Na jedan način koji se samo naoko čini neobičan, (socijalna) korelacija je mnogo jednostavnija kad je virtuelna.
Ne govorim o zalutalim dvanaestogodišnjacima koji postaju meta pedofila. Govorim - teoretski - o sajtovima na kojima se sreću relativno "normalni" ljudi sa relativno "normalnima".
Normalno je jedan od mojih omiljenih izraza, doduše; ničim manje jer ga smatram ogavno licemernim; između ostalog. Ja
obožavam kad ljudi potežu
normalnost.
Taj je manir jedan od najjednostavnijih načina da shvatite s kim imate posla; isto ko i s
potezačima hrišćanstva, morala, humanizma, političke korektnost, etc, etc.
Ko o čemu, k.urva o poštenju.
Ali, ono što sam u stvari htela reć, jeste da su
vr ljudi, najvećma, ko oni poslovični psi pušteni s lanca. Kaže se da što trezan misli pijan kaže; ali ja bi rekla: što
rl misli,
vr kaže. Na svakom drugom ćete postu natrčat na maloletnu budalu koja se kune u velike reči visoko u vazduhu, sve ovenčanu štosnim avatarima po čijem je pitanju - u najboljem slučaju - ignorant, a u onom uobičajenom, i češćem, krajnji idiot. Ali, kako se budala ponosi onog čega se pametan stidi; tako je i u ovom slučaju.
Nažalost, ne samo u ovom.
Za maloletne budale ima nade. Budalasanje je normalan (sic!) propratni fenomen odrastanja. Meni su naročito zanimljive osobe koje raznovrsnošću rečnika odaju izvesnost određenih godina koje bi, po pravilu, trebale bit lišene budalasanja. Mada, eto, ipak
nisu.
Jaki na rečima; veliki osvetnici; veliki mislioci; veliki mudraci i veliki hipohondri; zapravo su oni najzanimljiviji, Kad se čovek u istoj rečenici razmaše latinskom sentencom koja ne deluje ko maločas kopipejstovana s wikipedie, i
pro.sere; to mnogo govori. Ali, kako je
pro.seravanje imanentno čoveku, i svi smo mu skloni; to nije stvar koju zameram. Najviše naučiš na konto reakcije.
Kako čovek reaguje kad se dotakneš svetinje u koju se kune?
Može bit da se radi o gluposti: omiljenoj knjizi, filmu, pesmi. Može bit da si ga dirn'o u živac: njegovu religiju, moral, stav. Kako god,
doticanje najbolje uči.
Sjajne stvari saznaš na taj način.
Mnogo bolje nego da si ih, smerne, uštogljene, frustrirane i poplašene, sreo uživo.
