da se živi, a ne da se upropašćava. (Mada ga mnogi upropašćavaju, što namjerno i svjesno, što nenamjerno i iz neznanja).


Vjerujem da ovakav Ristob-ov pogled (i uopste, -pogled svakog redukcioniste koji psihu hoce da svede na organsko (fizioloskog redukcioniste), kao i linearno-vremensko (vremenski redukcionisti)) jeste posledica njegove nesposobnosti da shvati da su musko i zensko u psihickom smislu u stvari jedno te isto, tj. da sa psihickog aspekta i ne treba praviti razliku izmedju ta dva pola.Ali, cega li je ta nesposobnost posledica?
Kako god okreneš, čovjek je mašina. Mašina sa svešću i slobodnom voljom, kao alatima mozga. Svest koristi svoje alate pomoću kojih vodi brigu o životu. Kompletan psihički (duhovni) život se odvija u resursima mozga, a neuron je osnovna jedinica. Već sam napravio poređenje, ali da ponovim: titranje neurona stvara misaone (psihičke, durovne) tvorevine, kao što titranje žica gitare stvara zvuke melodije. Čovjekov duh nikako ne može biti nezavistan od neurona, odnosno od mozga. I ženska i muška psiha nije identična. Mehanizmi su im različiti.
 
Poslednja izmena:
Da li ste razmišljali o ovome? Da uzmemo za primer muškarca koji je u braku, može i žena, svejedno je, i taj neko ne može da dočeka trenutak da se sa nekim čuje ovde, da razmenjuje s njim ili njom privatne poruke. Ceo dan samo misli o toj nekoj osobi koju će čuti kada dođe na forum.
Da li vi mislite da je prevara kada je nekom srce uz nekog drugog? Ja svakako mislim to. Nije prevara samo u telu, prevara je u glavi, možda čak još veća. Zašto? Zato što će se ona druga strana, žrtva cele te priče zapitati šta to ima na njoj a da njega više ne privlači? Tačnije, šta to ima na onoj drugoj a da ona to nema. Zašto je njegovo interesovanje za nju splasnulo itd... Čovek idealizuje tu osobu s kojom ima virtuelni kontakt, on može da o njoj razmišlja sve najbolje, da nema nijednu manu, to je jedna od stvari koje najviše privlače kod virtuelne prevare. Prema njoj nema nikakve obaveze, kao prema sa osobom s kojom živi.
Veza između ljudi, dvoje ljudi u braku koja je postojala momentalno se prekida kada neko od njih učini prevaru, vitruelnu. Odnos koji su imali više nemaju, nemaju više šta da traže jedno s drugim.
Htela sam ovo na mnogo bolji način da vam prezentujem ali nisam uspela da napišem sve šta sam mislila. Ipak, ima dovoljno materijala za početak. Volela bih da čujem mišljenje nekog psihologa, ako takav postoji ovde.

složio bih se...
prevara ne mora biti isključivo telesna...to mi,čak,više liči na opravdanje...
prava prevara je ona koja se javlja u duhu...kada stvorimo želju u svom srcu o nekome...
jer,srce je ono što nas čini takvim kakvi jesmo...
šta osećamo u sebi,u svom duhu i srcu prema nekome,takvi ćemo i biti i njemu ćemo se i dati...i pripadati..
 
Da li ste razmišljali o ovome? Da uzmemo za primer muškarca koji je u braku, može i žena, svejedno je, i taj neko ne može da dočeka trenutak da se sa nekim čuje ovde, da razmenjuje s njim ili njom privatne poruke. Ceo dan samo misli o toj nekoj osobi koju će čuti kada dođe na forum.
Da li vi mislite da je prevara kada je nekom srce uz nekog drugog? Ja svakako mislim to. Nije prevara samo u telu, prevara je u glavi, možda čak još veća. Zašto? Zato što će se ona druga strana, žrtva cele te priče zapitati šta to ima na njoj a da njega više ne privlači? Tačnije, šta to ima na onoj drugoj a da ona to nema. Zašto je njegovo interesovanje za nju splasnulo itd... Čovek idealizuje tu osobu s kojom ima virtuelni kontakt, on može da o njoj razmišlja sve najbolje, da nema nijednu manu, to je jedna od stvari koje najviše privlače kod virtuelne prevare. Prema njoj nema nikakve obaveze, kao prema sa osobom s kojom živi.
Veza između ljudi, dvoje ljudi u braku koja je postojala momentalno se prekida kada neko od njih učini prevaru, vitruelnu. Odnos koji su imali više nemaju, nemaju više šta da traže jedno s drugim.
Htela sam ovo na mnogo bolji način da vam prezentujem ali nisam uspela da napišem sve šta sam mislila. Ipak, ima dovoljno materijala za početak. Volela bih da čujem mišljenje nekog psihologa, ako takav postoji ovde.

Prevara? Hmm...Jedina prevara koja postoji je ona kad si sa jednim,a mislis na drugog.Pripadas drugom.I onaj ko je tu najvise prevaren je sama ta osoba koja je negde izmedju.Ili nigde.
 
Da li ste razmišljali o ovome? Da uzmemo za primer muškarca koji je u braku, može i žena, svejedno je, i taj neko ne može da dočeka trenutak da se sa nekim čuje ovde, da razmenjuje s njim ili njom privatne poruke. Ceo dan samo misli o toj nekoj osobi koju će čuti kada dođe na forum.
Da li vi mislite da je prevara kada je nekom srce uz nekog drugog? Ja svakako mislim to. Nije prevara samo u telu, prevara je u glavi, možda čak još veća. Zašto? Zato što će se ona druga strana, žrtva cele te priče zapitati šta to ima na njoj a da njega više ne privlači? Tačnije, šta to ima na onoj drugoj a da ona to nema. Zašto je njegovo interesovanje za nju splasnulo itd... Čovek idealizuje tu osobu s kojom ima virtuelni kontakt, on može da o njoj razmišlja sve najbolje, da nema nijednu manu, to je jedna od stvari koje najviše privlače kod virtuelne prevare. Prema njoj nema nikakve obaveze, kao prema sa osobom s kojom živi.
Veza između ljudi, dvoje ljudi u braku koja je postojala momentalno se prekida kada neko od njih učini prevaru, vitruelnu. Odnos koji su imali više nemaju, nemaju više šta da traže jedno s drugim.
Htela sam ovo na mnogo bolji način da vam prezentujem ali nisam uspela da napišem sve šta sam mislila. Ipak, ima dovoljno materijala za početak. Volela bih da čujem mišljenje nekog psihologa, ako takav postoji ovde.

Ja nisam piholog,ali je prevara-prevara,pa makar ona bila i virtuelne prirode,tj.posredstvom neta...Ako si sa stalnim partnerom,a po ceo dan mislis o nekome drugome,to je po meni ona najgora vrsta prevare-emotivna...da si sa jednom osobom,a mislis stalno o nekoj drugoj...I verovatno je ta viruelna prevara i tako pozeljna i interesantna,jer nema toliko obaveza,truda,ulaganja kao u stvarnoj,realnoj vezi izmedju dva bica...Sve je to produkt ovog vremena u kojem zivimo...
 
Mislim da prevara nije samo fizicka stvar, tj. da ne podrazumeva samo seksualno odnos tvog partnera i josh nekog...
Prevara ide mnogo dublje od toga. Mozda sam cin prevare i ne toliko ocigledno, koliko pojava zelje za prevarom.
Nekome prevara predstavlja ono sto pomenuh - seks....
Nekome je prevara kad partner pogleda drugu osobu... i ocima pozeli da je ima...
Virtuelna prevara se tu javlja kao zelja za socijalnim kontaktom, odnosno ta zelja je inicijalna faza nakon koje dolazi do chata, razgovora, razmene misljenja, pa kasnije razmisljanja o stavovima odredjene osobe, do zapostavljanja legitimnog partnera.

I to je, dakle, vrsta prevare... mozda cak bolnije od svih - emotivne.
 
Da li ste razmišljali o ovome? Da uzmemo za primer muškarca koji je u braku, može i žena, svejedno je, i taj neko ne može da dočeka trenutak da se sa nekim čuje ovde, da razmenjuje s njim ili njom privatne poruke. Ceo dan samo misli o toj nekoj osobi koju će čuti kada dođe na forum.
Da li vi mislite da je prevara kada je nekom srce uz nekog drugog? Ja svakako mislim to. Nije prevara samo u telu, prevara je u glavi, možda čak još veća. Zašto? Zato što će se ona druga strana, žrtva cele te priče zapitati šta to ima na njoj a da njega više ne privlači? Tačnije, šta to ima na onoj drugoj a da ona to nema. Zašto je njegovo interesovanje za nju splasnulo itd... Čovek idealizuje tu osobu s kojom ima virtuelni kontakt, on može da o njoj razmišlja sve najbolje, da nema nijednu manu, to je jedna od stvari koje najviše privlače kod virtuelne prevare. Prema njoj nema nikakve obaveze, kao prema sa osobom s kojom živi.
Veza između ljudi, dvoje ljudi u braku koja je postojala momentalno se prekida kada neko od njih učini prevaru, vitruelnu. Odnos koji su imali više nemaju, nemaju više šta da traže jedno s drugim.
Htela sam ovo na mnogo bolji način da vam prezentujem ali nisam uspela da napišem sve šta sam mislila. Ipak, ima dovoljno materijala za početak. Volela bih da čujem mišljenje nekog psihologa, ako takav postoji ovde.

dignem se pre neku noć oko 4 ujutro i vidim verenicu kako kuca sms poruke. na pitanje sa kim priča u ovo doba reče pogrešio broj neko pa se tako upoznali i sad se dopisuju. uopšte nisam bio tad ljubomoran. ni sad nisam ljubomoran. šarmantno je to. jako.
 
Da li ste razmišljali o ovome? Da uzmemo za primer muškarca koji je u braku, može i žena, svejedno je, i taj neko ne može da dočeka trenutak da se sa nekim čuje ovde, da razmenjuje s njim ili njom privatne poruke. Ceo dan samo misli o toj nekoj osobi koju će čuti kada dođe na forum.
Da li vi mislite da je prevara kada je nekom srce uz nekog drugog? Ja svakako mislim to. Nije prevara samo u telu, prevara je u glavi, možda čak još veća. Zašto? Zato što će se ona druga strana, žrtva cele te priče zapitati šta to ima na njoj a da njega više ne privlači? Tačnije, šta to ima na onoj drugoj a da ona to nema. Zašto je njegovo interesovanje za nju splasnulo itd... Čovek idealizuje tu osobu s kojom ima virtuelni kontakt, on može da o njoj razmišlja sve najbolje, da nema nijednu manu, to je jedna od stvari koje najviše privlače kod virtuelne prevare. Prema njoj nema nikakve obaveze, kao prema sa osobom s kojom živi.
Veza između ljudi, dvoje ljudi u braku koja je postojala momentalno se prekida kada neko od njih učini prevaru, vitruelnu. Odnos koji su imali više nemaju, nemaju više šta da traže jedno s drugim.
Htela sam ovo na mnogo bolji način da vam prezentujem ali nisam uspela da napišem sve šta sam mislila. Ipak, ima dovoljno materijala za početak. Volela bih da čujem mišljenje nekog psihologa, ako takav postoji ovde.

Jako interesantna tema! Ali u njenoj postavci vidim i sledeće probleme i čitav niz pitanja koji mi ne dozvoljavaju da dođem do odgovora, jer nismo:

Definisali reč "prevara"

se dogovorili o tome da li je idealizovanje lika iz svoje mašte prevara?
Da li osoba sa kojom živiš uopšte i treba (i može) da bude jedina osoba koja će zadovoljavati sve tvoje emotivne potrebe?
Da li je zadovoljavanje potrebe za bliskošću i dobijanjem priznanja, naslućivanje sličnosti itd što se sve može ostvariti virtuelno - "prevara" osobe sa kojom živiš?
Gde se završava tanka linija prijateljstva i počinje ljubav (jer isto tako, osoba koja smatra da treba da bude jedini objekat ljubavi svog izabranika, može se osetiti prevarenom i ako njen izabranik ima bliske prijatelje...)
Da li veza dvoje ljudi, koja se menja, nužno mora da bude etiketirana kao prevara?Jer jedino što se sa sigurnošću može reći za dvoje koji stupaju u brak/vezu je DA IMAJU ISKRENU NAMERU DA OSTANU ZAJEDNO.
Takođe, ne znamo da li se ta osoba samo zadovoljava time da strasno razmišlja o nekome koga nikada nije niti će videti ili kontakt produbljuje, tako što planira sastanke itd, kao što se nismo usaglasili u stavu oko toga da li interesovanje za jednu osobu automatski znači splašnjavanje interesa za drugu (sa kojom si).

Uz sve to, ako se držimo biblijskog stanovišta da svaki onaj ko pogleda (ženu, mada se to odnosi i na suprotan pol, naravno!) već je učinio preljubu s njom, da li bismo i virtuelnu strast mogli tu svrstati:think:
Dakle, vrlo, vrlo zanimljiva tema za razmišljanje:ok:
 
...ponekad je bezimeni stranac jedina osoba sa kojom mozes da razgovaras
.... ljubav ne moze biti svedena na 1 osobu inace postaje privrzenost zbog potcinjavanja ili dominacije, kao kad neko voli sve ljude a ne voli sebe sto takodje pokazuje da ni ta ljubav nije iskrena
 
da razgovaraš da, ali to nije isto kao emotivno se angažovati u vezi sa sagovornikom i stvarati neke veze i priče koje se nastavljajju..jer sledeći "najlakše je biti otvoren prema onome ko me ne poznaje" ...zapravo, pitanje je šta je tu ta čarobna reć ljubav... ;)
po tom principu neko ko živi sa nekim o njemu zna mnogo manje od prijatelja ili virtuelne ljubavi njegovog partnera.....pa onda su to multiplicirani identiteti..i neko takav ima izvestan problem..
 
Poslednja izmena:
..već sam pisala o prevari...i dalje mislim isto...mnogo toga se nama vrzma po glavi...šta i koliko ne znamo tačno ni mi sami a kamoli da znamo kod druge osobe....ne može se neko kažnjavati za namjeru da nešto ukrade, kazni se onda kad to uradi....
....ako tzv. virtuelna prevara ostane samo na tome...onda to nije ništa strašno....obična zezancija.....ili kad pogledaš iz dalje perspektive šta si uradio?..ništa..zezao se....
...e a da se sjetiš da si nekog stvarno prevario....osjećaj bi bio sasvim drugačiji.....
 
Veza je najsloženiji deo našeg života(posebno duge veze i brak) :D Može nas dovesti ili do velikih visina i predivnog života:heart: ili nas može baciti u najgore situacije :(

Kada je reč o virtuelnoj prevari moje mišljenje je da ne postoji razlika između virtuelne i ove "klasične" prevare. Kada bih otkrio da me moja partnerka "vara" putem dopisivanja, znao bih da je vreme da potražim drugu vezu.

Jer ako vas neko vara onlajn, onda je samo pitanje vremena kada će doći do oflajn prevare.

Između ostalog, to znači da ja nisam uspeo da zadovoljim neke važne potrebe svoje partnerke, čim to traži od nekog drugog, a kada neko ne može da zadovolji vašu važnu potrebu, ili vi ne možete njegovu, onda je vreme da se menja veza.

To takođe znači da me moj partner ne poštuje. Jer ako ja želim monogamnu vezu, a ako moj partner ne želi to da poštuje, onda nema potrebe da se zadržavam u toj vezi. Ako nema međusobnog poštovanja... kakva je onda to veza?

Ili to može značiti da osoba sa kojom sam u vezi ne veruje u monogamnu vezu, već želi da bude sa više osoba u vezi, a ja to ne želim, i tada je vreme da se ode iz veze.
 
Bas juce, prelistam novine i vidim intervju sa jednim glumcem, znam da je poznat; samo preletim podnaslove; pise jedan podnaslov, odprilike njegove reci "kada bi covek nasao svoju idealnu polovinu u ljubavi ne bi vise nista radio"
zanimljivo :lol:
u principu,
(sada iznosim svoje neko vidjenje, moguce da sutra budem videla to drugacije i da bi pre sat rekla nesto drugo, al evo sad mi se tako cini; i pisem kroz licno "iskustvo", ono sto sam primetila kod sebe)

ta teznja za "idealnom polovinom" je detinjarija. To je sanjarija. Covek ako ne uspe da udje u stvarnost i "bol" ljubavi, odnos ljubavi, gde je ustavri ljubav u samom odnosu, u spremnosti na zivot; ako ne udje u tu stvarnost on ostaje u sanjarenju "cekanja" idealne polovine u cijem ce zagrljaju lebdeti; ili, sto zavisi od karakteristika pojedinca, u "patnji" sto se tako nesto njoj/njemu ne moze desiti.

ima vise varijanti, navodim samo neke:
Osoba koja je u vezi, sto mozemo nazvati i ljubavi sa nekom osobom, a ima tako sanjarski odnos prema ljubavi, ocekuje lebdeci zagrljaj; ne moze biti nikad zadovoljna odnosom sa partnerom i to moze uroditi i prevarom. Ta teznja za zagrljajem koji ce ponistiti sve sto ne valja u ovom zivtu (nalik spojenosti majke i bebe) moze u coveku da bude veoma jaka i pored svih realnih da kazem stvari u njegovom/ njenom zivotu, moze cak da preuzme svu energiju coveka u nekom momentu.
Sad, to moze biti prouzrokovano nepaznjom partnera ali i samom nezadovoljenom teznjom, koja iako nije realna moze biti veoma jaka.

Ili, osoba je u vezi, da nazovemo ljubavi sa nekom osobom i ta druga osoba u duzem periodu je da kazem to "nefer" prema prvoj i "probudi" se opet pritajena teznja za lebdecim zagrljajem i dodje do prevare.

E, sad, ovo gore deluje kao da je napisano jednako za realne i za virtuelne prevare. Medjutim, virtuelno se covek mnogo lakse moze predati toj teznji za "vecnim" zagrljajem, barijere koje sam sebi stavlja u realnom zivotu same popuste, a i mnoge barijere koje u realnom zivotu stavljaju drugi ljudi pred tu osobu ne postoje; a svet tekstova, prica, podseca donekle na svet bajki, uspavanki...
Covek moze realno pokusavati da veruje da je veza koju ima prava, jer prosto realno zna da jeste (na primer) ali ako u sebi ima i dalje negde ugradjenu ideju o zagrljaju koji sve resava, ta realna veza to sigurno ne moze biti, koliko god idealna bila, realno idealna, i jos se uvek ili nada toj pravoj velikoj ljubavi ili "pati" negde duboko sto je nece naci.
Virtuelno je definitivno prevaru neuporedivo lakse izvesti. U realnom zivotu je za to potrebna i te kakva akcija koja zahteva angazovanost nje/ njega u svakom pogledu a samim tim i prilicno velik stepen svesnosti zelje da se odgovarajuca radnja izvrsi, pa i prilicno velik stepen svesnosti pred sobom da se to zeli i radi; tako da je za tu prevaru pretezniji fizicki motiv, sto je vec na neki nacin moze biti nesto sto ide u drugom pravcu od onog o cem sam pokusala na pocetku da pricam.
Znaci, pricala sam o situaciji: ona ili on ima vezu ima nesto sto zove ljubav a pravi virtuelnu prevaru.

I sad, taj slucaj koji opisujem, neko ko ima ustvari zelju da dozivi "veliku" "pravu" "istinsku" ljubav, taj u onu realnu ljubav koju ima nije u stanju da veruje.


evo , nije proslo bas mnogo od kada sma pocela da pisem ovaj post
i sve bih izmenila :lol: al neka ostane ovako
ovo je bio samo pokusaj da nesto kazem :lol:
 
Poslednja izmena:
Petty, super si pisala ali ti opet govoriš o prevari nekog drugog. A ja samo tvrdim da kada su emocije uopšte u pitanju (ne samo ljubav dve osobe) onda zbog " vernosti" nekome ili nečemu varamo sami sebe jer se svesno uskraćujemo za potpuni doživljaj emocije u najopštijem smislu reči pa u tom smislu i ljubavi.
 
Petty, super si pisala ali ti opet govoriš o prevari nekog drugog. A ja samo tvrdim da kada su emocije uopšte u pitanju (ne samo ljubav dve osobe) onda zbog " vernosti" nekome ili nečemu varamo sami sebe jer se svesno uskraćujemo za potpuni doživljaj emocije u najopštijem smislu reči pa u tom smislu i ljubavi.

a ne
kada koristim rec prevara, to radim, tj. koristim je onako kako se uopbicajeno koristi
ako covek ima vezu pa za vreme dok ima tu vezu ostvaruje kontakte koji jesu ljubavni, a ne samo emotivni, jer na kraju covek u sve uplice koliko toliko i emocije, e to nazivam prevarom; i to "jesu ljubavni" u smislu da zaista ima potajnu zelju za ljubavnim zagrljajem sa to m osobom,
Mada, i ovde moze doci do nesporazuma, jer to "ima potajnu zelju za ljubavnim zagrljajem sa to m osobom" moze se razumeti na vise nacina
al nije poenta u tom akko ce se to razumeti
nego, ja sam upravo pisala o tom da je ta osoba ustvari u prevari sebe, ne veruje u realnu ljubav koju ima iako pokusava da je odrzi
Ako covek ima realnu ljubav, da to tako kazem, (ako ima realan odnos u kom ne gaji ocekivanja neke idealne vibrirajuce, vecno ususkane situacije)
onda on ucestvuje u bilo realnim bilo virtuelnim komunikacijama bez tih potajnih poriva koji mogu i samu tu osobu da zavaraju. Onda zaista i nema govora o takvoj vrsti prevare, jer to je naprosto komunikacija koja moze biti i jako intezivna i ovakva i onakva, ali to nema veze sa prevarom, to je zivot te osobe u kom ona ucestvuje onako kako oseca; predaje se ovom ili onom, razmislja o ovom ili onom sanja o ovom ili onom...
Ja sam izdvojila onaj slucakj koji sam pokusala da opisem gde covek pravi "prevaru" i to da, pravi prevaru nad sobom, ali ako je u tom dobar moze da zavarava i osobu sa kojom je,
mada
ako je ta osoba realna, onda ni njoj to ne moze biti nesto u tom smislu, prevario je neko
jer i ona/ on koji je prevarena strana, ako ima realnu ljubav, .... ne mogu vise :lol:
Jedino je problem sto ako dvoje su stvorili porodicu, ili nesto materijalno, to i te kako moze biti ugrozeno tim prevarama i to je tesko pregurati.
 

Back
Top