Vaša najstrašnija iskustva???

Sve se to odigralo proslog leta.Da bi razumeli o cemu se radi pocecu od samog pocetka.Desilo se to u leto,bio je to jedan decak koga je zadesila strasna sudbina.Jedne veceri decak se vracao preko groblja ali postojao je jedan problem decko nije postovao groblje kao sveto mesto i zato te veceri desilo mu se nesto strasno.Dok je prolazio kroz groblje skakutajuci po grobovima i sutirajuci vence sa spomenika,naisao je na sasvim nepoznatu osobu,decak se od straha okrenuo i poceo da bezi,saplevsi se od kamen covek ga je uhvatio za glavu i podigao ga od zemlje,decko je molio da ga pusti covek ali mu je covek odgovorio da je kasno i da nema vracanja,posto je izvukao svoj noz iz korica poceo je da sece vrat malom decaku,dok se decak koprcao covek mu je rekao zadnje reci koje je decak cuo pre njegove smrti"Dete ti nisi mrtav nego si proklet do kraja sveta".I sada pa nadalje ko isprica ovu pricu bice prepadan od strane deteta. Pa vi vidite i pricajte nekom.

P.S. Copy Paste se ne racuna je l da? :confused: To nije pripovedanje, pricanje, zar ne? :sad2:
 
Aa,***... xD Evo sad šta se meni desilo kad sam bila sa drugaricom u 'Mračnom vrtiću' kako ga mi zovemo. Tamo je nestala jedna devojka,ne znamo kako. I mi smo se po prvi put usudile da uđemo unutra da vidimo šta ima. I uđemo mi i vidimo krevetići polomljeni,stolovi isto,sva ogledala polomljena,osim jednog. Bilo nam je čudno jer je na ogledalu bilo nečeg crvenog. I mi smo posle sele na neki krevetić,iako je io polomljen,i pošto sam poznata po tome da slušam metal,a moje drugarice ne xP kada sam ostavila telefon na jedan kamen,muzika se sama uključila o.O i to su se smenjivale pesme- čas Killers,pa još neke da vas ne smaram sa tim,i drugarica,koja je bila kod tog ogledala,kaže meni 'Pa šta radiš to,isključi te tvoje metalce,vidiš kako su jezivi!' Ja joj kažem 'Ali to nisam ja' i krenem ka tom kamenu gde je bio telefon,a muzika se sama ugasi. Strange o.O I kada sam ga uzela,počeo je da zvoni,a zvao me je neko nepoznat. I ja se javim,čujem neku jezivu muziku i neko mi priča kao 'Bežite odatle,brzo!' pomislila sam da nas neko zeza,pa sam rekla 'Aha,nice joke!' a onda mi je tak 'neko' odgovorio 'Kako hoćete,ja sam vam rekla' tada se veza prekinula. Drugarica me pitala 'Ko je too???' a ja joj kažem 'Ma neko nas zeza,ništa bitno' odjednom to celo ogledalo pukne,čoveče! Neka mala muzička kutijica se sama otvorila i krenula je ona muzika koju sam čula kada sam se javila... I samo čujemo neke korake,i pucketanje grana,okrenemo se i vidimo neku devojku u belom koja nam je rekla 'Rekla sam vam! Požurite,još nije kasno!!' mi smo se samo pogledale i istrčale. Od tada više ne idemo tamo!!! Možda vam deluje nestvarno,ali kako bi vama bilo na mom mestuu,haa??? :P xD
 
Sve se to odigralo proslog leta.Da bi razumeli o cemu se radi pocecu od samog pocetka.Desilo se to u leto,bio je to jedan decak koga je zadesila strasna sudbina.Jedne veceri decak se vracao preko groblja ali postojao je jedan problem decko nije postovao groblje kao sveto mesto i zato te veceri desilo mu se nesto strasno.Dok je prolazio kroz groblje skakutajuci po grobovima i sutirajuci vence sa spomenika,naisao je na sasvim nepoznatu osobu,decak se od straha okrenuo i poceo da bezi,saplevsi se od kamen covek ga je uhvatio za glavu i podigao ga od zemlje,decko je molio da ga pusti covek ali mu je covek odgovorio da je kasno i da nema vracanja,posto je izvukao svoj noz iz korica poceo je da sece vrat malom decaku,dok se decak koprcao covek mu je rekao zadnje reci koje je decak cuo pre njegove smrti"Dete ti nisi mrtav nego si proklet do kraja sveta".I sada pa nadalje ko isprica ovu pricu bice prepadan od strane deteta. Pa vi vidite i pricajte nekom.

P.S. Copy Paste se ne racuna je l da? :confused: To nije pripovedanje, pricanje, zar ne? :sad2:

Aa,nice ;D Malo jezivo,alii nema veze... Ja ću da je ispričam društvu pa ću da vam kažem šta se zbilo posle xDDDD ;D
 
Bila jednom jedna devojcica. Jednog dana, bila je sa majkom u prodavnici igracaka. Devojcica je videla prelepu lutku, nasmejanu :mrgreen: , sa podignuta dva prsta. Smarala je majku sve dok ova nije odlucila da joj je kupi. Dok je majka placala, prodavacica joj je rekla da NIPOSTO :ljutko: ne ostavlja dete samo sa lutkom. Majka je naravno pomislila da je ova zena luda. :roll:
Dakle, isto to vece, roditelji su morali da idu na poslovnu veceru. Naravno ostavili su devojcicu samu kod kuce.....
Kasnije te veceri kada su se vratili kuci ZATEKli su UZASAN PRIZOR!!! :evil: Devojcica je bila zaklana, osakacena, a lutka je sedela u cosku sa jos vecim osemhom na licu, i ovaj put je pokazivala tri prsta. Sto je znacilo: za svaki prst-jedna zrtva!

Mene je ova prica prestravila :sad2: nikada vise necu da kupujem lutke...ni da su od zlata!!!! :klap:
( Dobro osim ako su od zlata :super: )
 
Aa,***... xD Evo sad šta se meni desilo kad sam bila sa drugaricom u 'Mračnom vrtiću' kako ga mi zovemo. Tamo je nestala jedna devojka,ne znamo kako. I mi smo se po prvi put usudile da uđemo unutra da vidimo šta ima. I uđemo mi i vidimo krevetići polomljeni,stolovi isto,sva ogledala polomljena,osim jednog. Bilo nam je čudno jer je na ogledalu bilo nečeg crvenog. I mi smo posle sele na neki krevetić,iako je io polomljen,i pošto sam poznata po tome da slušam metal,a moje drugarice ne xP kada sam ostavila telefon na jedan kamen,muzika se sama uključila o.O i to su se smenjivale pesme- čas Killers,pa još neke da vas ne smaram sa tim,i drugarica,koja je bila kod tog ogledala,kaže meni 'Pa šta radiš to,isključi te tvoje metalce,vidiš kako su jezivi!' Ja joj kažem 'Ali to nisam ja' i krenem ka tom kamenu gde je bio telefon,a muzika se sama ugasi. Strange o.O I kada sam ga uzela,počeo je da zvoni,a zvao me je neko nepoznat. I ja se javim,čujem neku jezivu muziku i neko mi priča kao 'Bežite odatle,brzo!' pomislila sam da nas neko zeza,pa sam rekla 'Aha,nice joke!' a onda mi je tak 'neko' odgovorio 'Kako hoćete,ja sam vam rekla' tada se veza prekinula. Drugarica me pitala 'Ko je too???' a ja joj kažem 'Ma neko nas zeza,ništa bitno' odjednom to celo ogledalo pukne,čoveče! Neka mala muzička kutijica se sama otvorila i krenula je ona muzika koju sam čula kada sam se javila... I samo čujemo neke korake,i pucketanje grana,okrenemo se i vidimo neku devojku u belom koja nam je rekla 'Rekla sam vam! Požurite,još nije kasno!!' mi smo se samo pogledale i istrčale. Od tada više ne idemo tamo!!! Možda vam deluje nestvarno,ali kako bi vama bilo na mom mestuu,haa??? :P xD

:O Jezivo na KVADRAT :'( vristala bih sigurno!!!
Tacno, stvarno deluje nestvarno, verovacu ti ako mi opet kazes da je tacno...xD
A, ali sto ne pravite vise drame oko toga, brate duh, muzika, ovo ono :OOOOOOOOOOOOOOO:OOO:OOO
 
:O Jezivo na KVADRAT :'( vristala bih sigurno!!!
Tacno, stvarno deluje nestvarno, verovacu ti ako mi opet kazes da je tacno...xD
A, ali sto ne pravite vise drame oko toga, brate duh, muzika, ovo ono :OOOOOOOOOOOOOOO:OOO:OOO

Nismo mogle da vrištimo,kada vidimo nešto strašno ili kad gledamo neki film pa nešto iskoči,mi zanemimo i ne možemo ni jednu reč da kažemo jedno 1 minut,a kamoli da vrištimo... Takve smo ti mi... xD
 
UKLETI BUNAR


Nikada nisam verovao u postojanje neuspokojenih dusa,koje nocu lutaju trazeci svoj mir i vecni spokoj na onome svetu.Oduvek su me te price zabavljale i uvek sam se ubacivao sa svojim zajedljivim komentarima kad god bi neko i pomenuo postojanje paranolmanih sila.Te noci sam se vracao iz trece smene i sto je bilo jako cudno nisam bio umoran i osecao sam se neobicno raspolozeno,Moja majka me je cesto upozoravala da ne zvizdim nocu,jer to toboze privlaci bica koja nisu od Boga i tako sam ja interpretirao samo meni znanu melodiju iz sveg glasa.Bilo je nesto iza ponoci,kada sam se priblizio starome bunaru,koji je bio malo zabacen od glavnog puta,ali ja sam te noci isao precicom i direktno sam prolazio pored njega.,,Tu su se nekada okupljale vile"-govorili su stari mestani moga sela.Tek sto mi je to palo na pamet,cuh iza sebe zenski glas:,,Cekaj da te pitam nesto"-stao sam kao ukopan,obuzeo me je ludacki strah.-,,Da nisi mozda video moga muza,trebao je da ore ovu njivu,ja mu nosim malo vode i vruce proje"-opet mi se obrati glas skoro placnim glasom.-,,Ne'-odgovori i malo bolje je osmotri.Bila je odevena u stare i prljave stvari,koje su nosile vrsnjakine moje prabake kad su bile mlade.Duga crna kosa bila joj je svezana sarenom maramom,imala je pravilne i tople crte lica i bila je tako sicusna i krhka.-Tu sa muzem mi je i dete,danju idemo po tudjem,a nocu radimo nase"-uzdahnu duboko-,,Sirotinjo i bogu si teska"-nastavi i nestade tu na moje oci!Nekako se sabrah i nastavi dalje.-,,Cula sam tvoj zvizduk,pa sam pomislila da si moj muz,on ore bas tu pored bunara"-opet se nadje pored mene.Isla je sa mnom do glavnog puta,ja sam cutao,a ona je jecala i onda se samo okrenula i nestala u toj letnjoj noci.Ujutru sam sve ispricao majci i njena prica me je jos vise sokirala!-,,Pocetkom proslog veka u starome bunaru utopio se decak,dok je njegov otc pod svetloscu fenjera sa ralom i volovima na njivi radio.bila je noc i maleni decak nije video,tada neogradjeni bunar.Kada je majka dosla da donese muzu veceru i da odvede decaka kuci,otac vec bese izvadio njegovo bezivotno telo.Od velike tuge i ona pade pored svoga sina i zaspa vecnim snom.Otac se propi i procerda malu trosnu kucu i onu njivu pored bunara i on umre posle par godina u zalosti i pijanstvu za svojom porodicom.Trecu smenu vise nikada nisam radio,ni danju vise nisam smeo da idem precicom,a i da zvizdim sam zaboravio.Samo sada verujem da postoje bica koja ne vidimo i ne cujemo,dok ne odluce da nam se sama ukazu i potsete nas na njihovu nesretnu sudbinu!
 
Bezglavi covek

Isao sam sa par drugova iz obliznjeg grada u svoje prigradsko naselje.Lepo smo se proverili,neobavezno smo cavrljali,komentarisali smo devojke i tako analizirali smo jos jedan srednjoskolski izlazak.Usput se nasa grupica smanjivala i ja sam ostao potpuno sam,jer sam ziveo bas na kraju naseg naselja.Imao sam jos samo 500 metara od kuce kada sam iza sebe cuo korake,okrenuo sam se,ali nikoga nije bilo,sem nekog psa lutalice.Misli su mi se vratile na mariju,devojku koja mi se vec duze vreme svidjala i svakoga vikenda obecavao sam sebi da cu joj prici i uvek ista prica neopisiva tema me uhvati i nista!-,,Imas li upaljac"?-iz slatkih misli o Mariji prekinu me dubok muski glas.-,,Naravno da imam'-rekoh i uhvati se za dzeb da uzmem upaljac i tada malo bolje osmotri mog nocnog saputnika!Covek ni manje ni vise nije imao glavu,obuze me avetinjski strah i poceh da trcim koliko me oge nose,par puta sam se okrenuo i shvatio sam da ova nocna prikaza trci neizmenicno iza i ispred mene i tako smo se do svitanja igrali macke i misa,dok sa prvim zracima sunca nije iscezao i otisao odakle je i dosao.Od tog nemilog dogadjaja je proslo mnogo godina,ali ja kad god se setim osetim isti onaj strah koji ledi krv u zilama.
 
Bezglavi covek

Isao sam sa par drugova iz obliznjeg grada u svoje prigradsko naselje.Lepo smo se proverili,neobavezno smo cavrljali,komentarisali smo devojke i tako analizirali smo jos jedan srednjoskolski izlazak.Usput se nasa grupica smanjivala i ja sam ostao potpuno sam,jer sam ziveo bas na kraju naseg naselja.Imao sam jos samo 500 metara od kuce kada sam iza sebe cuo korake,okrenuo sam se,ali nikoga nije bilo,sem nekog psa lutalice.Misli su mi se vratile na mariju,devojku koja mi se vec duze vreme svidjala i svakoga vikenda obecavao sam sebi da cu joj prici i uvek ista prica neopisiva tema me uhvati i nista!-,,Imas li upaljac"?-iz slatkih misli o Mariji prekinu me dubok muski glas.-,,Naravno da imam'-rekoh i uhvati se za dzeb da uzmem upaljac i tada malo bolje osmotri mog nocnog saputnika!Covek ni manje ni vise nije imao glavu,obuze me avetinjski strah i poceh da trcim koliko me oge nose,par puta sam se okrenuo i shvatio sam da ova nocna prikaza trci neizmenicno iza i ispred mene i tako smo se do svitanja igrali macke i misa,dok sa prvim zracima sunca nije iscezao i otisao odakle je i dosao.Od tog nemilog dogadjaja je proslo mnogo godina,ali ja kad god se setim osetim isti onaj strah koji ledi krv u zilama.

E ovo je bas strasno :/
 
Cudan susret


Moj brat nikada nije pio,a kamoli konzumirao narkotike,ipak kada je ispricao ovaj nemili dogadjaj pojedinim ljudima pomislili su da je bio pod dejstvom bar jednog od ova dva opijata.Ovako mi je on ispricao sta mu se dogodilo te noci u njegovoj sobi:,,Te veceri ucio sam mozda do dva casova posle ponoci,zezala me je fizika kao i uvek,a kraj godine je vec bio blizu!Zavrsio sam sa ucenjem,sedeo malo za kompom i oko 3 ujutru ugasio sam svetlo!Padao sam u polu san kada sam oetio necije ruke u mojoj kosi,isprva mislio sam da sanjam,onda sam osetio kako moje usne dodiruju neke usne i tad sam vec skocio kao oparen i upalio sam lampu pored nocnog stocica,ali nije bilo nikoga.Pomislio sam da sam umoran i da se tripujem,ugasio sam lampu i nastavio sam da spavam,ali...Sada sam vec bio zaspao kada me je probudila tezina na mome telu,skocio sam i upalio sam svetlo,a na ivici moga kreveta sedela je ona.A sta je ona bila to ni danas nisam shvatio!Samo se nasmejala,a onda se poput divlje zveri bacila na mene,ljubila me je kao ni jedna do tada i malo je falilo da joj se prepustim,ali sam ukapirao da je ona neka nocna avet i da bi bilo bolje da je oslobodim.Odgurnuo sam je svom silinom od sebe,ali ona kao da je kako sam je bacio na pod nestala.Nekako sam se pribrao i sisao dole do dnevne sobe,popio sam kafu i shvatio sam da nisam sanjao i da je ona bila stvarno kod mene i da cu se potruditi sigurno da je vise nikada ne vidim.Sledeceg jutra sve sam ispricao samo majci,a ona je pozvala svestenika koji je dosao kad nikoga nije bilo kod kuce sem mame i tek posle par meseci svima sam ispricao sta se dogodilo"!Proslo je dosta godina od tada i moj brat vise nije imao cudne susrete sa necastivim silama.
 
DEVOJCICA


Te zime smo se tek bili uselili u veliku i prostranu kucu koju je moja porodica nasledila od neke babe-tetke koja nije imala nikoga sem nas daljih rodjaka!Iako je nikada nisam videla u zivotu bila sam joj veoma zahvalna sto nas je izvukla iz nasih cetrdeset kvadrata.Meseci su prosli dok je nismo u potpunosti sredili po nasem ukusu,meni je naravno pripala soba u potkrovlju i konacno sam mogla da imam svoj mir,ali ne i zadugo.Skoro svake noci pocela sam d sanjam devojcicu plave kose i tamno smedjih ociju,koja nije imala vise od 5-6 godina u pocetku sam je samo sanjala,a kasnije mi se cinilo i da je vidjam u svojoj sobi,ali to sam sve pripisivala umoru zbog treninga i skole.Jednog dana dosla sam sa trcanja preumorna ,otisla sam pod tus i odmah sam legla da drmnem pre vecere malo,a onda me je probudila buka u sobi.-Ne plasi se,ja sam stvarna,ali ne pripadam tvome svetu.Nekada je ovo bila moja kuca,u ovoj sobi gde si sada ti ja sam spavala,a ti si izbacila moj krevet i moje lutke i sve moje!Zasto si to uradila?"-Od straha sam se sledila,nisam verovala ni ocima,a ni usima!Devojcica je nastavila:,,Ja sam nekada bila ziva,moji roditelji su se radovali kad sam se rodila i plakali kada sam umrla,a sada me se vise nko ne seca i ja sam tako sama i zaboravljena od svih"!Odjednom sam cul mamu kako me doziva na veceru i u tom trenutku je devojcica nestala,sisla sam dole,ali nikome nista nisam rekla.Posle vecere rekla sam mojima da mi jako nedostaje baka i da bi volela da za vikend idem u kod nje u posetu i da ako nije problem dotle spavam u prizemlju,jer lose spavam novoj sobi!Jedva sam cekala vikend,jer sam pretpostavljala da moja baka kao najstariji clan moje porodice zna nesto o devojcici koja je nekada zivela u kuci,tako je i bilo!Nasa baba-tetka je imala nekada svoju porodicu,udala je se jako mlada,ali ona i njen muz desetak godina nisu mogli imati dece i bas kad su izgubili zadnju nadu desilo je se cudo-dobili su devojcicu!Godine su prolazile,devojcica je bila jako lepa i pametna,spavala je u prostranij sobi u potkrovlju i jednog dana pobegao joj je papagaj,nagla je se kroz proz da ga dozove i onda je pala i nazalost je nastradala.Njeni roditelji bili su neutasni,a vremenom su se i odaljili jedno od drugoga i otac se iselio iz kuce i nikada se vise nije vratio,a majka je ostala sama sve do smrti!Naravno posle bakine price i ja sam baki sve ispricala i ona mi je rekla da odem u prodavnicu i kupim najlepsu lutku i odnesem na grob te nesrecne devojcice!Cim sam se vratila u grad tako sam i uradila,pored baba-tetke bila je sahranjena i njena cerka,tali to nisam ni primetila na njenoj sahrani.Ostavila sam lutku i krenula sam kuci i iza jednog drveta ucinilo mi se kako se pojavljuje devojcica sa lutkom,mase mi,a zatim nestaje.
 
DEVOJCICA


Te zime smo se tek bili uselili u veliku i prostranu kucu koju je moja porodica nasledila od neke babe-tetke koja nije imala nikoga sem nas daljih rodjaka!Iako je nikada nisam videla u zivotu bila sam joj veoma zahvalna sto nas je izvukla iz nasih cetrdeset kvadrata.Meseci su prosli dok je nismo u potpunosti sredili po nasem ukusu,meni je naravno pripala soba u potkrovlju i konacno sam mogla da imam svoj mir,ali ne i zadugo.Skoro svake noci pocela sam d sanjam devojcicu plave kose i tamno smedjih ociju,koja nije imala vise od 5-6 godina u pocetku sam je samo sanjala,a kasnije mi se cinilo i da je vidjam u svojoj sobi,ali to sam sve pripisivala umoru zbog treninga i skole.Jednog dana dosla sam sa trcanja preumorna ,otisla sam pod tus i odmah sam legla da drmnem pre vecere malo,a onda me je probudila buka u sobi.-Ne plasi se,ja sam stvarna,ali ne pripadam tvome svetu.Nekada je ovo bila moja kuca,u ovoj sobi gde si sada ti ja sam spavala,a ti si izbacila moj krevet i moje lutke i sve moje!Zasto si to uradila?"-Od straha sam se sledila,nisam verovala ni ocima,a ni usima!Devojcica je nastavila:,,Ja sam nekada bila ziva,moji roditelji su se radovali kad sam se rodila i plakali kada sam umrla,a sada me se vise nko ne seca i ja sam tako sama i zaboravljena od svih"!Odjednom sam cul mamu kako me doziva na veceru i u tom trenutku je devojcica nestala,sisla sam dole,ali nikome nista nisam rekla.Posle vecere rekla sam mojima da mi jako nedostaje baka i da bi volela da za vikend idem u kod nje u posetu i da ako nije problem dotle spavam u prizemlju,jer lose spavam novoj sobi!Jedva sam cekala vikend,jer sam pretpostavljala da moja baka kao najstariji clan moje porodice zna nesto o devojcici koja je nekada zivela u kuci,tako je i bilo!Nasa baba-tetka je imala nekada svoju porodicu,udala je se jako mlada,ali ona i njen muz desetak godina nisu mogli imati dece i bas kad su izgubili zadnju nadu desilo je se cudo-dobili su devojcicu!Godine su prolazile,devojcica je bila jako lepa i pametna,spavala je u prostranij sobi u potkrovlju i jednog dana pobegao joj je papagaj,nagla je se kroz proz da ga dozove i onda je pala i nazalost je nastradala.Njeni roditelji bili su neutasni,a vremenom su se i odaljili jedno od drugoga i otac se iselio iz kuce i nikada se vise nije vratio,a majka je ostala sama sve do smrti!Naravno posle bakine price i ja sam baki sve ispricala i ona mi je rekla da odem u prodavnicu i kupim najlepsu lutku i odnesem na grob te nesrecne devojcice!Cim sam se vratila u grad tako sam i uradila,pored baba-tetke bila je sahranjena i njena cerka,tali to nisam ni primetila na njenoj sahrani.Ostavila sam lutku i krenula sam kuci i iza jednog drveta ucinilo mi se kako se pojavljuje devojcica sa lutkom,mase mi,a zatim nestaje.



Ti si kao magnet za paranormalne pojave,a ni tvoj brat nije daleko od toga.
Nadam se da sve ove price nisu fake.
Pisi jos.
 
Cudan susret


Moj brat nikada nije pio,a kamoli konzumirao narkotike,ipak kada je ispricao ovaj nemili dogadjaj pojedinim ljudima pomislili su da je bio pod dejstvom bar jednog od ova dva opijata.Ovako mi je on ispricao sta mu se dogodilo te noci u njegovoj sobi:,,Te veceri ucio sam mozda do dva casova posle ponoci,zezala me je fizika kao i uvek,a kraj godine je vec bio blizu!Zavrsio sam sa ucenjem,sedeo malo za kompom i oko 3 ujutru ugasio sam svetlo!Padao sam u polu san kada sam oetio necije ruke u mojoj kosi,isprva mislio sam da sanjam,onda sam osetio kako moje usne dodiruju neke usne i tad sam vec skocio kao oparen i upalio sam lampu pored nocnog stocica,ali nije bilo nikoga.Pomislio sam da sam umoran i da se tripujem,ugasio sam lampu i nastavio sam da spavam,ali...Sada sam vec bio zaspao kada me je probudila tezina na mome telu,skocio sam i upalio sam svetlo,a na ivici moga kreveta sedela je ona.A sta je ona bila to ni danas nisam shvatio!Samo se nasmejala,a onda se poput divlje zveri bacila na mene,ljubila me je kao ni jedna do tada i malo je falilo da joj se prepustim,ali sam ukapirao da je ona neka nocna avet i da bi bilo bolje da je oslobodim.Odgurnuo sam je svom silinom od sebe,ali ona kao da je kako sam je bacio na pod nestala.Nekako sam se pribrao i sisao dole do dnevne sobe,popio sam kafu i shvatio sam da nisam sanjao i da je ona bila stvarno kod mene i da cu se potruditi sigurno da je vise nikada ne vidim.Sledeceg jutra sve sam ispricao samo majci,a ona je pozvala svestenika koji je dosao kad nikoga nije bilo kod kuce sem mame i tek posle par meseci svima sam ispricao sta se dogodilo"!Proslo je dosta godina od tada i moj brat vise nije imao cudne susrete sa necastivim silama.

lici na , ajde da tako nazovem, atipican napad more, a sta je mora evo objasnjnja http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%BE%D1%80%D0%B0
 
Ovo je nešto iz mog detinjstva baš me je plašilo pred spavanje...Priče su istinite...
Noci-crnog-meseca-Ranko-Krstajic_slika_O_199281.jpg
 
Aa,***... xD Evo sad šta se meni desilo kad sam bila sa drugaricom u 'Mračnom vrtiću' kako ga mi zovemo. Tamo je nestala jedna devojka,ne znamo kako. I mi smo se po prvi put usudile da uđemo unutra da vidimo šta ima. I uđemo mi i vidimo krevetići polomljeni,stolovi isto,sva ogledala polomljena,osim jednog. Bilo nam je čudno jer je na ogledalu bilo nečeg crvenog. I mi smo posle sele na neki krevetić,iako je io polomljen,i pošto sam poznata po tome da slušam metal,a moje drugarice ne xP kada sam ostavila telefon na jedan kamen,muzika se sama uključila o.O i to su se smenjivale pesme- čas Killers,pa još neke da vas ne smaram sa tim,i drugarica,koja je bila kod tog ogledala,kaže meni 'Pa šta radiš to,isključi te tvoje metalce,vidiš kako su jezivi!' Ja joj kažem 'Ali to nisam ja' i krenem ka tom kamenu gde je bio telefon,a muzika se sama ugasi. Strange o.O I kada sam ga uzela,počeo je da zvoni,a zvao me je neko nepoznat. I ja se javim,čujem neku jezivu muziku i neko mi priča kao 'Bežite odatle,brzo!' pomislila sam da nas neko zeza,pa sam rekla 'Aha,nice joke!' a onda mi je tak 'neko' odgovorio 'Kako hoćete,ja sam vam rekla' tada se veza prekinula. Drugarica me pitala 'Ko je too???' a ja joj kažem 'Ma neko nas zeza,ništa bitno' odjednom to celo ogledalo pukne,čoveče! Neka mala muzička kutijica se sama otvorila i krenula je ona muzika koju sam čula kada sam se javila... I samo čujemo neke korake,i pucketanje grana,okrenemo se i vidimo neku devojku u belom koja nam je rekla 'Rekla sam vam! Požurite,još nije kasno!!' mi smo se samo pogledale i istrčale. Od tada više ne idemo tamo!!! Možda vam deluje nestvarno,ali kako bi vama bilo na mom mestuu,haa??? :P xD

sta znam, deluje kao fin scenario za horor seriju ili film :)
 
Ćito sam u nekom od onih starih Zabavnika dok je još to vredelo nešto lik pilot vratio se 2 dana ranije sa leta i doneo neku odvratnu masku od preko a žena mu bila sama u kući...To se dešavalo na moru još duvao onaj vetar široko kad ljudi malo pobrljave...I lik je celu noć na najužasnije načine plašio ženu dok mu ujutru nije sasula sačmu u glavu puškom koju joj je on ostavio da se čuva dok se ne vrati...Gadna priča naravno ovde ne mogu sve da opišem jer je bilo davno ali bilo je suđenje i mislim da je žena oslobođena.
 
Ćito sam u nekom od onih starih Zabavnika dok je još to vredelo nešto lik pilot vratio se 2 dana ranije sa leta i doneo neku odvratnu masku od preko a žena mu bila sama u kući...To se dešavalo na moru još duvao onaj vetar široko kad ljudi malo pobrljave...I lik je celu noć na najužasnije načine plašio ženu dok mu ujutru nije sasula sačmu u glavu puškom koju joj je on ostavio da se čuva dok se ne vrati...Gadna priča naravno ovde ne mogu sve da opišem jer je bilo davno ali bilo je suđenje i mislim da je žena oslobođena.
aaa da znam to :/,imam onu knjigu sto se dobijala "zivot pise drame"
 
VERSAILLES:U Francuskoj u blizini Pariza,na prostranom zemljištu palače Versailles nalazi se Le petit Trianon-mjesto pojave brojnih uznemirujućih sablasti.Najranije zabilježene primjećene su krajem 19.st,a nedavne bi mogle uplašiti i suvremene posjetitelje.Eleanor Jourdain i Charlotte Moberley svoje su vizije detaljno ...opisale u knjizi Avantura,objavljenoj 1911.god.I drugi su imali slična iskustva.Mnogi su vidjeli ženu za koju vjeruju da je Marija Antoaneta.Nekima su se ukazali radnici u odjeći iz 18.st,te što je najčudnije od svega,primjetili su i pošumljen kraj i kuće koje ne postoje više od 200 godina.Čini se da se krajolik koji je postojao prije Francuske revolucije vraća i opsjeda sadašnji-ili se promatrači nakratko vraćaju u prošlost?
 
POLTERGEIST IZ ROSENHEIMA:Krajem 1960-ih neobične su se stvari počele događati u uredu jednog odvjetnika u njemačkome gradu Rosenheimu.Telefoni bi zvonili,a kad bi tko podigao slušalicu,veza se prekidala.Često se prekidala i tijekom razgovora.Telekomunikacijski inženjeri nisu mogli otkriti nikakve kvarove niti objasnit...i zašto je bilo zabilježeno više od 600 poziva za točno vrijeme kad takvih poziva uopće nije bilo.Svijetla su se ljuljala,neonske cijevi i žarulje odvrtale su se ili bi eksplodirale,a slike i komadi namještaja pomicali su se.Električari,policajci i fizičari nisu uspjeli objasniti uzrok.Zatim je pozvan profesor Hans Freiburga.On je znao da u većini slučajeva djelovanje poltergeista nesvjesno izazivaju mladi ljudi.Otkrio je da uznemiravajuća psihička energija dolazi od osamnaestogodišnje zaposlenice Anne-Marie Schneider koja je mrzila svoj posao.Sve se smirilo nakon njezina odlaska.
 

Back
Top