Naš predsednik je nosilac štafete konsenzusa ranijih vlasti sa strancima gde je preuzeo obavezu očuvanja neokolonijalnog okvira u kojoj se Srbija nalazi . Ovoj definiciji može se dodati i činjenica da Vučić ne samo da je očuvao raniju neokolonijalnu poziciju Srbije već ju je zacementirao. Za uzvrat je dobio prostor za vlastitu vladavinu i mogućnost ličnog enormnog bogaćenja.
Prema tome on je jedan podoban saradnik stranaca, komesar sa svojom interesnom družinom i kao takav na kraju krajeva postaće potrošna roba ako bude pametan. Ako ne bude pametan i pokuša nešto završiće kao Đinđić ili Milošević.
Sad će neko da pita ;".. pa šta će im onda Vučić, stranci su to sve mogli postići i sa predhodnicima ?". Jednostavno likovi , modeli ličnog vladanjja , sama faca i sama vladajuća partije... se troše. Dolazi do opadanja svežine zatim do erozije podrške kod naroda . U tom smislu stranci deluju preventivno i imaju već spremnu narednu opciju tj. osobu.
Ove činjenice većina javnosti zapravo nije svesna , nije svesna da je aktuelnii predsednik samo još jedan konj u karuselu kontrolisanih promena.
Na žalost na političkoj sceni Srbije ne vidim političku snagu (ne računajući pojedince) koja bi privukla javnost za dezinstalaciju te samsare večitog istog ; Kurte i Murte.