Danas sam bio u službi za zapošljavanje i odatle je i moj današnji utisak. Naime od posle 15.januara bi trebao da bude konkurs za pripravnike, za nas koji imamo zavšen fakultet, a nemamo radno iskustvo, koji finasira država. Utisak je da lupam glavom o zid (ko onaj smajli) jer treba da narednih godinu dana (posle 15.januara bi trebalo da bude obaveštenje o tome) da radim za minimalac od 20.000 dinara mečno ! Šta mogu da kupim za te pare ??? Mogu sebi jednom mesečno da pruštim dvoje extra kvalitetnih farmerki, mogu da kupim dva kvalitetna parfema, ili jedan kvalitetan mobilni od 8 mega piksela. To su jako-jako male pare. Sva sreća da nemoram da živim od tih para-da plaćam režije ili ishranu, jer bi tek onda bio problem...
Zapravo sem tog problema, predamnom su jedna ili dve problematične godine-dok nenadjem stalni posao. Posle će se od mene očekivati da nadjem ženu, da osnujem sopstvenu porodicu, ali za ženu ne bi trebalo bilo ko ozbiljnije dira do 36-37.godine. U 37. će već biti panika a u 36.vreme ti je, nudi se, nabacuj se, laži-maži nećeš valjda da ostaneš pustara za ceo život