skandia
Aktivan član
- Poruka
- 1.117
Posto moja prva poruka nije iz ne znam kojih razloga objavljena,ja cu je jos jednom napisati i unaprijed se izviniti zbog dugackog posta.Nedavno sam nabasala na ovaj forum i pratim ga redovno.Naime ,i ja sam vam bila drugarica po istim mukama.Bezbroj puta padala,pa ustala,pa plakala,al`nikad odustala.Nasa borba je trajala punih 13god.i sta da vam kazem nego:NIKADA ama bas NIKADA nemojte svoje snove pokopati i odustati.Vjerujem da je dan kad cete postati majke negdje zapisan i mora kad-tad doci.Nekim ljudima je izgleda sudjeno, da neke stvari teskom mukom dobiju kao sto je i meni.Naime,mnoge sam stvari ostvarila al´teskom mukom. Eto, mene je moja trudnoca. nakon toliko godina zatekla potpuno nespremnu(iznenada), igotovo da sam citavu trudnocu strepela nad malim bicem,koje se zametnulo u mojoj utrobi, i gotovoda nisam smela ni da disem.Ali se na kraju uz jako komplikovanu trudnocu(eto, ni tu nisam bila postedjena), sve dobro zavrsilo.Mamino sunce doslo i obasjalo mi zivot!!!!!! Mnoge vase price su me rastuzile a pojedine i rasplakale. Svakom ama bas svakom od vas zelim puno srece i nadam se da ce vam moja prica uliti novu nadu, jer nada uvijek umire poslednja!!!!!!Jos jednom se izvinjavam,al`kako13godina napisati u tri recenice.......