Mali čičak
Stara legenda
- Poruka
- 77.633
MALI CICAK pisi...da znam sta da ocekujem![]()
ja sam primala najmanju dozu, jer sam imala 25 godina, a odreagovala sam baš burno, preko 30 jajnih ćelija...
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
MALI CICAK pisi...da znam sta da ocekujem![]()
Sve poruke sa foruma sam procitala i vec je sve receno mada ova oblast nije jos skroz ispitana. Ima tu jos nepoznanica i ko bi nas sa ovim problemom bolje razumeo nego mi same koje smo i prolazimo kroz istu pricu.
Papadaj, sve je to individualno. Vrlo su retki slucajevi kad dolazi do hiperstimulacije, valjda lekari brinu o tome.
Ja sam, recimo, bila puna zivota i ti hormoni su divno uticali na mene. Nikakve lose simptome nisam imala, naprotiv. Stalno sam se salila da u tim injekcijama ima jos nesto osim hormona. Zato, ne brini, to bockanje ce ti biti divan podstrek! Znas da radis nesto divno.


Vesnicice, dobrodosla... I ja sam ovde nova, tako da racunam da cemo biti tu negde zajedno u prvim borbenim redovima
Gde si radila i gde planiras opet da radis VTO?
mozda je to samo trenutno......................
vesnicice,dobro dosla,pisi sta ti je volja,svi smo u istoj prici i svima nam se nekada smuci,pa kad je frka-tu smo,olaksaj dusu,razumecemo![]()
hrcak-6. vto? ma sta kazes??????? a u cemu je problem? mislim ako hoces da pises o tome

Ovaj put mi je ili - ili....a dadadadadad pisala si,nego ja nisam gledala,da da da....ma bice to dobroPapadaj ne ocajavaj to su promene raspolozenja od hormonskih terapija. Isto tako sam i ja reagovala kad sam primala terapiju, pa me onda uhvati depresija, pa sam nervozna, ali sve je to normalno. Ja nisam mogla da spavam dok sam zadnji put primala stimulaciju, pet sati dnevno je bio moj maksimum spavanja. Boze kad sad razmisljam o tome sama sebi se smejem. Medjutim to je psiha koliko god ti neces da je tako to je jace. Ne brini sve ce biti kako treba. Svako je slucaj za sebe, ali je dobro cuti razlicita iskustva. Ja i sad kad pogledam na GAK, posto radim preko puta, meni krenu suze i place mi se. Tek ovih zadnjih dana sam pocela da se opustam i da spavam, jer sam pocela da radim hahahahaha. Sta cu kad hormoni lude. MM mi kaze da sam ja menjala raspolozemje iz sata u sat, ali to je tako i ne moze se promeniti



...cek da se preslisam, matorki cestitam rodjenje devojcica, da ste zivi i zdravi 100 godina i da mama uvek bude ponosna na svoje princeze!!!!
htela sam jos da ohrabrim hrcak...zena koja je bila samnom na donaciji JC u Pragu u Novembru ima 48 godina i trudna je i nosi blizance!!! tako da nista nije nemoguce, godine u danasnje vreme nisu prepreka! proveri AMH pre odlaska kod lekara i ostale hormone....
svim novim / starim devojkama zelim dobrodoslicu na ove vesele / nevesele strane i da sto pre sa njih odu!
htela bih samo da prokomentarisem postove samme i ivkaivke gde ste pricale o nerazmisljanju o bebi, i da kazem da potpisujem sve sto ste rekle....szukice, svaka ti je k'a u Njegosa, evo neka me neko nauci kako da ne mislim na ono sto jedino i najvise u zivotu zelim!!!
i da se opustim, ma daj!
i da mi najbitnija stvar postane sporedna i da zivim zivot punim plucima, e ne umem!
neko je na drugom forumu lepo opisao da se posle negativne bete oseca kao da je pao ispit, a ne zna zbog cega!
e tako i ja, ucim svaki put za 10 i sve uradim kako treba, ali uvek padnem...
i sta drugo da radim nego da ponovo uzmem da ucim, to nekako najvise pomogne...
pa ja jos za vreme cekanja bete krenem da pravim plan B, u smislu planiranja daljih koraka ako ne uspe ponovo! Naravno to ne znaci da se ne nadam i ne ocekujem najbolje (mislim, planiram ja i za najbolji scenario koja cu kolica kupiti i kako srediti deciju sobu, znam sve o porodjaju i nezi deteta kao da sam se vec poradjala...i odgajila troje, imam cak i bebi kuvare...) ali prosto negde mi to pomogne da se ponovo pridignem i da potpuno ne potonem....
poseban poljubac saljem szukici i oficirusi ako prati forum!!!
toliko od mene, ljubim vas sve
Da se ne lazemo, tesko je biti opusten i pozitivan sve vreme. Ne znam da li i jedna od nas to tako moze... Ja licno ne verujem...
Ne verujem da postoji i jedna od nas koja nije bila nervozna posle ET. Da je opusteno zivela tada. A da se nije zapitala da li je sve u redu, hoce li uspeti, hoce li biti pozitivna beta, da li smo negde pogresili, da li sam trebala vise da lezim, itd... itd.. Mislim da tu nema mesta opustanju. Koliko god da se trudimo, ne mozemo uticati na nase misli koje uvek lutaju...
Pretpostavljam da vecina od nas nema toliko finansijskih mogucnosti pa da opusteno lezi i razmislja - nema veze, ovaj put nije uspelo, bice bolje drugi-treci-peti put. Svaka cast ko to moze i ima mogucnosti, ali mislim da vecina nema. Tako da opet ima traga nervoze i oko toga. Sta ako ne uspe, a nema se para za dalje...
Kada sam ja radila VTO, tada drzava nije placala apsolutno nista, a ni pomagala ni malo. Para i para sam dala i za lekove i lekarima. I kako posle svakog neuspeha da ostanem opustena?!?
A da ne pricam o stresu dok se ceka beta, ili o jos vecem stresu ako je beta negativna.
To su stvari koje su jace od nas. I mislim da se protiv toga ne mozemo boriti. Samo je pitanje koliko je koja od nas jaka da to izdrzi. Raspolozenje nam ide iz krajnosti u krajnost, ali drage moje - takva nam je trenutno sudbina![]()


