Pa naravno da nema u zatvorima onih, koji su ukrali da bi nahranili dete, jer takvi posle krađe završe pod zemljom, baš zbog toga što su ukrali za dete, jer, kako bi bilo da se čuje da je u zatvoru neko ko je ukrao da bi nahranio dete? Onda je bolej da ga pokrije crna zemlja i da iko ne čuje da je ukrao. A Ti veruj ako hoćeš, a ako nećeš tvoja volja, tj. Tvoja vera.
Da, naročito većina u parlamentu, i većina u sudstvu, i većina u zdravstvu, i većina u policiji, i većina u bankarstvu, i većina u ... biiiiiip.
O kakvim suptilnim načinima govoriš, kada to vidi i onaj prosjak na ulici, koji nema ni za dnevnu štampu novaca? A ne vidi samo onaj, koji se pravi da ne vidi, a vidi i taj, samo se pravi lud i da ne vidi. A ko se pravi lud, Taj na kraju i poludi.
Nego, kradu da bi nahranili svinje i goveda u štalama i svincima?
Hrane Ti decu svoju još kako, i to ih hrane toliko da se ova dave u hrani i postaju besna, kada im se samo malo od te hrane, na koju su navikli, uskrati.
Nemoj gledati formu, gledaj suštinu. A suština je da hrana je hrana, a to znači da, za nekoga, kokain je hrana sasvim isto, identično, kao što je za nekoga hrana hleb.
Nemoj gledati formu, nego gledaj suštinu, a to znači, da je uzimanje tuđeg, znači, onoga što nije bilo namenjeno onome, već nekom drugom, krađa, jednako, kao što je krađa provala u tuđi posed, i odnošenje tuđe imovine.
Ti o kojima govoriš ja nazivam kokošarima, jer kradu sitno, a bi preživeli, ali su Ti i takvi, ipak, za mene, identični onom lešinarima, koji kradu da bi bludničili, jer, u suštini, lopov je popov, a lopov će uvek da ukrade onoliko koliko nađe u toku krađe, znači, ako bi kokošar našao zlato, ukrao bi zlato, jer, u suštini, i kokošar je lopov, a tada, kada bi ukrao zlato, postao bi lešinar. Suština je suština, a forma je forma, a suština je pre forme, i forma je posle suštine.
Pazi, imaš u Svetom Pismu priču, gde je milostinja, koju je dala siromašna udovica, pred Bogom veća i vrednija od milostinje koju je dao neki bogataš. Jer je ona dala sve što je imala, a ovaj bogataš samo trunku onoga što je imao.
Jedno je ukrasti tek toliko da bi preživeo, a drugo je ukrasti više od onoga što Ti zaista treba. I u tome je suština i to je zakon.