uzeo meni si pola života

Elem,samoj sebi-uzaludnim pokusajima da uvedem u svoj zivot svakodnevicu za koju sam smatrala da svaki normalni tin ima(kafenisanje,banalna druzenja,nocni izlasci itd-a zavrsila sam brojeci minute do kraja kafenisanja,vidjenja, i sedenje i napijanje,samo da bih progurala noc,u mestu cija mi atmosfera ne prija),pokusaji socijalizacije sa sirim krugom ljudi,iako sam bila svesna toga da ja nisam takva i da ja to ne mogu tako.
Zapravo,nzm kakva sam to,ni sta mogu,ali sada znam da je to nije, sigurno.
I drago mi je sto sam shvatila da sta god ja uradila,koliko god sebe fizicki dovela u red(to su mi izgovori),necu se dobro osecati okruzena ljudima,niti cu se dobro osecati u vezi sebe.
I eto,sad vise ne zivim u zabludama.
 

Back
Top