Iskreno,ni ja se ne slazem sa tobom.Ja mozda ne mogu tako umno i filozofski objasniti,kao ti,ali jedno znam..da ratnici ,jesu borci jer im je takva ljudska narav...pa zar ljudi nisu borci,zar ceo zivot niej borba,..samo sto u tom zivotu,slabiji posustaju,jaci opstaju.,kao i kod zivotinja,ali mi se razlikujemo od njih,sto si lepo rekao,kroz ljubav..svest..prosvetljenje...ja...a opet ,sve to postizemo sto unutrasnjom ,sto spoljasnjom borbom..takva jeste ljudska narav..i ja sam zensko,cisto da se zna
Borba je riječ i pojam nastao u razumu iz razuma a ne kao izraz duše.
Borba i duša nemaju ništa zajedničko, a evo ti i obrazloženje toga:
Često se nađemo zatvorenici u sopstvenom zatvoru razuma. Strah nadvlada ljubav u nama zato što se Biće KOJE JESMO spusti na nivo projekcije Sebe a dušu koja je inicijator te ptojekcije ili iskustava, zanemari. Duša bi, po tome što ti tvrdiš trebala da se suprotstavi razumu i da se BORI za svoje mjesto koje joj je 'Bogom' dato. Ali NE. Duša se nikada ne bori. Duša čeka da se Biće, zatvoreno u svoj sopstveni zatvor, oslobodi i primijeti da ona (Duša) još uvijek postoji. Jedino tada, kada bude primijećena, duša izlazi na površinu (koncentracijom Bića kroz razum na dušu), a Biće postaje usmjereno ka Ljubavi...jer duša i jeste rođena od Ljubavi. Stoga, ako je duša čovjeka rođena od Ljubavi...ŠTA JE ČOVJEK?
Od čega je satkan 'čovjek'?
'Čovjek' je realizacija svoje duše.
Kao takav u Sebi i po Sebi (po duši) nema razloga za BORBU.
Kako onda i zašto u čovjeku i između ljudi nastaje BORBA?
Rekoh već, kada se BIće koje Sebe doživljava kroz dušu i razum kao IZRAZ 'čovjeka' nađe poistovijećeno sa RAZUMOM...Biće zauzima poziciju razuma i odatle umjesto 'ODOZGO' upravlja 'čovjekovom' sudbinom. Upravljajući čovjekom odatle, ono ne vidi da je svoju širinu viđenja stvarnosti ograničilo na širinu viđenja razuma koji kreira entitet unutar samog Bića, EGO (razum-tijelo). Ako sad vidiš, ovaj entitet ima jedan nedostatak.
Duša nedostaje u ovom stvorenju. Duša je ta koja je izostavljena.
Kako je to moguće?
Duša kao dio mehanizma projekcije iskustva Sebe-Bića KOJE JESTE predstavlja SKUP Namjera koje su nepromjenjive. Jedino kada se jedna od tih namjera stvorenih još u aposlutu realizuje ta namjera prestaje da bude dio duše i tako teče sve dok se duša kao SKUP totalno ne realizuje, dok se ne isprazni. Međutim, ovim poistovjećenjem Bića sa razumom, Biće usmjerava svoja iskustva KA percepciji kroz razum ali pri tome koristi Namjere duše kao pokretačku ISKRU. Ta ISKRA mu služi samo toliko koliko čitavom entitetu daje Život, ali prijekcija namjera duše biva
iskrivljena razumom. Iskrivljenje namjere duše je znak da namjera koja je iskrivljena NIJE realizovana te se duša poslije smrti entiteta (razum-tijela) ponovo rađa u drugu projekciju Sebe kako bi eventualno, kada za to bude pogodna prilika, sve njene namjere mogle da se realizuju.
Kako vidiš, niti u jednom momentu se ne pojavljuje niti potreba niti ideja o BORBI u Duši.
BORBA je prizvod IZOLACIJE u entitetu Razum-tijelu.
Zašto?
Zato što odvajanjem u entitet Biće postaje izolovano od CJELINE koju Sebi projektuje, te zbog identifikaciije sa izolacijom ono postaje ustrašeno za svoju egzistenciju, STRAH navodi Biće da se prema svima i svemu ponaša oprezno-NEPRIJATELJSKI. Zakon JAČEGA nije ništa drugo nego manifestacija NEPRIJATELJSTVA. BORBA nije ništa drugo do manifestacija STRAHA za svoj OPSTANAK. Zakon OPSTANKA je validan jedino i isključivo Biću koje Sebe doživljava kao EGO, kao izolovani entitet razum-tijelo od cjeline postojanja u projekciji. Kao takav ego ne bira sredstva da sačuva svoju ergzistenciju. BORBA je 'siguran' način da se 'Balon od sapunice' u kojemu se taj entitet skriva od Života 'SAČUVA'. Uistinu, da bi bilo sigurno da će njegov opstanak da se produži, BIĆE KOJE JE POSTALO EGO, ĆE DA NAPADA DA BI SE BRANILO. A SVE TO što doživljava je ILUZIJA stvorena logikom razuma. Niko i ništa te neće napasti, jer sve što postoji postoji po VOLJI JENDOG Bića KOJE JESMO. To Jedno Biće ima 'problem' koji se riječima očitava kao "JA JESAM!". JA JESAM je moć identifikacije sa bilo čim na što Biće KOJE JESMO usmjeri svoju pažnju. Usmjerenje paženje stvara i Svjesnost Bića o Sebi u datom izrazu sa kojim se poistovjećuje. Iz toga može, ali i ne mora da nastane odvajanje od cjeline koje neminovno vodi ka BORBI, konfliktu.
kako onda biti Svjesno Biće koje ZNA principe po kojima se harmonija Života jedino i može ostvariti?
Da bi se harmonija življenja ostvarila onakva kakva je u samo ŽIVOT-u, Biće uvijek mora da se e vraća na apsolut i aposlutne principe postojanja. Ukoliko su ti principi prisutni, u bilo kojem aspektu postojanja Biće će da
ZNA i da živi svoja iskustva vođeno tim principima, jer sjećanjem na aposlut Biće ne može a da ne osjeća ISTINITOST svoje SUŠTINE. LJUBAV je osnovni princip harmonije, a ja ga nazivam BEZUSLOVNO DAVANJE. DA, bezuslovno davanjae je uistinu ono što skraćeno nazivamo LJUBAV, jer samo onda kada se svaki Jedan bezuslovno daje svakom drugom Jednom SVI I SVE će da budu OTVORENE KNJIGE SVIMA i SVEMU. OTVORENA KNJIGA, to je jedini put ka totalnom oslobođenju od
S T R A H A.
Oslobodimo li se od straha oslobodili smo se od 'balona od sapunice' u kojemu plutamo ovim predivnim univerzumom koji sami svojim prisustvom gradimo. Kad prsne 'balon od sapunice' onaj koji je bio unutar balona POSTAJE JEDAN sa SVIMA I SVIME...dakako, prskanjem 'balona' ne umire 'ČOVJEK'...već EGO, umiru ubjeđenja stvorena razumom. Kada nestane EGO iz čovjeka, čovjek se osjeti JEDNIM sa univerzumom, a ta Jednina mu daje sigurnost i osjećanje pripadnosti...uistinu, tad shvati da i on-čovjek JESTE Univerzum po Sebi u Sebi.