Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
Vavilonska kula (sir. ܡܓܕܠܐ ܕܒܒܠ [Maḡdlā d-Bāḇēl], hebr. מִגְדַּל בָּבֶל [Migdal Bāḇēl]) u osnovi je predanja iz starozavetne Knjiga postanja. Prema tom predanju, Nojevi potomci, koji su nekoliko generacija nakon Velikog potopa, negde oko 2716.. p. n. e., još uvek govorili jednim jezikom i koji su se doselili sa istoka, došli su u zemlju Senar (Vavilon), gde su odlučili da sagrade grad sa kulom „kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji“. Bog im je poručio: „Narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade što su naumili. Hajde da siđemo, i da im pometimo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore.“ Kula je srušena i nastao je veliki metež a Bog i ih je rasuo po celom svetu i pomešao im jezike, tako da nisu mogli da se vrate i prekinuli su gradnju grada, koji je nazvan Vavilon, jer „ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje“.
Sta je Bog uradio ? Koji je bio prvi jezik ? On je onda od jednog jezika napravio sve jezike sto postoje i tako je stvorio i narode ?
Ovo je kao objasnjenje :
Iako je ulazak u razumijevanje mehanizama koje Bog koristi uvijek opasan teren i nepotrebno znanje za čovjeka, da bismo se uopšte bavili pometnjom jezika najprije moramo biti svjesni činjenice da je jezik Božji dar čovjeku, zajedno sa svim drugim sposobnostima i osobinama koje su naši praroditelji dobili prilikom stvaranja. Gospod i anđeli su očito djelovali na centar za govor, nerve i mozak u svrhu postizanja promjena koje su rezultirale trenutnom funkcionalnošću novih jezika. Bila je to neka vrsta reprogramiranja jezika. Da je to moguće potvrđuje i izvještaj iz Djela apostolskih 2:4 kada je Bog svojim duhom osposobio apostole da propovijedaju jevanđelje na stranim jezicima okupljenih ljudi iz dijaspore koje prethodno nijesu ni znali ni učili. Da i pali anđeli mogu uticati na centar za govor svjedoci smo i danas kroz djelovanje harizmatskih zajednica i nekih paganskih sekti gdje se upražnjava govorenje potpuno nepoznatim jezicima.
Različiti jezici istovremeno znače i različite obrasce razmišljanja, umnog sklopa, poimanja i objašnjavanja stvari. Stoga ne treba da nas čudi što je projekat Vavilonske kule morao biti obustavljen.
Elementarna logika, termini i imena upućuju svakako na hebrejski jezik iako on nije sačuvan u svom prvobitnom obliku ili je sačuvan samo malim dijelom. Dakle, biblijski hebrejski je izvjesno najbliži jezik onome kojim je govorio Noje. Nerazumno bi bilo pretpostaviti da sva imena koja su davana u pretpotopnom periodu imaju određena značenja na hebrejskom jeziku ili srodnim semitskim jezicima ako to nijesu bile urođene hebrejske riječi.
Na primjer, Het, otac Hetita, naveden je kao jedan od Hamovih potomaka (Postanje 10:15). Het znači „strašan“ na semitskim jezicima, ali nema poznato značenje na hetitskom. To naravno sugeriše da je ime dobio kad je stari hebrejski ili neki vrlo srodan jezik bio zajednički jezik.
Nakon decenija lingvističkih istraživanja došlo se do sledećih jezičkih grupa:
Zašto ljudi odbacuju biblijski izvještaj o pometnji jezika? Prosto jer je on kontradiktoran nekim teorijama o porijeklu jezika. Na primjer, neki učenjaci sugerišu da se jezičke grupe nijesu pojavile iznenada već su postepeno evoluirale iz jednog „maternjeg jezika“. Drugi vjeruju da se nekoliko prvobitnih jezika razvilo nezavisno, napredujući od jednostavnog mumlanja do kompleksnog govora.
Danas na svetu postoji više od 6.500 jezika, ali kako naučnici da utvrde koji je najstariji?
Kad bi od nas zatražili da se setimo nekog „drevnog jezika", možda bismo se setili vavilonskog, sanskrita ili staroegipatskog.
Ali to nije ni izbliza početak priče, kaže profesorka Tolerman: većina jezika koje danas nazivamo starima nije starije od 6.000 godina i u suštini su isti kao i bilo koji od današnjih savremenih jezika.
Pravi koren jezika može da se potraži unazad najmanje 50.000 godina, a većina misli da je mnogo stariji i od toga.
„Mnogi od nas veruju da bi mogao da bude star čak pola miliona godina", kaže profesorka Tolerman.
Indoevropska grupa jezika
Sta je Bog uradio ? Koji je bio prvi jezik ? On je onda od jednog jezika napravio sve jezike sto postoje i tako je stvorio i narode ?
Ovo je kao objasnjenje :
Iako je ulazak u razumijevanje mehanizama koje Bog koristi uvijek opasan teren i nepotrebno znanje za čovjeka, da bismo se uopšte bavili pometnjom jezika najprije moramo biti svjesni činjenice da je jezik Božji dar čovjeku, zajedno sa svim drugim sposobnostima i osobinama koje su naši praroditelji dobili prilikom stvaranja. Gospod i anđeli su očito djelovali na centar za govor, nerve i mozak u svrhu postizanja promjena koje su rezultirale trenutnom funkcionalnošću novih jezika. Bila je to neka vrsta reprogramiranja jezika. Da je to moguće potvrđuje i izvještaj iz Djela apostolskih 2:4 kada je Bog svojim duhom osposobio apostole da propovijedaju jevanđelje na stranim jezicima okupljenih ljudi iz dijaspore koje prethodno nijesu ni znali ni učili. Da i pali anđeli mogu uticati na centar za govor svjedoci smo i danas kroz djelovanje harizmatskih zajednica i nekih paganskih sekti gdje se upražnjava govorenje potpuno nepoznatim jezicima.
Različiti jezici istovremeno znače i različite obrasce razmišljanja, umnog sklopa, poimanja i objašnjavanja stvari. Stoga ne treba da nas čudi što je projekat Vavilonske kule morao biti obustavljen.
Elementarna logika, termini i imena upućuju svakako na hebrejski jezik iako on nije sačuvan u svom prvobitnom obliku ili je sačuvan samo malim dijelom. Dakle, biblijski hebrejski je izvjesno najbliži jezik onome kojim je govorio Noje. Nerazumno bi bilo pretpostaviti da sva imena koja su davana u pretpotopnom periodu imaju određena značenja na hebrejskom jeziku ili srodnim semitskim jezicima ako to nijesu bile urođene hebrejske riječi.
Na primjer, Het, otac Hetita, naveden je kao jedan od Hamovih potomaka (Postanje 10:15). Het znači „strašan“ na semitskim jezicima, ali nema poznato značenje na hetitskom. To naravno sugeriše da je ime dobio kad je stari hebrejski ili neki vrlo srodan jezik bio zajednički jezik.
Nakon decenija lingvističkih istraživanja došlo se do sledećih jezičkih grupa:
- Evropske i azijske porodice;
- Pacifičke porodice;
- Afričke porodice;
- Američke porodice.
Zašto ljudi odbacuju biblijski izvještaj o pometnji jezika? Prosto jer je on kontradiktoran nekim teorijama o porijeklu jezika. Na primjer, neki učenjaci sugerišu da se jezičke grupe nijesu pojavile iznenada već su postepeno evoluirale iz jednog „maternjeg jezika“. Drugi vjeruju da se nekoliko prvobitnih jezika razvilo nezavisno, napredujući od jednostavnog mumlanja do kompleksnog govora.
Danas na svetu postoji više od 6.500 jezika, ali kako naučnici da utvrde koji je najstariji?
Kad bi od nas zatražili da se setimo nekog „drevnog jezika", možda bismo se setili vavilonskog, sanskrita ili staroegipatskog.
Ali to nije ni izbliza početak priče, kaže profesorka Tolerman: većina jezika koje danas nazivamo starima nije starije od 6.000 godina i u suštini su isti kao i bilo koji od današnjih savremenih jezika.
Pravi koren jezika može da se potraži unazad najmanje 50.000 godina, a većina misli da je mnogo stariji i od toga.
„Mnogi od nas veruju da bi mogao da bude star čak pola miliona godina", kaže profesorka Tolerman.
Indoevropska grupa jezika
