Poseta Nju Orleansu tokom Mardi Grasa je bila jako zanimljiva.
Prvo sam obišao okolne močvare sa superkul Cajun vodičem (ne znam kako se prevodi naziv ove etničke grupe, kejdžuni?) koji mi je objašnjavao kako je sasvim normalno jesti tamo neke divlje glodare (da ne kažem pacove) i da je njihovo meso čistije od domaće živine. Jako zanimljiv lik koji živi u kolibi u močvari. Stara garda, što se kaže, mačeta uvek pri ruci, pravi Krokodil Dandi, ali jedan dan u močvari je sasvim dovoljan.
Sam Nju Orleans ima veoma specifičan miris, to mi je bio prvi utisak... težak, kao neka mešavina kafe i slatkog parfema. I iako je bio Februar, bilo je poprilično sveže i hladnjikavo za majicu sa kratkim rukavima.
Proveo sam nekoliko noći u francuskoj četvrti koja je zapravo najstariji deo grada. Danju sam šetao gradom, obilazio radnje, slušao sjajne ulične bendove, pio kafu u Cafe du Monde, pošto su mi svi rekli da moram posetiti taj kafe jer je otvoren 1862 i kao sav je u tom vintage fazonu. Već se ne sećam da li je to isto bilo u Cafe du Monde, ali neverovatno dobar džez bend je svirao tik uz mene. Zaista se osećaš kao da si u Americi tamo nekih 50-ih.
E sad, noću je tokom karnevala prava ludnica. Ja inače nisam neki veliki ljubitelj noćnog života ali ko voli i može da priušti sjajno će se provesti. Tokom Mardi Grasa mnogo studentkinja dolazi u Nju Orleans da rade kao "konobarice" ili šta već, to su naravno sve zgodne devojke i vrlo lako se može desiti da priđu na neobavezno ćaskanje, zapravo flert. Ja uopšte nisam znao za ovo i prve večeri mi se desilo da mi priđe zaista atraktivna crnkinja koja mi je ponudila piće i bukvalno me sva ispipala, k'o kad mehaničar proverava mašinu. Ne mogu ni da zamislim kakav mi je izraz lica bio... Nedugo nakon toga prišla nam je jedna plavuša i nađoh se bukvalno u sendviču. Meni je bilo neprijatno jer su svuda oko nas bili ljudi, jeste bilo mračno i svi su bili pripiti i svako gleda svoja posla ali opet...

Poenta je da tokom flerta, pipkanja i prljavog razgovora naručiš piće i daš im bakšiš a sve to može da odvede i dalje. Devojke znaju da budu prilično agresivne ako odluče da navale na tebe.
Inače tokom Mardi Grasa svi nose ogrlice od perli raznih boja i veličina. Po tradiciji, devojke primaju te ogrlice na poklon i onda pokazuju grudi javno. Tako nekako. Uglavnom, gole grudi na sve strane.
Inače te godine je Nju Orleans bio na prvom mestu po broju ubistava u SAD-u, pa preporučujem oprez. Ovo je bilo nekoliko godina nakon uragana Katrina. Ja nisam doživeo nikakvu neprijatnost tokom boravka tamo a noću sam baš lutao i istraživao grad. Čak su i taksiji veoma slični policijskim kolima, iz daleka je gotovo nemoguće razlikovati ih, a to služi da se spreči kriminal.
Posetio sam i nekoliko starih vudu radnji, vudu je baš popularan tamo, a ima i dosta tkz. ukletih kuća, ili haunted house. Tu je i prelepa bela katedrala Svetog Luja za koju se govori da je inspirisala Diznijev čuveni Pepeljugin zamak. E da, bili su i ulični prodavci lizalica sa ukusom kanabisa. Ližeš, naduvaš se i onda iznajmiš kočiju sa konjima za vožnju kroz grad i pokušavaš da se setiš šta si radio sinoć.
Napomenuo bih i da je sve prethodno navedeno apsolutno legalno, barem u Nju Orleansu.