jel si ti stvarno ogranicen ili se pravis malo
da bi dosao do istine moras da predjes neki put
da bi dosao do zivota - misli se na vecni - moras da si u istini
znaci ako redosled postoji, Hristos je naveo odredjenim redosledom, a ti ne razumes, to nije razlog da besnis na mene, jer ja se trudim da ti objasnim
cak sam ti objasnio i put koji je uzak i uska vrata, cuo si za vremenski portal, pa aplikuj ga na 1000 godisnje carstvo iz laznog otkrivenja i moj si ucenik
por·tal1
/ˈpôrdl/
noun
noun:
portal; plural noun:
portals
- 1.
a doorway, gate, or other entrance, especially a large and imposing one
Isus u Bibliji nije rekao dođi do istine, prijeđi put preko istine do Života, ne, on je rekao da ON JESTE i PUT, i ISTINA i ŽIVOT.
..
Šta je put?
Put... je onaj dio prostora koji mora da se prijeđe od A do B.
Taj dio postora jeste PRAZNINA. Dakle, između dvije ćelije, između dvije informacije, postoji praznina.
Ta praznina je UM. Um je posrednik između dva Ja, između subjekta i objekta radnje, JA+JA. Um je ono + u toj jednačini.
U materijalizovanoj prostorno-vremenskoj projekciji subjekta to + jeste prostor. Dakle, u materijalnoj stvarnosti Um je prisutan
kao prostor između objekata. On spaja i razdvaja objekte u praznini. Praznina = prostor između objekata.
Ta praznina mora da se prijeđe našom pažnjom, pažnjom apsoluta kao subjekta kako bi se ostvarila spoznaja objekata.
Kao što rekoh, HRIST u hrišćanstvu predstavlja univerzalni UM, dakle tu sponu koja je neophodna da se ostvari spoznaja.
Odatle, Hrist kao Um za sebe 'kaže': "Ja sam PUT!", dakle, jedino preko mene možeš do spoznaje, ali takođe jedino kroz mene
možeš do Oca, što znači istim putem kojim si dospio u ovu predstavu moraš nazad. Tačnije: projekciju u kojoj si se našao moraš da
ugasiš da bi svjetlo svoje pažnje postavio na sebe koji jesi. Tada se prema tebi uzdiže Svijest (Sveti duh) i otkriva ti se ISTINA.
Istina... je ISTOST znanja. Jedino kada je znanje do kojega dođeš isto iz bilo koje pozicije, iz bilo kojeg ugla projekcije, to znanje se
može nazvati apsolutnom istinom. Tako, apsolut koji je u svima i svemu isti, iz svih pozicija u kojima se projektuje kroz različitost izraza,
voljom vraća svoju pažnju u SEBE, a kada mu je pažnja usmjerena u sebe prema njemu se uvijek, uvijek i uvijek uzdiže isto
znanje-o-sebi-apsolutu, Svijest nili kako to u hrtišćanstvu zovete 'Sveti duh'. A pošto je UM (čitaj Hrist) prva projekcija apsoluta iz Boga
onda je jasno da jedino kroz tu prvu projekciju može da se projektuju i sve durge projekcije, jer je Um još uvijek apsolutni sadržilac
Jastva i kao takav još uvijek ima znanje Boga kao i božanska svojstva, te je u Bibliji zato i predstavljen 'Sinom Božijim'. Um (Hrist) još
uvijek ima Svijest, dok sva druga stvorenja u njemu mogu imati samo Svjesnost-o-postajućem-sebi. Dakle ISTINA je to znanje kojem
se apsolut iz svake projektovane jedinke, iz svakog stvorenja, mora vratiti sebi kako bi se prema njemu uzdigao SVETI DUH, pri čemu on
biva i zna da jeste jedini Bog. Za razliku od stvorenja stvorenih Umom sam Um već posjeduje to isto znanje i stoga on takođe JESTE i ISTINA.
Život... je postojanje. Postojanje je apsolutno, nestvorivo, nerodivo, nepromjnjivo, apsolut je.
Čak i u ljudskom iskustvu, postojanje i život predstavljaju sinonime iako čovjek nema Život niti
ga može kontrolisati. Dakle, dok je volja i pažnja apsoluta (postojanja, Života) prisutna u 'tebi-čovjeku',
ti-čovjek ćeš biti njegovo životno iskustvo, bit' ćeš 'živ'. Jednom kada apsolut prestane da ima želju da
volju i pažnju kroz dušu drži u projekciji tvog tijela, ti-čovjek prestaješ da postojiš. Tada nastupa smrt čovjeka.
Da, čovjek umire ali apsolut nastavlja da bude tamo gdje mu je volja i pažnja centrirana.
Odatle, GDJE JA JESAM TAMO JE I ŽIVOT... zaključio bi apsolut ukoliko bi mislio ljudske misli.
Čovjek se ne može uznijeti izvan granica smrti ali apsolut dakako može. Apsolut kroz dušu nastavlja svoj razvoj
sve dok kao duša ne dosegne oboženje, tj, potpunu samorealizaciju i povratak volje i pažnje u sebe-Boga.
