Vantelesna oplodnja

  • Začetnik teme Začetnik teme sladja
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Papadaj, sve je to individualno. Vrlo su retki slucajevi kad dolazi do hiperstimulacije, valjda lekari brinu o tome.
Ja sam, recimo, bila puna zivota i ti hormoni su divno uticali na mene. Nikakve lose simptome nisam imala, naprotiv. Stalno sam se salila da u tim injekcijama ima jos nesto osim hormona. Zato, ne brini, to bockanje ce ti biti divan podstrek! Znas da radis nesto divno.
 
Evo i mene. Jedna sam od vas. Prvi pokusaj nije ni doslo do fertilizacije (los sprermogram), drugi pokusaj sad u januaru vratili dva embriona i nista. U martu cu poceti da se spremam za treci pokusaj. Nisam imala priliku da probam menopur. Prvi put sam primala diferelin i gonal f, na gonal nisam odreagovala uopste (nisam imala ni jedan folikul) pa mi je promenio na merional i kroz 2 dana 7 folikula, a da ne kazem da sam imala 8 svojih folikula pre stimulacije. Drugi put je odmah pored diferelina ukljucio merional i to je bilo OK.
 
Sve poruke sa foruma sam procitala i vec je sve receno mada ova oblast nije jos skroz ispitana. Ima tu jos nepoznanica i ko bi nas sa ovim problemom bolje razumeo nego mi same koje smo i prolazimo kroz istu pricu.

Vesnice dobro došla!Želim ti da se kratko zadržiš na ovom forumu i da pređeš na onaj za trudnice.Draga mi nismo bolesne!Ovo je trenutno stanje,ali je promenljivo kao što možeš da primetiš po našim trudnicama.Napiši nešto o sebi da te upoznamo.
 
Hvala Zvoncice! Bojim se da nisam dobro shvacena. Ne mislim da smo mi bolesne naprotiv, jer za ovakve poduhvate treba da smo u top formi. Nesto drugo sam htela da kazem, da okruzenje ne shvata da je nas put do cilja ipak trnovit i u tom smislu mislim da onaj ko prolazi i ko je sve prosao kroz ovo, moze da nas razume. Ja mislim da mozda neke ljude oko sebe davim sa ovom temom. No dobro, nebitno. Prva VTO nije doslo do fertilizacije (los spermogram), Drugi put sad u januaru, vratili dva zrela embriona, oplodilo se 5 celija. Nije uspelo. Idemo dalje. Nadam se da cu u aprilu krenuti da prikupljam novu dokumentaciju, jer mi hormoni jos uvek divljaju. To je ukratko.
 
Papadaj, sve je to individualno. Vrlo su retki slucajevi kad dolazi do hiperstimulacije, valjda lekari brinu o tome.
Ja sam, recimo, bila puna zivota i ti hormoni su divno uticali na mene. Nikakve lose simptome nisam imala, naprotiv. Stalno sam se salila da u tim injekcijama ima jos nesto osim hormona. Zato, ne brini, to bockanje ce ti biti divan podstrek! Znas da radis nesto divno.

@Samma, ovo je tacno... Secam se tvojih poruka punih optimizma i raspolozenja. Tada sam jos bila u fazi citanja postova i dvoumljenja da li i ja da se registrujem na ovaj forum.
Draga, nadam se da ce ti se to lepo raspolozenje sto pre vratiti :kiss:
 
Vesnicice, dobrodosla... I ja sam ovde nova, tako da racunam da cemo biti tu negde zajedno u prvim borbenim redovima :)
Gde si radila i gde planiras opet da radis VTO?

Hvala Hrcak2, radila sam oba puta u Visegradskoj po programu Republickog Fonda i treci put cu tamo. Nekako mislim da je najbitnije kad imas poverenja u lekara koji ti radi VTO. Zaboravila sam da kazem za menopur da nisam nikada primala. Prvi put sam primala Diferelin i Gonal F, ali posto nisam odreagovala na gonal (nije se pojavio ni jedan folikul), promenio mi je na Merional i za 2 dana sam imala 6 folikula, a pre stimulacije sam imala svojih 8 folikula. Sada drugi put je odmah startovao sa diferelinom+merional. Imala sam 5 folikula, a pre stimulacije 8. Tako da su priroda i genetika cudo. Bice bolje. Ko nije pao, nije ni imao prelike da se uzdigne. Devojke SAMO NAPRED!!!!!
 
e pa hvala,drage moje,meni sve kontra,nervoza,tuga me spopala neka,sacuvaj boze,ma u trenutku bih mogla da zaplacem,ne znam bre sta je ovo,ali necu da se opterecujem,mislim pozitivno i nadam se ........nema mesta za kukanje:p mozda je to samo trenutno......................
 
vesnicice,dobro dosla,pisi sta ti je volja,svi smo u istoj prici i svima nam se nekada smuci,pa kad je frka-tu smo,olaksaj dusu,razumecemo:kpozdrav:

E, bukvalno ovako kako je papadaj napisala! ... Slobodno pisite sta god vam je volja. Sve se krckamo u istom loncu i znamo kako je to... Mene jos uvek nije uhvatilo sve to, jos uvek sam mirna zato sto jos nista nismo ni poceli da skupljamo i radimo. Ali, s obizorm da imam iza sebe 6 neuspelih VTO, znam da meni frka pocinje par dana posle ubacivanja mrvica :confused:
 
hrcak-6. vto? ma sta kazes??????? a u cemu je problem? mislim ako hoces da pises o tome

Pa vec sam pisala par stranica unazad :)
Nebitno... oba jajovoda zapusena, plus problematicni hormoni...
VTO sam radila pre 10-tak (i vise) godina i jednostavno tada to nije uspelo. Vec sam pisala da se od tada pa do sada mnogo toga promenilo... Tada nisam imala internet da se informisem o svemu tome, nisam imala koga da pitam, ni gde nesto da procitam o tome (kao sto sam sada ovde procitala sve od prve do zadnje strane)... Tada mi se niko nije ni potrudio da objasni sta je to braonkasto sto mi se svaki put pojavljivalo i curkalo. Nisam znala da se to i drugima desavalo. Na svako to braonkasto curenje sam mislila da nije uspelo i prekidala sa svim lekovima i Utrogestanom... Nisam znala da postoji Beta i da se to vadi (do zadnje VTO kada mi je to doktor rekao da uradim) itd... itd... Ali, sta da radim, tada je to tako bilo. Bilo, pa proslo.... Sada posle duuuuuge pauze zelim da pokusam opet. S tim sto ovaj put mogu da pokusam samo jednom :( Ovaj put mi je ili - ili....
 
Papadaj ne ocajavaj to su promene raspolozenja od hormonskih terapija. Isto tako sam i ja reagovala kad sam primala terapiju, pa me onda uhvati depresija, pa sam nervozna, ali sve je to normalno. Ja nisam mogla da spavam dok sam zadnji put primala stimulaciju, pet sati dnevno je bio moj maksimum spavanja. Boze kad sad razmisljam o tome sama sebi se smejem. Medjutim to je psiha koliko god ti neces da je tako to je jace. Ne brini sve ce biti kako treba. Svako je slucaj za sebe, ali je dobro cuti razlicita iskustva. Ja i sad kad pogledam na GAK, posto radim preko puta, meni krenu suze i place mi se. Tek ovih zadnjih dana sam pocela da se opustam i da spavam, jer sam pocela da radim hahahahaha. Sta cu kad hormoni lude. MM mi kaze da sam ja menjala raspolozemje iz sata u sat, ali to je tako i ne moze se promeniti
 
Imam pitanje za sve koje su radile VTO u Jevremovoj...
Kog doktora/doktorku mi preporucujete? Znam da je tesko doci do Ljubica, ali ko bi bio sledeci koga bi mi preporucile? Imaju dve doktorke Milice, koju od te dve ste vi ovde spominjale kao dobru?
Nadam se da ce mi neka odgovoriti... Trebala bi uskoro da zakazem razgovor.
 
a
Papadaj ne ocajavaj to su promene raspolozenja od hormonskih terapija. Isto tako sam i ja reagovala kad sam primala terapiju, pa me onda uhvati depresija, pa sam nervozna, ali sve je to normalno. Ja nisam mogla da spavam dok sam zadnji put primala stimulaciju, pet sati dnevno je bio moj maksimum spavanja. Boze kad sad razmisljam o tome sama sebi se smejem. Medjutim to je psiha koliko god ti neces da je tako to je jace. Ne brini sve ce biti kako treba. Svako je slucaj za sebe, ali je dobro cuti razlicita iskustva. Ja i sad kad pogledam na GAK, posto radim preko puta, meni krenu suze i place mi se. Tek ovih zadnjih dana sam pocela da se opustam i da spavam, jer sam pocela da radim hahahahaha. Sta cu kad hormoni lude. MM mi kaze da sam ja menjala raspolozemje iz sata u sat, ali to je tako i ne moze se promeniti
a dadadadadad pisala si,nego ja nisam gledala,da da da....ma bice to dobro:heart:
 
...cek da se preslisam, matorki cestitam rodjenje devojcica, da ste zivi i zdravi 100 godina i da mama uvek bude ponosna na svoje princeze!!!!

htela sam jos da ohrabrim hrcak...zena koja je bila samnom na donaciji JC u Pragu u Novembru ima 48 godina i trudna je i nosi blizance!!! tako da nista nije nemoguce, godine u danasnje vreme nisu prepreka! proveri AMH pre odlaska kod lekara i ostale hormone....

svim novim / starim devojkama zelim dobrodoslicu na ove vesele / nevesele strane i da sto pre sa njih odu!

htela bih samo da prokomentarisem postove samme i ivkaivke gde ste pricale o nerazmisljanju o bebi, i da kazem da potpisujem sve sto ste rekle....szukice, svaka ti je k'a u Njegosa, evo neka me neko nauci kako da ne mislim na ono sto jedino i najvise u zivotu zelim!!!
i da se opustim, ma daj!
i da mi najbitnija stvar postane sporedna i da zivim zivot punim plucima, e ne umem!
neko je na drugom forumu lepo opisao da se posle negativne bete oseca kao da je pao ispit, a ne zna zbog cega!
e tako i ja, ucim svaki put za 10 i sve uradim kako treba, ali uvek padnem...
i sta drugo da radim nego da ponovo uzmem da ucim, to nekako najvise pomogne...
pa ja jos za vreme cekanja bete krenem da pravim plan B, u smislu planiranja daljih koraka ako ne uspe ponovo! Naravno to ne znaci da se ne nadam i ne ocekujem najbolje (mislim, planiram ja i za najbolji scenario koja cu kolica kupiti i kako srediti deciju sobu, znam sve o porodjaju i nezi deteta kao da sam se vec poradjala...i odgajila troje, imam cak i bebi kuvare...) ali prosto negde mi to pomogne da se ponovo pridignem i da potpuno ne potonem....

poseban poljubac saljem szukici i oficirusi ako prati forum!!!:cmok2:

toliko od mene, ljubim vas sve
 
Da se ne lazemo, tesko je biti opusten i pozitivan sve vreme. Ne znam da li i jedna od nas to tako moze... Ja licno ne verujem...
Ne verujem da postoji i jedna od nas koja nije bila nervozna posle ET. Da je opusteno zivela tada. A da se nije zapitala da li je sve u redu, hoce li uspeti, hoce li biti pozitivna beta, da li smo negde pogresili, da li sam trebala vise da lezim, itd... itd.. Mislim da tu nema mesta opustanju. Koliko god da se trudimo, ne mozemo uticati na nase misli koje uvek lutaju...
Pretpostavljam da vecina od nas nema toliko finansijskih mogucnosti pa da opusteno lezi i razmislja - nema veze, ovaj put nije uspelo, bice bolje drugi-treci-peti put. Svaka cast ko to moze i ima mogucnosti, ali mislim da vecina nema. Tako da opet ima traga nervoze i oko toga. Sta ako ne uspe, a nema se para za dalje...
Kada sam ja radila VTO, tada drzava nije placala apsolutno nista, a ni pomagala ni malo. Para i para sam dala i za lekove i lekarima. I kako posle svakog neuspeha da ostanem opustena?!?
A da ne pricam o stresu dok se ceka beta, ili o jos vecem stresu ako je beta negativna.
To su stvari koje su jace od nas. I mislim da se protiv toga ne mozemo boriti. Samo je pitanje koliko je koja od nas jaka da to izdrzi. Raspolozenje nam ide iz krajnosti u krajnost, ali drage moje - takva nam je trenutno sudbina :(
 
...cek da se preslisam, matorki cestitam rodjenje devojcica, da ste zivi i zdravi 100 godina i da mama uvek bude ponosna na svoje princeze!!!!

htela sam jos da ohrabrim hrcak...zena koja je bila samnom na donaciji JC u Pragu u Novembru ima 48 godina i trudna je i nosi blizance!!! tako da nista nije nemoguce, godine u danasnje vreme nisu prepreka! proveri AMH pre odlaska kod lekara i ostale hormone....

svim novim / starim devojkama zelim dobrodoslicu na ove vesele / nevesele strane i da sto pre sa njih odu!

htela bih samo da prokomentarisem postove samme i ivkaivke gde ste pricale o nerazmisljanju o bebi, i da kazem da potpisujem sve sto ste rekle....szukice, svaka ti je k'a u Njegosa, evo neka me neko nauci kako da ne mislim na ono sto jedino i najvise u zivotu zelim!!!
i da se opustim, ma daj!
i da mi najbitnija stvar postane sporedna i da zivim zivot punim plucima, e ne umem!
neko je na drugom forumu lepo opisao da se posle negativne bete oseca kao da je pao ispit, a ne zna zbog cega!
e tako i ja, ucim svaki put za 10 i sve uradim kako treba, ali uvek padnem...
i sta drugo da radim nego da ponovo uzmem da ucim, to nekako najvise pomogne...
pa ja jos za vreme cekanja bete krenem da pravim plan B, u smislu planiranja daljih koraka ako ne uspe ponovo! Naravno to ne znaci da se ne nadam i ne ocekujem najbolje (mislim, planiram ja i za najbolji scenario koja cu kolica kupiti i kako srediti deciju sobu, znam sve o porodjaju i nezi deteta kao da sam se vec poradjala...i odgajila troje, imam cak i bebi kuvare...) ali prosto negde mi to pomogne da se ponovo pridignem i da potpuno ne potonem....

poseban poljubac saljem szukici i oficirusi ako prati forum!!!:cmok2:

toliko od mene, ljubim vas sve

Pa kad si se tako lepo pripremila,sve savladala neka beba će se zalepiti za tebe!!!Nema druge.Ja želim bebe,ali pri samoj pomisli na kupanje,menjanje pelena pitam se da li ću to znati.Draga moja rođena si za mamu.
 
Da se ne lazemo, tesko je biti opusten i pozitivan sve vreme. Ne znam da li i jedna od nas to tako moze... Ja licno ne verujem...
Ne verujem da postoji i jedna od nas koja nije bila nervozna posle ET. Da je opusteno zivela tada. A da se nije zapitala da li je sve u redu, hoce li uspeti, hoce li biti pozitivna beta, da li smo negde pogresili, da li sam trebala vise da lezim, itd... itd.. Mislim da tu nema mesta opustanju. Koliko god da se trudimo, ne mozemo uticati na nase misli koje uvek lutaju...
Pretpostavljam da vecina od nas nema toliko finansijskih mogucnosti pa da opusteno lezi i razmislja - nema veze, ovaj put nije uspelo, bice bolje drugi-treci-peti put. Svaka cast ko to moze i ima mogucnosti, ali mislim da vecina nema. Tako da opet ima traga nervoze i oko toga. Sta ako ne uspe, a nema se para za dalje...
Kada sam ja radila VTO, tada drzava nije placala apsolutno nista, a ni pomagala ni malo. Para i para sam dala i za lekove i lekarima. I kako posle svakog neuspeha da ostanem opustena?!?
A da ne pricam o stresu dok se ceka beta, ili o jos vecem stresu ako je beta negativna.
To su stvari koje su jace od nas. I mislim da se protiv toga ne mozemo boriti. Samo je pitanje koliko je koja od nas jaka da to izdrzi. Raspolozenje nam ide iz krajnosti u krajnost, ali drage moje - takva nam je trenutno sudbina :(

Meni je gore ubacivanje hormona u telo nego pare.Upoznala sam ženu koja je radila 10vto.Starija je i ima ćerku tinejdžerku.Kaže da je jako umorna i iscrpljena.Sve smo svesne u šta se upuštamo,a uvek se nadam da će biti puno onih koje će kao Zsuki da zatrudne.
 
Zvoncice... to za kupanje i menjanje pelena, i ja sam se zapitala isto :)
A sto se tice hormona, jesmo svesne, ali sta da radimo ako tako mora da bude...
Meni je posle tih 6 VTO trebalo bar jedno 2-3 godine da ocistim organizam i da se vratim u "normalno" stanje :(
Imala sam utisak kao da su mi postavljali "bombe" u organizam... I da mi je posle svega toga stalno nesto falilo. Znam da mi je cirkulacija bila jako losa, noge nisam mogla da zagrejem... A i dugo sam posle toga vodila rat sa bakterijama, kandidom i ostalom gamadi... Imunitet mi je bio ravan nuli. A i sada je za nijansu bolji :(
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top