Dejvid Hjum - NAJBOLJI ODGOVOR HEJTERIMA
-------------------------------------------------------------------
„Ja sam, ili tačnije bio sam čovek kome je komandovala narav, otvoren, društven i veseo humor, sposoban da se poveže, ali malo podložan neprijateljstvu, i pod velikim uticajem mojih strasti. Čak i moja ljubav prema književnoj slavi, moja vladajuća strast, nikada nije pogoršala moju narav, bez obzira na česta razočarenja...."
Hjume opisuje kako jednostavan ugovor koji je napravio sa samim sobom, postaje njegova pozitivna karakterna osobina – odluka, prvo, da ne bude obeshrabren neuspehom i odbijanjem („Nikada književno ne pokušati je veća nesreća od moje „Rasprave o ljudskoj prirodi,“ priseća se prve knjige); zatim, nakon postizanja uspeha, da se odupre sitnim ljubomorama i gorkim sitnicama koje suviše često prate slavu i priznanja....
Kierkegaard (Kjerkegor) oduševljeno je primetio vek kasnije, da javno divljenje može da metastazira u ogorčenost, zavist i nesigunost. Dva i po veka pre nego što je mantra internet sveta postala „ne mogu da podnesem trolove“, Hjume razmišlja o tome kako izbor da se ne upušta u svet mržnje i „hejtera“ povećava uživanje u životu:
„Doneo sam odluku, nikada ne odgovaraj svakome; i time što nisam neugodan, lako sam održao jasan stav u svim književnim prepirkama. Ovi simptomi rastućeg ugleda ohrabrili su me, i bio sam sposobniji da vidim povoljnije više nego nepovoljnije strane svake prilike…“
U poslednjoj godini svog života, veliki škotski filozof, istoričar i esejist David Hjume (Dejvid Hjum), koji je živeo od 7. maja 1711. godine do 25. avgusta 1776., dakle u toj poslednjoj godini života napisao je kratak, lep autobiografski esej pod nazivom „Moj sopstveni život“ – moćan paket mudrosti o merama života koji je življen dobro.
Ono što Humeovu knjigu čini toliko moćnom i pronicljivom jeste što ima manje zajedničkog sa tradicionalnom autobiografijom nego što ima sa memoarom – žanrom koji najbolje koristi piščevu priču da pronikne u univerzalne ljudske istine, piše sajt BrainPickings. Hume opisuje kako jednostavan ugovor koji je napravio sa samim sobom, postaje njegova pozitivna karakterna osobina – odluka, prvo, da ne bude obeshrabren neuspehom i odbijanjem („Nikada književno ne pokušati je veća nesreća od moje „Rasprave o ljudskoj prirodi,“ priseća se prve knjige); zatim, nakon postizanja uspeha, da se odupre sitnim ljubomorama i gorkim sitnicama koje suviše često prate slavu i priznanja.
Krstan Đ. Kovjenić