VERNICI

Vidim da si iskreni vernik i da si imao transcedentna iskustva i neku vrstu kontakta sa Stvoriteljem.

Jaka i iskrena duhovnost je retka stvar i ona jeste lepša i mnogo bolja od bilo kakvog hedonizma i ovozemaljskog uživanja. To sve stoji i sam tim ću da se složim bez ikakvih problema. Problem je što je takvu duhovnost Bog podario samo maloj grupi ljudi, možda 1-2%, ako ne i manje.

Па сад, колико сам искрен, надам се да јесам? Кад год помислим за себе да сам нешто, 'лупим главом у плафон' и вратим се на место, то јест на патос. Самог себе разочаравам свакодневно, више пута. Примећујем код себе да сам одличан верник на речима, нарочито писаним. Кад треба да се та вера потврди и у пракси, скоро увек оманем. А када не оманем, видим да сам имао свесрдну помоћ Одозго и да је био лак задатак илити мало искушење. Покушавам да зауздам своју вољу, али безуспешно. Немојте да Вас ово обесхрабри, јер смо сви слаби и без Бога не можемо чинити ништа добро, мада људи све добро приписују својој племенитости, у заблуди су. Свако има неки дар од Бога. Неко је вешт у спорту, неко добро памти, неко има маштовитост, неко лепо говори, лепо гради, вредно сади... Али за љубав сви имају дар. То је говорио владика Данило Крстић. Проблем је када људи своје дарове запостављају. Неки су лењи, неки маловерни, неки уплашени, неки тврдоглави.
Има она прича у Новом Завету о талантима. То су уствари таленти или дарови. Па каже отприлике овако: Оде један владар у далеку земљу да прими у наслеђе неко краљевство и подели слугама таланте. То су биле неке новчане јединице, у оно време, и биле су изражене у злату. Једном да 10, другом 5, трећем 2, четвртом 1 талант. Па кад се врати после неког времена, позове он слуге. Први слуга рече да је са тих 10 таланата трговао и стекао још 10, други са 5 направио још пет, трећи још 2 а онај задњи рече господару: Знао сам да си тврд човек и да вејеш и тамо где не сејеш па сам се уплашио и закопао овај талант и ево ти га сад натраг. А он рече овима што су зарадили да су му заиста били верни и сваком је дао онолико градова на управу колико је зарадио таланата. А овога је питао, пошто је знао да је тврд човек и да ће тражити тамо где није посејао, зашто и он није трговао, радио, па зарадио још са тим новцем?
 
Otuda teorija kreacionizma. Ta teorija kao mogući izvor života na planeti zemlji, lično mislim, da trenutno ne može da bude opovrgnuta. Ali se onda postavlja pitanje onoga ko je kreator, gde se naivno tvrdi i ne objašnjava kako je mogla nastati složena struktura koja smišljeno stvara. Dakle postojanje i postajanje nije moglo doći od te strukture koja da bi funkcionisala morala bi prvo da postane. I za tu složenu strukturu se ne postavlja pitanje nastajanja, ali za nas ljude, koji bi se trebali smatrati nižom strukturom od božje se postavlja pitanje. Na kraji, čitav tvoj svet i doživljaj je proizvod tvoga uma koji je u procesu i zahvaljujući njemu ti imaš svest o čulima, bez obzira da li objektivno ta čula i postoje. Van svog uma ti ne možeš otići dalje. Ali ono što sigurno može da se tvrdi je da um nije ništa i da je proizvod procesa. A za procese je potrebna neka struktura nečega što je za naš um metafizičko (nedokučivo). Ali pošto ne možemo ući u metafizički svet moramo se zadovoljiti kauzalnošću našega realnog sveta.
A ti u svome umu možeš da haluciniraš, vidiš, čuješ i razgovaraš sa Bogom. I to je tvoja subjektivna realnost.
Ovde samo nabacujem nešto o čemu su knjige pisane i što su apodiktičke (nesporne, neoborive) činjenice čistoga uma i logike kojih inače nema baš previše i u šta se ne ubraja ni nauka. E to ti je osnova, a onda možeš ići za Bogom ili za naukom, svejedno. Ali centar sveta si ti sam, sa suštinskim poreklom koje nikada nećeš odgonetnuti, jer je nemoguće.

Мало сам прескакао па ти нисам одговорио на сва постављена питања. Можда се теби не допадну моји одговори јер, уосталом, ја сам обични лаик. Праве одговоре ти може дати неки теолог а можда чак ни он не може да задовољи са својим одговором до краја твоју знатижељу. Моје знање је, у односу на једног теолога, ништавно. Разговарајући са некима од њих, или читајући нека дела, увидео сам колико је моје незнање огромно.
Једну ствар си добро описао а то је да наш ум не може да обухвати Бога. Он се не спознаје умом јер је то надумно. Он се открива кроткима а од гордих одступа.
Бог происходи из самог себе. он је нестворен! Он је Створитељ! Он је Почетак и Крај! Он живи (пребива) у вечности! На Њега време не утиче јер је Он створио време, нас ради. Ми живимо у садашњости. Прошлост не постоји, прошла је. Будућност не постоји, још се није догодила а када се буде догађало, оно што је из садашње перспективе будућност, тада ће бити садашњост.
Не знам да ли сам те добро разумео, али ти си можда навео да је Бог морао да настане да би могао да ствара?
Ово су велике тајне!
Ја нисам никада халуцинирао! Разгвор са Богом је, по мом мишљењу, упућивање искрене дубоке молитве, при којој се човек поклања (буквално) Творцу, тј. препушта му се и тражи да буде Његова воља. Он поклања себе а притом тражи само да буде са Њим. Бог се човеку јавља а начин на који то чини је само Њему познат.

Рецимо, ако желиш да утичеш на неког ко те не слуша, деца на пример или жена, или било ко, то можеш учинити и молитвом Богу. Јер, ако неће тебе да слуша, пошто много речи звони у ушима, Бога ће морати да слуша. Јер, Он му говори изнутра. Можда неће да га послуша али ће га свакако саслушати а тај је говор веома убедљив и човек га схвата као сопствено мишљење. Зато је велика шанса да ће га и послушати а не само саслушати. Ово сам негде прочитао, мислим да је у књизи Старац Порфирије. Дубоко верујем да је тако јер сам примењивао више пута. Неко ће рећи да су то све биле случајности, свакоме на вољу.
 
Ја, у најмању руку, верујем, да је Бог створио човека. Ја тај печат стварања откривам свакодневно. И не само када је човек у питању, него целокупна твар.
Ma nemoj. od čega je onda Bog sastavljen. On nije od tvari? On je od ničega (ni od čega)?

То ме страшно испуњује и 'тера' да још даље истражујем. Пошто верујем у Бога, сматрам да би било крајње незахвално и недостојно да игноришем Његово постојање. Ипак ми је Он све дао и извео ме из небића.
Razumem, bilo ti je veoma teško dok si bio nebiće. Logično je da se posvetiš onome što te ispunjuje, bez obzira da li je to istina ili iluzija. Već sm pisao da je realnost u stvari subjektivna iluzija.

Еволуцију не мораш да ми објашњаваш, јасна ми је као дан. Већ сам написао да ми је била интересантна и да сам јој посветио и превише пажње. Схватио сам да је то залуд изгубљено време јер у њој нема ни трунке логике. Хтео сам ипак да ми ти твојим речима дочараш, укратко, која је предност веровати у њу. Наука уопште није у супротности са Божијим стварањем. То су открили многи научници и то они који су нам највише дали.
Pa neću ni da ti objašnjavam evoluciju. Ali evolucija ne mora da se posmatra kao evolucija čija je istorija vezana samo za planetu zemlju. Možda su umešali prste i neki svemirci. Ali čak i da čovek nije proizvod samo ovozemaljske evolucije, on je proizvod evolucije u globalu.
Inače, vidi se da je tvoje znanje o evoluciji na nivou opšteg školskog obrazovanja, a ne na nivou nučnih detalja i ozbiljnih istraživanja. Ali da bi verovao u Boga, nije neophodno da negiraš evoluciju. Opusti se i uživaj u onome što te ispunjava, a na evoluciju zaboravi. Tme će da lome mozak nesrećnici koji se ne zadovoljavaju jednostavnom idejom da je Bog sve stvorio, pa i sebe samoga.

То, да Црква покушава да фалсификује реалност, твоје је субјективно мишљење. Не видим на који начин би то чинила. Ако ти мислиш да се Црква фолира да је Њена мисија да спасава људске душе, то је твоје лично право. Инквизицију нису имали православни. Зна се ко је имао.
Pa ti si počeo sa podelom na religiozne i nereligiozne, pri tome tendenciozno osporavajući ljudske vrednosti onih koji su nereligiozni. Šta je sad. Ispostavlja se da ni religioznost nije garancija razuma i humanosti. Sad se ispostavlja da je jedina religioznost koja vredi, pravoslavlje. Normalno, zato što si ti igrom slučaja pravoslavac i pametniji od svei drugih religioznih.

У Старом Завету лепо стоји, код Исаије 40. глава, 22. стих:

Он сједи над кругом земаљским, и њезини су му становници као скакавци; *он је разастро небеса као платно и разапео их као шатор за стан.

Значи, знало се да је Земља округла, али неки су тврдили супротно.
Krug i lopta nije isto. Još kad bi znao razliku...

Православље је ТОТАЛНО ДРУГАЧИЈЕ од римокатолицизма. Зато се на свакој литургији и цитирају Блаженства и молимо се за непријатеље своје, да се врате на Пут покајања, правде и спасења... да нам људе не прогоне, не убијају децу, земљу не отимају. Оно: око за око, зуб за зуб! - тога нема у Православљу. Јер се ми држимо Новога Завета. А владика Николај је рекао једном рабину, који га је питао, зашто ми на Богослужењима не користимо Стари него само Нови Завет: Кад изађе Сунце, светиљке се гасе!
Sve su to lepe ideje, metafore i alegorije. Sve što je pozitivno, normalno je da se prihvati, bio religiozan ili ne.

Волео бих да они, који дискутују о некој материји, буду упућени у исту. Ко није прочитао Нови Завет, макар и радозналости ради, апсурдно је да води полемику о Богу Хришћанском. Људи толике хиљаде и милионе страница прочиташе али Нови Завет нису, чак ни као књижевно дело. Извините, али за мене је то полуписменост.
Ništa sporno što se tiče polemike. A kako one koji su jedino Bibliju pročitali. Sa druge strane, nije dovoljno samo pročitati.
Vidim da mnogo toga ne znaš. Ali nisam siguran da bi bio srećniji da znaš. Ti već jesi ispunjen i ne čačkaj mečku ako ne moraš.
Mi radoznali ćemo da snosimo posledice naših saznanja. Kad nešto saznaš, nema više povratka nazad, a neka saznanja ne čine čoveka srećnijim.
 
Мало сам прескакао па ти нисам одговорио на сва постављена питања. Можда се теби не допадну моји одговори јер, уосталом, ја сам обични лаик. Праве одговоре ти може дати неки теолог а можда чак ни он не може да задовољи са својим одговором до краја твоју знатижељу. Моје знање је, у односу на једног теолога, ништавно. Разговарајући са некима од њих, или читајући нека дела, увидео сам колико је моје незнање огромно.
Nije bitan neki teolog, već znanja do kojih se došlo iz neke oblasti. Ono što ti tvrdiš ni jedan ozbiljan teolog ne može da tvrdi i ne uzima kao činjenicu već kao veru. Religioznost je predavanje predavanje veri u Boga. Tu činjenice više nisu bitne. Na kraju, nije bitno kojim putem ideš, već kuda stižeš.

Бог происходи из самог себе. он је нестворен! Он је Створитељ! Он је Почетак и Крај! Он живи (пребива) у вечности! На Њега време не утиче јер је Он створио време, нас ради. Ми живимо у садашњости. Прошлост не постоји, прошла је. Будућност не постоји, још се није догодила а када се буде догађало, оно што је из садашње перспективе будућност, тада ће бити садашњост.
Ovo mogu da prihvatim kao poetski pristup dubinama ljudskoga uma. Već znamo da si ispunjen i da ideš lagodnim putem. Ali ne biraju svi lagodan put, već tragajući za nekim odgovorima trpe bol i rizikuju sopstveni život. Svako ima svoj usud.

Не знам да ли сам те добро разумео, али ти си можда навео да је Бог морао да настане да би могао да ствара?
Ово су велике тајне!
Ne razmišljaj o onome što će da pokoleba tvoju veru i skrene te na put onih nesrećnika koji su tragom logike posumnjali i tumaraju izgubljeni po prostransvima nepoznatog. A tako su lepo mogli da uživaju ne grizući onu jabuku spoiznaje.

Ја нисам никада халуцинирао! Разгвор са Богом је, по мом мишљењу, упућивање искрене дубоке молитве, при којој се човек поклања (буквално) Творцу, тј. препушта му се и тражи да буде Његова воља. Он поклања себе а притом тражи само да буде са Њим. Бог се човеку јавља а начин на који то чини је само Њему познат.
Onj što halucinira i ne zna da halucinira. Izuzmimo halucinaciju. Ono što ti um predstavi, ti to vidiš. Razlika je između onoga što ti se pričinjava i onoga što jeste. A za tebe jeste upravo ono što ti se pričinjava.

Рецимо, ако желиш да утичеш на неког ко те не слуша, деца на пример или жена, или било ко, то можеш учинити и молитвом Богу. Јер, ако неће тебе да слуша, пошто много речи звони у ушима, Бога ће морати да слуша. Јер, Он му говори изнутра. Можда неће да га послуша али ће га свакако саслушати а тај је говор веома убедљив и човек га схвата као сопствено мишљење. Зато је велика шанса да ће га и послушати а не само саслушати. Ово сам негде прочитао, мислим да је у књизи Старац Порфирије. Дубоко верујем да је тако јер сам примењивао више пута. Неко ће рећи да су то све биле случајности, свакоме на вољу.
Ako Bog doprinese da se usaglasiš sam sa sobom, tvoja religioznost nije bila uzaludna.
 
Šta mislite o vernicima kao ljudima?

Da li su u celini pozitivni ili negativni?

Jesu li ljudi koji veruju srećniji ili nesrećniji od običnih ljudi?

Pod vernicima podrazumevam ljude koji redovno idu u crkvu, mole se, poste itd.
Svaka generalizacija je pogresna...

Kao sto je i svaki covek razlicit... individua...

Koje god da je vere ili nije....

Tako da tema nije ispravno postavljena....
Vera je sirok pojam... koja vera? koji vernici?

takodje pogresno je podrazumevati pod vernicima one koji idu u crkvu...
to moze biti formalizam....
takodje crkva ima pravila ili ih nema koja nemaju bas veze sa Bozjim moralnim zakonom...

Aako si hteo o pravim vernicima njih je jako mali procenat na planeti zemlji....

Jer prava VERa podrazumeva sve Bozanske VRLINE sve ono najbolje...

Pravi vernici zive moralno i time su srecni....
 
Ma nemoj. od čega je onda Bog sastavljen. On nije od tvari? On je od ničega (ni od čega)?

Razumem, bilo ti je veoma teško dok si bio nebiće. Logično je da se posvetiš onome što te ispunjuje, bez obzira da li je to istina ili iluzija. Već sm pisao da je realnost u stvari subjektivna iluzija.

Pa neću ni da ti objašnjavam evoluciju. Ali evolucija ne mora da se posmatra kao evolucija čija je istorija vezana samo za planetu zemlju. Možda su umešali prste i neki svemirci. Ali čak i da čovek nije proizvod samo ovozemaljske evolucije, on je proizvod evolucije u globalu.
Inače, vidi se da je tvoje znanje o evoluciji na nivou opšteg školskog obrazovanja, a ne na nivou nučnih detalja i ozbiljnih istraživanja. Ali da bi verovao u Boga, nije neophodno da negiraš evoluciju. Opusti se i uživaj u onome što te ispunjava, a na evoluciju zaboravi. Tme će da lome mozak nesrećnici koji se ne zadovoljavaju jednostavnom idejom da je Bog sve stvorio, pa i sebe samoga.

Pa ti si počeo sa podelom na religiozne i nereligiozne, pri tome tendenciozno osporavajući ljudske vrednosti onih koji su nereligiozni. Šta je sad. Ispostavlja se da ni religioznost nije garancija razuma i humanosti. Sad se ispostavlja da je jedina religioznost koja vredi, pravoslavlje. Normalno, zato što si ti igrom slučaja pravoslavac i pametniji od svei drugih religioznih.

Krug i lopta nije isto. Još kad bi znao razliku...

Sve su to lepe ideje, metafore i alegorije. Sve što je pozitivno, normalno je da se prihvati, bio religiozan ili ne.

Ništa sporno što se tiče polemike. A kako one koji su jedino Bibliju pročitali. Sa druge strane, nije dovoljno samo pročitati.
Vidim da mnogo toga ne znaš. Ali nisam siguran da bi bio srećniji da znaš. Ti već jesi ispunjen i ne čačkaj mečku ako ne moraš.
Mi radoznali ćemo da snosimo posledice naših saznanja. Kad nešto saznaš, nema više povratka nazad, a neka saznanja ne čine čoveka srećnijim.

Бог је дух!

Али отишли смо далеко од теме. Ово сад више ни не припада овом подфоруму и можемо о овоме да наставимо на подфоруму Религија, ако се слажеш?
Што се тиче верника, написао сам своје скромно мишљење, које не мора бити тачно јер је субјективно и лично.Поздрав свим дискутантима!
 
Бог је дух!

Али отишли смо далеко од теме. Ово сад више ни не припада овом подфоруму и можемо о овоме да наставимо на подфоруму Религија, ако се слажеш?
Што се тиче верника, написао сам своје скромно мишљење, које не мора бити тачно јер је субјективно и лично.Поздрав свим дискутантима!

Da, otišlo se od teme u samom startu. Tema je vernici (misleći na religijske) na podforumu psihologija. A otišlo se u proizvoljnu analizu onih koji nisu vernici u tom smislu.

Pa s obzirom da se već u startu otišlo od teme, neće svet propasti ako ovde do kraja dovršimo započeto.

Kažeš - Bog je duh. Odlično, ta hipotetička postavka nečega u šta se veruje, već govori da nije predmet i nešto neživo. Međutim, i ti si duh (um), a svu realnost koju vidiš je projekcija tvoga uma, jer tvoj um može da konstatuje samo ono što je deo njega.

Ali kada kažemo duh, već saopštavamo da je to nešto, a ne ništa. Da bi bilo koji um odnosno duh (božji ili tvoj) mogao da funkcioniše potreban je proces (kretanje). Da bi mogao da postoji proces, potrebni su elementi koji učestvuju u procesu jer se proces ne može odvijati sa ničim. To što učestvuje u procesu je nešto što, ni mi ni Bog, kao takvo ne možemo da percipiramo umom. Um bio naš ili Božji nije u stanju da percipira tu materiju koja ga idukuje. Ono što um može da percipira, to je ovo što doživljava kao realnost, a što je projekcija uma. Materija o kojoj sam govorio i koja indukuje um je metafizička i za um ili duh nedodirljiva. Do ovakvih zaključaka se mora doći umom i filozofija je zaključila da si ti zaključci nesporni (apodiktičke činjenice - apsolutna istina). To je nešto do čega svaki um logičkim sledom može da dođe.
 
Ko može znati kakav je Bog??? Može se samo nagađati. On je možda samo u drugim dimezijama, uključujući i naše, kojima čovjek još nema pristup. Biblija je puna protirečnosti i kontradiktornosti. Ako je Bog duh kako nas je onda stvorio po svom liku??? Ili je i On materijalno-duhovan ili nijesmo stvoreni po njegovom liku. ;)
 
Da, otišlo se od teme u samom startu. Tema je vernici (misleći na religijske) na podforumu psihologija. A otišlo se u proizvoljnu analizu onih koji nisu vernici u tom smislu.

Pa s obzirom da se već u startu otišlo od teme, neće svet propasti ako ovde do kraja dovršimo započeto.

Kažeš - Bog je duh. Odlično, ta hipotetička postavka nečega u šta se veruje, već govori da nije predmet i nešto neživo. Međutim, i ti si duh (um), a svu realnost koju vidiš je projekcija tvoga uma, jer tvoj um može da konstatuje samo ono što je deo njega.

Ali kada kažemo duh, već saopštavamo da je to nešto, a ne ništa. Da bi bilo koji um odnosno duh (božji ili tvoj) mogao da funkcioniše potreban je proces (kretanje). Da bi mogao da postoji proces, potrebni su elementi koji učestvuju u procesu jer se proces ne može odvijati sa ničim. To što učestvuje u procesu je nešto što, ni mi ni Bog, kao takvo ne možemo da percipiramo umom. Um bio naš ili Božji nije u stanju da percipira tu materiju koja ga idukuje. Ono što um može da percipira, to je ovo što doživljava kao realnost, a što je projekcija uma. Materija o kojoj sam govorio i koja indukuje um je metafizička i za um ili duh nedodirljiva. Do ovakvih zaključaka se mora doći umom i filozofija je zaključila da si ti zaključci nesporni (apodiktičke činjenice - apsolutna istina). To je nešto do čega svaki um logičkim sledom može da dođe.

Обично се полемика између Православаца и осталих заврши на мудровању и ко ће кога интелектуално да порази или неуспелим покушајем доказивања оног што је или недоказиво или је аксиома која ни не мора да се доказује.
Направићу, по мом виђењу најгрубљу разлику, црту између православних верника и осталих.
Православље:
1) Срце (орган душе) приоритет (прво место)
2) Ум - секундаран
Неправославни:
1) Ум - проритетан
2) Материјално задовољство - секундарно
3) Срце - није неопходно.
 
Ko može znati kakav je Bog??? Može se samo nagađati. On je možda samo u drugim dimezijama, uključujući i naše, kojima čovjek još nema pristup. Biblija je puna protirečnosti i kontradiktornosti. Ako je Bog duh kako nas je onda stvorio po svom liku??? Ili je i On materijalno-duhovan ili nijesmo stvoreni po njegovom liku. ;)

pa mozda nas je stvorio po duhu, a ne po materiji
 
Обично се полемика између Православаца и осталих заврши на мудровању и ко ће кога интелектуално да порази или неуспелим покушајем доказивања оног што је или недоказиво или је аксиома која ни не мора да се доказује.
Направићу, по мом виђењу најгрубљу разлику, црту између православних верника и осталих.
Православље:
1) Срце (орган душе) приоритет (прво место)
2) Ум - секундаран
Неправославни:
1) Ум - проритетан
2) Материјално задовољство - секундарно
3) Срце - није неопходно.

Bio sam malo banovan zato što volim da se blesavim pa nisam odgovorio. A i ne znam šta da odgovorim.
U stvari, meni ovde ništa nije jasno. Ovo je, kako i piše, tvoje viđenje.
Ja u startu znam da je ovo samo zezanje a ne ozbiljna rasprava, jer i dalje će svako da ostane pri svome. Jedan od razloga je i ono što si ti upravo naveo u svom viđenju razlika. A to je, da je kod pravoslavaca (i uopšte religioznih vernika) um sekundaran.
Poenta je da svako živi onako kako mu je lakše, ili misli da je tako lakše. Upravo ova rečenica ima poduže objašnjenje koje ne mogu sada da iznosim jer bi mnoge i smorilo.
 
Mislim da je vjerovanje u Boga psihicka bolijest. Slazem se sa Frojdovim objasnjenjem kako ta patologija nastaje. Ali mislim, kao i Frojd, da je Id (sustina naseg bica) nesto sto nije od "ove" vrste materije, ili nesto sto je nematerijalno. I mislim, kao i on, da za psihu ne vazi ista logika kao i za materijalni svijet. (Ne mogu sad da nadjem njegove citate.) Erih From kaze da je Frojd bio religiozan, iako nije vjerovao u Boga, i Erih From pravi dobru razliku izmedju pojma religioznost i pojma vjere.

Mislim da kao osobe imaju manje uslova da budu dobri od ljudi koji ne vjeruju u Boga.

To sto je neko napisao "svete knjige" nikako ne znaci da je u njima istina.
 
Poslednja izmena:
Svaka generalizacija je pogresna...

Kao sto je i svaki covek razlicit... individua...

Koje god da je vere ili nije....

Tako da tema nije ispravno postavljena....
Vera je sirok pojam... koja vera? koji vernici?

takodje pogresno je podrazumevati pod vernicima one koji idu u crkvu...
to moze biti formalizam....
takodje crkva ima pravila ili ih nema koja nemaju bas veze sa Bozjim moralnim zakonom...

Aako si hteo o pravim vernicima njih je jako mali procenat na planeti zemlji....

Jer prava VERa podrazumeva sve Bozanske VRLINE sve ono najbolje...

Pravi vernici zive moralno i time su srecni....
Ovo da se zna! :lol:
 
Mislim da je vjerovanje u Boga psihicka bolijest. Slazem se sa Frojdovim objasnjenjem kako ta patologija nastaje. Ali mislim, kao i Frojd, da je Id (sustina naseg bica) nesto sto nije od "ove" vrste materije, ili nesto sto je nematerijalno. I mislim, kao i on, da za psihu ne vazi ista logika kao i za materijalni svijet. (Ne mogu sad da nadjem njegove citat.) Erih From kaze da je Frojd bio religiozan, iako nije vjerovao u Boga, i Erih From pravi dobru razliku izmedju pojma religioznost i pojma vjere.

Mislim da kao osobe imaju manje uslova da budu dobri od ljudi koji ne vjeruju u Boga.

To sto je neko napisao "svete knjige" nikako ne znaci da je u njima istina.
I Fjordu je glava bila puna heroina! :mrgreen:
 

Back
Top