Vase najzanimljivije putovanje

I meni Stambol .Ali to je neverovatna priča , sta mi se dogadjalo. I smešna i lepa i jedino loše što su me izujedali
neki insekti u hotelu. Nisam išao turistički , nego da se šetam tim gradom . To su bile šetnje od 12 časova dnevno tako da su se potpuno nove patike na kraju pocepale.Sve peške iz Evropskog dela u Uskudar i natrag.
 
Poslednja izmena:
I meni Stambol .Ali to je neverovatna priča , sta mi se dogadjalo. I smešna i lepa i jedino loše što su me izujedali
neki insekti u hotelu. Nisam išao turistički , nego da se šetam tim gradom . To su bile šetnje od 12 časova dnevno tako da su se potpuno nove patike na kraju pocepale.Sve peške iz Evropskog dela u Uskudar i natrag.
Haha...a mene nazuljale patike toliko da nisam vise mogla da hodam.I sta cu,kupim na pijaci neke nanule od dva evra. 🙂
Ne da su bile udobne,ostatak vremena sam samo u njima hodala.
 
Nikad nisam video toliko taksija.
Kupio sam i štapove , pecao na obali. Obilazio te fabričice u gradu, svi su me nudili čajem .
Tražili da ostanem da radim u Levis šopu, držao neki Grk , pogrešio sam što nisam prihvatio.
I gde sad da kupujem 501... :D
i ja miasim da si se zahebao...Brate grad na dva kontinenta eeeej ...
ali ko zna da li bi Ti se svideo na duze staze
ali u prvih 5 gradova koje zelim da vidim
 
ja bih istrpeo sve batine i da me cuvari princeze deflorisu da sam imao prilike da poljubim princezu :lol:
koliko si joj prodao farmerki bogte tvoj kad te ljubila ?
Prvi i jedini dan probnog rada, kada sam je video sekunde su bile večnost , to je bilo njeno prijateljski u obraz jer sam odabrao tačnu meru, ali kada su se njeni okrenuli i videli i kad sam video kako su pogledali , tutanj , bežanija istog momenta . Posle me vlasnik tražio da se vratim :nono3:
 
Prvi i jedini dan probnog rada, kada sam je video sekunde su bile večnost , to je bilo njeno prijateljski u obraz jer sam odabrao tačnu meru, ali kada su se njeni okrenuli i videli i kad sam video kako su pogledali , tutanj , bežanija istog momenta . Posle me vlasnik tražio da se vratim . :nono3:

mogu.ja da se.salim koliko hocu ali ne bih Ti bio tada u kozi ipak oni zive po drugacijim pravilima i sigiran sam da nije bill za zahebanciju.
Ali preteko si :D
 
Moje putovanje u Irak davno beše. Sjuardesa nam govori da spustimo roletne ali naravno radoznalost je jača. Vidimo da nas lovci prate. A i šta bi drugo kad idete u zemlju u kojoj je rat. Aerodrom u Bagdadu u mraku i samo je osvetljena pista gde treba da sletimo. Ja i dalje razočarana što ne mogu da vidim Bagdad noću. Do svesti mi je došao rat kada sam prvi put čula sirene i sebe zapitala koji sam idiot da u sred rata hoću na put u Irak.
 
Moje putovanje u Irak davno beše. Sjuardesa nam govori da spustimo roletne ali naravno radoznalost je jača. Vidimo da nas lovci prate. A i šta bi drugo kad idete u zemlju u kojoj je rat. Aerodrom u Bagdadu u mraku i samo je osvetljena pista gde treba da sletimo. Ja i dalje razočarana što ne mogu da vidim Bagdad noću. Do svesti mi je došao rat kada sam prvi put čula sirene i sebe zapitala koji sam idiot da u sred rata hoću na put u Irak.
Jesi videla Krstana u Iraku .
 
Opa! 😀 Pricaj nam malo detaljnije o tome. 😁
Nema detaljnije , prvi dan probnog rada , ja tad bio faca sa kosom i bradom .Sad nemam ni kose ni brade.
.....................................................................................................................................
Samo mogu reći da su prelepe kad skinu tu maramu preko lica, lepa boja kože i specifična kestenjasta boja očiju koje imaju neobičan sjaj.
 
Poseta Nju Orleansu tokom Mardi Grasa je bila jako zanimljiva.

Prvo sam obišao okolne močvare sa superkul Cajun vodičem (ne znam kako se prevodi naziv ove etničke grupe, kejdžuni?) koji mi je objašnjavao kako je sasvim normalno jesti tamo neke divlje glodare (da ne kažem pacove) i da je njihovo meso čistije od domaće živine. Jako zanimljiv lik koji živi u kolibi u močvari. Stara garda, što se kaže, mačeta uvek pri ruci, pravi Krokodil Dandi, ali jedan dan u močvari je sasvim dovoljan.

Sam Nju Orleans ima veoma specifičan miris, to mi je bio prvi utisak... težak, kao neka mešavina kafe i slatkog parfema. I iako je bio Februar, bilo je poprilično sveže i hladnjikavo za majicu sa kratkim rukavima.

Proveo sam nekoliko noći u francuskoj četvrti koja je zapravo najstariji deo grada. Danju sam šetao gradom, obilazio radnje, slušao sjajne ulične bendove, pio kafu u Cafe du Monde, pošto su mi svi rekli da moram posetiti taj kafe jer je otvoren 1862 i kao sav je u tom vintage fazonu. Već se ne sećam da li je to isto bilo u Cafe du Monde, ali neverovatno dobar džez bend je svirao tik uz mene. Zaista se osećaš kao da si u Americi tamo nekih 50-ih.

E sad, noću je tokom karnevala prava ludnica. Ja inače nisam neki veliki ljubitelj noćnog života ali ko voli i može da priušti sjajno će se provesti. Tokom Mardi Grasa mnogo studentkinja dolazi u Nju Orleans da rade kao "konobarice" ili šta već, to su naravno sve zgodne devojke i vrlo lako se može desiti da priđu na neobavezno ćaskanje, zapravo flert. Ja uopšte nisam znao za ovo i prve večeri mi se desilo da mi priđe zaista atraktivna crnkinja koja mi je ponudila piće i bukvalno me sva ispipala, k'o kad mehaničar proverava mašinu. Ne mogu ni da zamislim kakav mi je izraz lica bio... Nedugo nakon toga prišla nam je jedna plavuša i nađoh se bukvalno u sendviču. Meni je bilo neprijatno jer su svuda oko nas bili ljudi, jeste bilo mračno i svi su bili pripiti i svako gleda svoja posla ali opet... :lol: Poenta je da tokom flerta, pipkanja i prljavog razgovora naručiš piće i daš im bakšiš a sve to može da odvede i dalje. Devojke znaju da budu prilično agresivne ako odluče da navale na tebe.

Inače tokom Mardi Grasa svi nose ogrlice od perli raznih boja i veličina. Po tradiciji, devojke primaju te ogrlice na poklon i onda pokazuju grudi javno. Tako nekako. Uglavnom, gole grudi na sve strane.

Inače te godine je Nju Orleans bio na prvom mestu po broju ubistava u SAD-u, pa preporučujem oprez. Ovo je bilo nekoliko godina nakon uragana Katrina. Ja nisam doživeo nikakvu neprijatnost tokom boravka tamo a noću sam baš lutao i istraživao grad. Čak su i taksiji veoma slični policijskim kolima, iz daleka je gotovo nemoguće razlikovati ih, a to služi da se spreči kriminal.

Posetio sam i nekoliko starih vudu radnji, vudu je baš popularan tamo, a ima i dosta tkz. ukletih kuća, ili haunted house. Tu je i prelepa bela katedrala Svetog Luja za koju se govori da je inspirisala Diznijev čuveni Pepeljugin zamak. E da, bili su i ulični prodavci lizalica sa ukusom kanabisa. Ližeš, naduvaš se i onda iznajmiš kočiju sa konjima za vožnju kroz grad i pokušavaš da se setiš šta si radio sinoć. :lol:

Napomenuo bih i da je sve prethodno navedeno apsolutno legalno, barem u Nju Orleansu.
 
Poseta Nju Orleansu tokom Mardi Grasa je bila jako zanimljiva.

Prvo sam obišao okolne močvare sa superkul Cajun vodičem (ne znam kako se prevodi naziv ove etničke grupe, kejdžuni?) koji mi je objašnjavao kako je sasvim normalno jesti tamo neke divlje glodare (da ne kažem pacove) i da je njihovo meso čistije od domaće živine. Jako zanimljiv lik koji živi u kolibi u močvari. Stara garda, što se kaže, mačeta uvek pri ruci, pravi Krokodil Dandi, ali jedan dan u močvari je sasvim dovoljan.

Sam Nju Orleans ima veoma specifičan miris, to mi je bio prvi utisak... težak, kao neka mešavina kafe i slatkog parfema. I iako je bio Februar, bilo je poprilično sveže i hladnjikavo za majicu sa kratkim rukavima.

Proveo sam nekoliko noći u francuskoj četvrti koja je zapravo najstariji deo grada. Danju sam šetao gradom, obilazio radnje, slušao sjajne ulične bendove, pio kafu u Cafe du Monde, pošto su mi svi rekli da moram posetiti taj kafe jer je otvoren 1862 i kao sav je u tom vintage fazonu. Već se ne sećam da li je to isto bilo u Cafe du Monde, ali neverovatno dobar džez bend je svirao tik uz mene. Zaista se osećaš kao da si u Americi tamo nekih 50-ih.

E sad, noću je tokom karnevala prava ludnica. Ja inače nisam neki veliki ljubitelj noćnog života ali ko voli i može da priušti sjajno će se provesti. Tokom Mardi Grasa mnogo studentkinja dolazi u Nju Orleans da rade kao "konobarice" ili šta već, to su naravno sve zgodne devojke i vrlo lako se može desiti da priđu na neobavezno ćaskanje, zapravo flert. Ja uopšte nisam znao za ovo i prve večeri mi se desilo da mi priđe zaista atraktivna crnkinja koja mi je ponudila piće i bukvalno me sva ispipala, k'o kad mehaničar proverava mašinu. Ne mogu ni da zamislim kakav mi je izraz lica bio... Nedugo nakon toga prišla nam je jedna plavuša i nađoh se bukvalno u sendviču. Meni je bilo neprijatno jer su svuda oko nas bili ljudi, jeste bilo mračno i svi su bili pripiti i svako gleda svoja posla ali opet... :lol: Poenta je da tokom flerta, pipkanja i prljavog razgovora naručiš piće i daš im bakšiš a sve to može da odvede i dalje. Devojke znaju da budu prilično agresivne ako odluče da navale na tebe.

Inače tokom Mardi Grasa svi nose ogrlice od perli raznih boja i veličina. Po tradiciji, devojke primaju te ogrlice na poklon i onda pokazuju grudi javno. Tako nekako. Uglavnom, gole grudi na sve strane.

Inače te godine je Nju Orleans bio na prvom mestu po broju ubistava u SAD-u, pa preporučujem oprez. Ovo je bilo nekoliko godina nakon uragana Katrina. Ja nisam doživeo nikakvu neprijatnost tokom boravka tamo a noću sam baš lutao i istraživao grad. Čak su i taksiji veoma slični policijskim kolima, iz daleka je gotovo nemoguće razlikovati ih, a to služi da se spreči kriminal.

Posetio sam i nekoliko starih vudu radnji, vudu je baš popularan tamo, a ima i dosta tkz. ukletih kuća, ili haunted house. Tu je i prelepa bela katedrala Svetog Luja za koju se govori da je inspirisala Diznijev čuveni Pepeljugin zamak. E da, bili su i ulični prodavci lizalica sa ukusom kanabisa. Ližeš, naduvaš se i onda iznajmiš kočiju sa konjima za vožnju kroz grad i pokušavaš da se setiš šta si radio sinoć. :lol:

Napomenuo bih i da je sve prethodno navedeno apsolutno legalno, barem u Nju Orleansu.
sem golih grudi i stiskavca za preduzetnicama sve ostalo mi deluje primamljivo...definitivno na listi za posetiti! :)
 

Back
Top