Vaspitanje

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Koji je vaš pogled kakav način vaspitanja je nazdraviji za psihički razvoj djeteta, odn. čovjeka?
Kakva treba da bude uloga majke, a kakva oca?
Da li treba i po čemu treba da se razlikuju?
Koja je najveća greška koju roditelji prave tokom vaspitanja djece?
Lično - da li ste zadovoljni svojim vaspitanjem, u čemu mislite (ili ne mislite) da su vaši roditelji pogriješili tokom vašeg vaspitanja
Možemo i da proširimo temu - prilagođavanje vaspitanja trenutnim društvenim odnosima i ekonomskim mogućnostima
Koji cilj treba da se postigne vaspitanjam djeteta u današnje doba i u današnjim uslovima?
Odnos nepromjenjljivih (vjekovnih) i promjenjljivih (svakodnevnih) faktora, vrijednosti koje se prenose sa roditelja (ali i okoline) na potomstvo
Kako najoptimalnije formirati i uskladiti Superego, Ego i Id ?
 
Mene su za svaku sitnicu bili kao dete i time me napravili vrlo agresivnim i bezosecajnim prema vecini ljudi oko sebe i doveli do toga da mrzim roditelje vise nego bilo sta na svetu mada time su mi dali los primer i reko sam sebi da nikad dete da bijem necu moj stav je da je bolje kazna nego batina. Detetu treba otvoreno pricati o svemu pa ni sex nesme da bude taboo jer postoje bolesti koje se brzo sire i mora da zna od malih nogu neke stvari. Uloga majke treba da bude povlasnjena time se daje primer sinu kako da ceni svoju zenu sutra dan i daje se ceri primer kakvog muza da trazi naravno ne da dize nos i da trazi da bude nesto previse iznad muza ali malo da joj se udovoljava otac treba da bude glava porodice da zaradjuje i da odrzava rad red i disciplinu u porodici. Neke bitnije razlike izmedju oca i majke nesmeju da budu jer nikako nesmeju da dozvole da ako jedan roditelj nesto zabrani ili kaze NE da dete moze da pobegne kod drugog i on da mu kaze suprotno. Dete nesme se forsirati onim babskim forama koga vise voli jer treba da voli podjednako i oca i majku.

AKO SE NECEG JOS SETIM DOPISACU
 
Мислим да је најздравија класична улога оца као чврсте руке и мајке као руке која милује и теши. Отац треба да истиче своју мужевност а мајка женственост. Наравно, увек су добри и изузеци који потврђују правило, како отац не би постао тиранин, а мајка овца коју дете стално злоупотребљава. Треба наћи одговарајућу меру. Лично нисам задовољан својим васпитањем, јер је отац био превише попустљив и незаинтересован, а мајка превише строга, додуше нисмо никада били емотивно блиски, тако да не кривим њих што је тако, и ја сам био хладан и незаинтересован према њима. Циљ васпитања детета је да постане добар Хришћанин. :)
 
Koji je vaš pogled kakav način vaspitanja je nazdraviji za psihički razvoj djeteta, odn. čovjeka?Selo
Kakva treba da bude uloga majke, a kakva oca?Otac fizicka i mentalna snaga kroz sport majka znanje
Da li treba i po čemu treba da se razlikuju?Rekoh
Koja je najveća greška koju roditelji prave tokom vaspitanja djece?Sto gledaju kako najbolji prijatelji vaspitaju svoju decu i uce na pogresnim primerima okoline
Lično - da li ste zadovoljni svojim vaspitanjem, u čemu mislite (ili ne mislite) da su vaši roditelji pogriješili tokom vašeg vaspitanja Zadovoljan sam iako bi mi bolje bilo da sam zamoziviji
Možemo i da proširimo temu - prilagođavanje vaspitanja trenutnim društvenim odnosima i ekonomskim mogućnostima
Koji cilj treba da se postigne vaspitanjam djeteta u današnje doba i u današnjim uslovima? Da sto manje kupi od ostale dece i da ne prati slepo hi tech nebuloze
 
Ccccc OMFG.... Do sada sam znao da svi ovde sa ovog pdf-a imaju master iz psihologije , neki imaju i doktorat ali da svi imaju i master iz pedagogije e to vala nisam znao......!

p.s. E ajde sa'cu da pozovem zacas celo pedagosko drustvo Srbije da svrate ovde da se malo edukuju jer seminar nisu imali jos od oktobra 2010 god! Posle toga valjda znace da vaspitaju svoju decu, a i da napisu neku novu knjigu iz oblasti pedagogije
 
Bila sam kćerka vaspitavana na način vremena u kojem sam rasla,u okruuženju jedne radničke i patrijarhalne porodice...rascjep generacija i mentalnog sklopa,tako čest i nužan....onaj koji se u zaborav baca da bi neko opstao i postao svoj.
.godinama sam majka i jedan je recept koji mogu da dam svim roditeljima,jedinu pouzdanu formulu..Ljubav..jer samo ona se vraća ljubavlju..
u ranim pubertetskim danima,moj sin mi je pokazao jedan sms od djevojke sa kojom je vodio one prve,male i tajne slatke riječi..to povjerenje od njega,za mene je bio najljepši poklon ..."kako siješ,tako ćeš i žnjeti.."
 
Kod nas je još uvijek prisutno shvatanje o neophodnoj strogoći prema djeci, što se ne odnosi samo na primjerene kazne (veoma često roditelji i ne znaju šta su primjerene kazne, većina postane neprimjerena) nego na sveukupan odnos prema djetetu kao neka vrsta prevencije nedoličnog ponašanja djeteta, međutim ono čega se bojimo upravo se obistini ...
Kod mene u ordinaciji je prisutan jedan zanimljiv fenomen - dječaci su 'bolesniji' od djevojčica (inače poznato je da muška novorođenčad umire u većem procentu od ženske, kao i da žene duže žive u prosjeku u razvijenim zemljama, svakako)..Zanimljiv je jedan par roditelja koji svaki put naglašava kako je kćerka mnogo otpornija od sina, koji je usput duplo mlađi..No ono što je meni bilo zanimljivo to je traženje prednosti i nedostataka među vlastitom djecom. Sigurno da se to ne radi samo kada je zdravlje u pitanju. On je ovakav, ona je ovakva..Koliko takvo etiketiranje utiče na kasnije shvatanje djeteta, čovjeka na samog sebe? Nije ni čudo da imamo predubjeđenja - djevojčice, žene su ovakve, dječaci, muškarci su ovakvi ...
Al još jedan fenomen je tu zanimljiv - kao neka vrsta traženja vrijednosti jednog djeteta upoređivanjem sa drugim..rivalstvo
Vjerovatno je neophodno da roditelji osjećaju da imaju snažno potomstvo, ali način na koji to rade ponekad izgleda poprilično primitivan ...
Ti isti roditelji, odn. otac se hvali kako njegov četvorogodišnji sin ima curu na što dječak ponosno odgovara da ima ..zezam ja njega - Ti si dasa..a on će ponosno - Jesam ...
Djevojčica je dakle zdravija, otpornija što će je učiniti sposobnom majkom i ženom...a dječak se odgaja po principu budućeg vladaoca svijeta, odn. porodice ...
Ovaj model vaspitanja je svakako preuzet od modela vaspitanja bake i djedova ...
To je samo jedan primjer i porodica jeste iz prigradskog naselja ..(ne postoji pokušaj generalizacije)...
Kako glasi ona Andrićeva misao - "Od svog porijekla i djetinjstva ne može se lako pobijeći."
Ili da su djeca poput osuđenika čija sudbina leži u rukama roditelja (parafraziram jer nisam našla originalni citat)
 
Kod mene u ordinaciji je prisutan jedan zanimljiv fenomen - dječaci su 'bolesniji' od djevojčica (inače poznato je da muška novorođenčad umire u većem procentu od ženske, kao i da žene duže žive u prosjeku u razvijenim zemljama, svakako)..Zanimljiv je jedan par roditelja koji svaki put naglašava kako je kćerka mnogo otpornija od sina, koji je usput duplo mlađi..

Djevojčica je dakle zdravija, otpornija što će je učiniti sposobnom majkom i ženom...a dječak se odgaja po principu budućeg vladaoca svijeta, odn. porodice ...
Ovaj model vaspitanja je svakako preuzet od modela vaspitanja bake i djedova ...
To je samo jedan primjer i porodica jeste iz prigradskog naselja ..(ne postoji pokušaj generalizacije)...
Kako glasi ona Andrićeva misao - "Od svog porijekla i djetinjstva ne može se lako pobijeći."
Ili da su djeca poput osuđenika čija sudbina leži u rukama roditelja (parafraziram jer nisam našla originalni citat)

na dosta mesta sam cula da su decaci nezniji ...
 
Ima toliko toga na ovu temu..samo bih dodala jos da je velika greska kad roditelji ne dopuste deci da budu ono sto zele, nego ih odgajaju tako da ostvaruju mamine i tatine neispunjene snove..
Ili kad unapred zarctaju kakvo bi dete zeleli pa pokusavaju da ukalupe svoju decu u te zelje...
 
danijela, ne shvatam tacno kojom paralelom povezujes neznost decaka sa kasnijim vaspitanjem i oblikovanjem u buduceg vladaoca ???

Paralelu sam povukla između osjećaja koji se razvija kod dječaka kad ponosno kaže da je dasa, da ima curu u komšiluku. Niko od roditelja se nije pohvalio da im kćerka ima momka u komšiluku?!(to bi se vjerovatno gledalo kao sramota - djevojčica od 8 godina a već ima momka!!) Inače oboje su djeca - dječak ima 4, djevojčica oko 8 godina.
Nježnost dječaka povezujem sa isticanjem zdravlja djevojčice (kao njene prednosti) jer je to neka vrsta garancije da će biti sposobna majka i domaćica.

P.S. Inače u prosjeku muškarci žive 5-6 godina kraće od žena, a za duži život žena su zaslužni estrogeni koji smanjuju rizik mnogih bolesti dok je žena u fertilnom dobu. Nakon menopauze faktori rizika se izjednačavaju (mada postoji razlika u prevalenci određenih oboljenja po polu).
Generalizaciju ne treba praviti - nije svaka žena zdravija od muškarca. Suština u medicini je da se traži zdravi potencijal kod svake osobe.
 
naravno, niko ne voli generalizacije i svi smo culi za nezne decake- sama kazes da si se u praxi uverila u to ...

interesuje me samo jos sa cim si povezala to vaspitavanje u ulogu vodje :think:
tj. kakvo veze ima bolje zdravlje devojcica sa vaspitanjem deckica u autoritativnom stilu ???
ceo taj post mi je konfuzan, sta si htela reci
 
naravno, niko ne voli generalizacije i svi smo culi za nezne decake- sama kazes da si se u praxi uverila u to ...

interesuje me samo jos sa cim si povezala to vaspitavanje u ulogu vodje :think:
tj. kakvo veze ima bolje zdravlje devojcica sa vaspitanjem deckica u autoritativnom stilu ???
ceo taj post mi je konfuzan, sta si htela reci

Osjećajan, nježan, osjetljiv ... ponavljanjem - On mi je osjetljiviji od kćerke ( a ponovili su to svaki put na kontroli) stvaraju kod djeteta osjećaj, a vremenom i shvatanje da je to nešto što 'ne valja' ..Dasa je poželjno biti, osjetljiv nije (osnova patrijahalnog masculinuma)
Ne možemo statistički posmatrati ljude, ali se statistika može zloupotrebljavati da bi se svjesno ili nesvjesno uticalo na formiranje ličnosti ...
Postoje brojne razlike - dječaci imaju bolju motoriku, ranije prohodaju, djevojčice ranije propričaju i prestanu nositi pelene; dječaka se doduše više rađa, ali i više umiru kako na porođaju tako i kasnije u životu tako da žena ima više nego muškaraca ...
Ja na nešto slabije zdravlje dječaka gledam kao na kompenzaciju njihove veće mišićne mase ...
Naglašavanje..On je osjetljiviji ne treba zvučati kao manje vrijedan u toj oblasti jer i nije (muškarci i dječaci su fizički jači), ali ne treba ni potencirati fizičku snagu jer su u prosjeku 'slabijeg zdravlja' ...
Medicinske činjenice se zloupotrebljavaju da bi se formirala ličnost djeteta kakva je poželjna, kakva se smatra da treba da bude
Nježnost i osjetljivost je potrebno dječacima od malena staviti do znanja da su nepoželjne za njih. To se radi na više načina, ne samo kada se razbole - on ne plače, on se ne boji, on je glavni u komšiluku, ima već i curu ...

Ne treba isticati ni bolje zdravlje djevojčica, niti veću fizičku snagu dječaka - medicina ne podržava stvaranje takve nejednakosti jer sabiranjem nejednakosti dobijamo jednakost ...

Jednostavno radi se o neznanju koje se zloupotrebljava prema nenaučnim vrijednostima iz razno-raznih (najčešće patrijahalnih) razloga ..
 
Koji je vaš pogled kakav način vaspitanja je nazdraviji za psihički razvoj djeteta, odn. čovjeka?
Kakva treba da bude uloga majke, a kakva oca?
Da li treba i po čemu treba da se razlikuju?
Koja je najveća greška koju roditelji prave tokom vaspitanja djece?
Lično - da li ste zadovoljni svojim vaspitanjem, u čemu mislite (ili ne mislite) da su vaši roditelji pogriješili tokom vašeg vaspitanja
Možemo i da proširimo temu - prilagođavanje vaspitanja trenutnim društvenim odnosima i ekonomskim mogućnostima
Koji cilj treba da se postigne vaspitanjam djeteta u današnje doba i u današnjim uslovima?
Odnos nepromjenjljivih (vjekovnih) i promjenjljivih (svakodnevnih) faktora, vrijednosti koje se prenose sa roditelja (ali i okoline) na potomstvo
Kako najoptimalnije formirati i uskladiti Superego, Ego i Id ?

Mislim da je ovo odlična, kompleksna tema.
Ljubav, more ljubavi ali i karakteran i čvrst stav...Prisutnost....prilikom detetovog razvoja i prilagođavanje-svako dete je ličnost za sebe i svako treba poznavati i razumeti.
Ne znam. Bitno da je se majka i otac dobro sporazumevaju i da budu jedinstveni u zabranama i stavovima. Ostalo zavisi...
Masa je grešaka koju roditelji prave. I roditelji su ljudi i imaju svoje mane... Najviše detetu šteti nesreća roditelja. Nesrećan, nezadovoljan roditelj truje svoje dete koje upija i oseti sve.

U suštini jesam zadovoljna i za greške ih razumem. Ja sam vaspitavana strpljenjem i razgovorom. I ljubavlju i podrškom. Možda sam zbog toga njanjavija nego što bi trebala biti, i možda mi je mama svojom požrtvovanošću-trudeći se da me sačuva od svega što me ne mora zadesiti a bolno je, činila medveđe usluge..ali :)

Mislim da svaki roditelj prenosi na svoje dete svoje vrednosti, stavove, poglede...100 ljudi 100 ćudi...možda bi kao jedinstveni cilj mogao da se navede da "napraviš od deteta poštenog čoveka" :D tj da mu usadiš nepromenljive vrednosti...a za ostalo nek se snalazi. :lol:
Mislim da je nezgodno ako dete svoje samopoštovanje bazira na novim air max patikama, i ako sliku o sopstvenoj vrednosti bude stvarao na osnovu današnjeg vrednosnog sistema....
 
Koji je vaš pogled kakav način vaspitanja je nazdraviji za psihički razvoj djeteta, odn. čovjeka?Selo
Kakva treba da bude uloga majke, a kakva oca?Otac fizicka i mentalna snaga kroz sport majka znanje
Da li treba i po čemu treba da se razlikuju?Rekoh
Koja je najveća greška koju roditelji prave tokom vaspitanja djece?Sto gledaju kako najbolji prijatelji vaspitaju svoju decu i uce na pogresnim primerima okoline
Lično - da li ste zadovoljni svojim vaspitanjem, u čemu mislite (ili ne mislite) da su vaši roditelji pogriješili tokom vašeg vaspitanja Zadovoljan sam iako bi mi bolje bilo da sam zamoziviji
Možemo i da proširimo temu - prilagođavanje vaspitanja trenutnim društvenim odnosima i ekonomskim mogućnostima
Koji cilj treba da se postigne vaspitanjam djeteta u današnje doba i u današnjim uslovima? Da sto manje kupi od ostale dece i da ne prati slepo hi tech nebuloze

PRILIčno se slažem, samo da dodam...CILJ je stvoriti do njih samostalne ljude.
Pružiti mi uslove za život da s emogu normalno razvijati...ulagati u njih (u njihovo znanje), učiti ih moralnim vrijednsotima, hrabrosti, dobroti
kad ne znate kuda i kako više...vratiti se onom iskonskom...vjeri, crkvi, bogu...sve sam više ubijeđena da će djecu jedino vjera održati na pRVAOM PUTU...al to mora početi rano, baš u djetinjstvu

doduše, mene je odgojio ateista...i nisam loše ispala...alipošten, pravedan ateista i totalno otkačena (najpozitivnija žena na svijetu), moja majka
 
Moji su roditelji mnogo grijesili u mom vaspitanju.Bila sam dijete za primjer do svoje dvadeset i neke.Od kada znam za sebe uvijek,ali uvijek sam morala slusati starije od sebe,kada nam dodju gosti u kucu,zna se-ja u svoju sobu i igram se sa igrackama.Nikada nisam smjela prici stolu kada oni piju kafu da uzmem komadic cokolade sa njega,a ako sam bas zeljela,morala sam da ih pitam za dozvolu.Tako isto ako me neko ponudi nekim slatkisem,ja se okrenem i pitam:"mama,smijem li uzeti ovo?"Nikada nisam smjela reci NECU,uvijek sam morala uraditi sto mi roditelji kazu.Kada bih ostala sama i napravila nered po kuci,kaznjavala me pruticem po guzi.Ali sam morala otici u komsiluk da SAMA otkinem prut kojim ce me istuci.On nije smjeo biti tanak,onda bih dobila duple batine.U petom razredu osnovne skole sam vec znala skuvati rucak!Dok su se ostala djeca napolju igrala,ja sam radila vecinu kucnih poslova.Naravno,igrala sam se i ja,ali je bilo ograniceno u minut kada se moram vratiti u kucu.Kuca je uvijek morala biti sredjena kada roditelji dodju sa posla.Posledice???Kada sam usla u pubertet,nisam imala drustvo,i ako bih nekoga i upoznala,nisam znala da komuniciram sa njima,na neki nacin su ubili u meni konverzaciju sa ljudima.Bila sam bas stidna,zaista sam se plasila da pricam sa drugim ljudima.Nikada necu oprostiti svojim roditeljima sto nisam prozivjela te osnovne djecije nestasluke.S druge strane sam im zahvalna sto su uspjeli napraviti samostalnu osobu od mene.Kod mene skoro da ne postoji nesto za sta nisam sposobna da uradim,naucena sam svemu.Mogu da opstanem i snadjem se u zivotu bez pomoci roditelja.
 
Možda to i zavisi od toga da li je muško ili žensko dete u pitanju, ali ja ću se okrenuti ka posmatranju sebe kao ženskog deteta.

Majka bi trebala da je puna razumevanja, ne da guši, nego da u njoj uvek vidimo nekoga ko nas se ne bi odrekao čak i da uradimo nešto najstrašnije na svetu. Ako je tako, mi to najstrašnije nećemo ni uraditi, jer je tome uzrok često nedostatak pažnje u detinjstvu, želja za dokazivanjem i slično.

Otac bi trebao da je dovoljno strog. Ne da udara decu (to je zlostavljanje), nego da bude neko prema kome ćemo osećati poštovajne, a ne strah i trepet. Kako će to postići? Prvenstveno on mora da ima prihvatljiv moralni sistem vrednosti, da bude ispunjena ličnost, kako svoje frustracije ne bi prenosio na dete, što je vrlo čest slučaj. Dete ni za šta nije krivo, može da postane vrlo ogorčeno, besno, nepoverljivo, agresivno, jer to zaista i jeste takav čin. Što je otac uspešniji, to ćemo mu se više diviti, i smatrati da je sve što on kaže i uradi ono pravo. Tada će otac imati veliku kontrolu nad nama, imaće autoritet, i biće mu lakše da vaspitava dete. Svešće uticaj sredine i škole na najmanju moguću meru.

Dalje, postoji još jedan faktor, a to je upravo ta sredina. Ako je dete iz ovog prelaznog perioda izašlo kao objektivno nevaspitano, ako je sredina dobra, teško da će kao takav "antihrist" uspeti da se uklopi u sredinu, pa će ista da učini korekciju lošeg kućnog vaspitanja. Postoji i ona loša strana medalje, a to je loša sredina, a dete dobro vaspitano. Onda je dete zaista u lošoj situaciji, moraće se promeniti, kako bi moglo da se uklopi, a to je teško kontrolisati od strane roditelja, i relativno teško otkloniti.

Razgovor je najbolja stvar u vaspitanju, sa smirenim tonom. Ako dete uradi nešto loše, treba znati kako ga dovesti u stanje stida (o tome već ne možemo da teoretišemo, nego zavisi od situacije), i kazniti ga tako da se ono ne oseti ugroženim, već da shvati da je zaista pogrešilo. I tad roditelj ne sme da popušta, jer onda ništa nije uradio, dete neće shvatiti poentu. Takođe, roditelji moraju biti složni kad kažnjavaju dete zbog nečega, jer će u suprotnom dete tražiti podršku i zaštitu drugog od njih.

Dete treba motivaciju od roditelja za sve što radi, i za šta roditelji misle da je ono dobro u tome. Roditelji uvek moraju da podstiču dete da radi, jer je za radnu naviku presudan faktor i sama škola, ali i insistiranje roditelja. I da pokažu koliko su ponosni na njih kad urade nešto kako treba, to mnogo znači.
 
Poslednja izmena:
Мислим да је најздравија класична улога оца као чврсте руке и мајке као руке која милује и теши.

Ovde grešiš, roditelji bi trebali da budu solidarni, jer dete neće poštovati onog koji mu popušta... hvataće krivine i zloupotrebljavati dobrotu na svakom koraku. Tako se ne gradi autoritet, ako pričamo o tome... najbitnija je doslednost... i da se ne dođe u situaciju da tata kaže: ne može, a mama: može.
I majke najčešće prave greške pri vaspitavanju... upravo iz razloga koje si naveo. Nenamerno i nesvesno, potkopavaju sebe, a detetu čine medveđu uslugu.

Inače, na temu... besmrtna je ubola poentu... ali koliko pozitivnih emocija dajete, toliko im usaditi u glavu i osećaj odgovornosti za loše postupke.. naročito ih uputiti u posledice.
 
I možda najbitnije, uvek ga podržati, ne braniti apsolutno ništa, samo ukazati na posledice... dati mu da sve proba (naročito ono što nije dobro)... da bi saznao šta ne valja. A vi ćete biti sigurni da ste ga vaspitali kako treba.
Ne možeš dete da sačuvaš od loših stvari, ali ga možeš naučiti čega treba da se čuva. Što i jeste poenta vaspitavanja, ne raditi ništa umesto njega, pustiti ga da sam proceni.
U suprotnom, gajite malog povodljivog slabića koji će prvu priliku iskoristiti da uradi upravo ono što pokušavate da mu zabranite.
 
najvažnije je da roditelji bd praktični da nače dete da bde samostalno, sposobno i da samo ima slobod da bira za sebe
loga majke i oca zavisi i od okolnosti, pola deteta, itd.ž
zadovoljan sam slobodom koju sam dobiju i malko mi fali praktičnije i čvršće usmerenje u nekim stavrima
ps. ženo, teme i postavke su tu ti katastrofa
 
Možemo i da proširimo temu - prilagođavanje vaspitanja trenutnim društvenim odnosima i ekonomskim mogućnostima

Ne možemo... ono što vaspitni kiks napravi, nijedan sporedni odnos ne može da ispravi.
Osoba koja je na neki način ponižavana, srozavana, omalovažavana od strane roditelja (za ovu čorbu je dovoljan samo jedan), kojoj je usađen osećaj niže vrednosti... kasnije metastazira u odgovornu jedinku, ne u pozitivnom smislu, već u onom da taj osećaj gaji prema subjektima i obektima koji to možda ničim ne zaslužuju, već naprotiv. Blokada. Dokazati da nisi gubitnik, po cenu odricanja od samostalnog odlučivanja i rasuđivanja. Odricanja od sebe. I priklanjanje isključivo praktičnim, tradicionalnim i društveno prihvatljivim izborima. Svaki iskorak biva najstrože osuđen.
Jedina mogućnost koja će se pružiti je sloboda izbora po tuđim kriterijumima, merilima i željama, ispunjavanje dužnosti i obaveza, ono što nam mozak nalže, obično gazi po onome što želimo.
I onda se pitamo zašto neki imaju jači osećaj odgovornosti, ili neodogovornosti... pa usled dresure.
 
Znam jednu stvar koja mora da se zabrani zenama. :mrgreen:
Da otvaraju front prema muskarcima u vaspitanju.
More, jeste, sve neke sigurne kuce trebaju za ugrozenu decu i zene od zlih muskaraca. Man'te me te price.
 

Back
Top