A odakle znas kako se oseca bog ,neko ti je to rekao,procitao si negde ili ...?
Naravno da ima...
U Bibliji pise da Bog sve znai sve vidi i za sve ce dati adekvatnu placu stoga slazem se da ce za svaku dobrotu ukljucujuci i tvoje ponasanje, Bog dati adekvatnu nagradu.
Lepo je biti posten ali vernici veruju da sve sto je dobro jeste rezultat Bozjeg delovanja ukljucujuci i onog kroz ljudsku savest...tako da ako nisi znao,evo koristim priliku da te informisem da ako li cinis dobro slusajuci svoju savet ti zapravo slusas glasa Bozjega sto ce reci da postupas mnogo bolje od svih onih nazovi hriscanima koji to ne rade...
Hmmm,mozda neki dok su neki inspirisani Bozjom ljubavlju i obecanjima koje je dao za one koji su odlucili da Mu budu verni...
Evo par njih:
Isa.49,15.16:
"...Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe.
Gle, na dlanovima sam te izrezao; zidovi su tvoji jednako preda mnom..."
Jov,3.16:
"...Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni..."
5 Mojs.28,1-8:
"...Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeći i tvoreći sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, uzvisiće te Gospod Bog tvoj više svijeh naroda na zemlji.
I doći će na te svi ovi blagoslovi, i steći će ti se, ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega.
Blagosloven ćeš biti u gradu, i blagosloven ćeš biti u polju,
Blagosloven će biti plod utrobe tvoje, i plod zemlje tvoje i plod stoke tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih.
Blagoslovena će biti kotarica tvoja i naćve tvoje.
Blagosloven ćeš biti kad dolaziš i blagosloven ćeš biti kad polaziš.
Daće ti Gospod neprijatelje tvoje koji ustanu na te da ih biješ; jednijem će putem doći na te, a na sedam će putova bježati od tebe.
Gospod će poslati blagoslov da bude s tobom u žitnicama tvojim i u svemu za što se prihvatiš rukom svojom, i blagosloviće te u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj..."
kad se već gađamo citatima
Dolap
MILAN RAKIĆ
Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo,
stoji kao spomen iz prastarih dana.
Njegovu sam škripu kao dete čuo.
Stara gruba sprava davno mi je znana.
Jedan mali vranac okreće ga tromo,
malaksao davno od teškoga truda.
Vuče bedno kljuse, sipljivo i romo,
bič ga bije, ular steže, žulji ruda.
Vranče, ti si bio pun snage i volje,
i dolap si stari okretao živo.
Tešila te nada da će biti bolje;
mlad i snažan, ti si slatke snove sniv’o.
Al’ je prešlo vreme preko tvoje glave,
iznemoglo telo, malaksale moći;
poznao si život i nevolje prave,
i julijske žege i studene noći.
O, kako te žalim! – gle, suze me guše,
– oličena sudbo svih života redom,
tebe, braću ljude, i sve žive duše,
jednake pred opštom neminovnom bedom.
Podne. Ti bi vode. Ko će ti je dati?
Tu kraj tvojih nogu žuboreći teče.
Ali bič fijukne… Napred, nemoj stati,
dok ne padne najzad spasonosno veče.
Podne. Ti si gladan. Ti bi trave hteo;
svuda oko tebe buja trava gusta,
i mirise njene ćuv donosi vreo.
Ali bič fijukne. Zbogom, nado pusta!
Ti si, kao i ja, od mladosti rane
osetio opštu sudbu što nas gazi,
i gladan i žedan provodio dane
sve u istom krugu, sve na istoj stazi.
Ti si, kao i ja, na julijskoj žezi,
dok žubori voda kraj tebe u viru,
sanjao o sreći, nagradi, i nezi,
sanjao o dobrom, zasluženom miru.
O, ko zmija ljuta košuljicu svoju,
ostaviti bedu, nesreću i zlobu,
i udarce biča stečene u znoju,
i svemoćnu podlost i opštu gnusobu!
Pusti snovi! Napred, vranče, nemoj stati,
ne miriši travu, ne osećaj vir;
nagradu za trude nebo će ti dati:
mračnu, dobru raku, i večiti mir!