Uteha

Zelena milja

Poznat
Poruka
8.220
Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Poznajem ljude kojima to nije potrebno, jaki su ili su bezosećajni.
Ne znam da li im treba zavideti na tome. Ponekad mi se čini najbolja opcija biti kamen.
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛
 
Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Poznajem ljude kojima to nije potrebno, jaki su ili su bezosećajni.
Ne znam da li im treba zavideti na tome. Ponekad mi se čini najbolja opcija biti kamen.
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛
Lepo, postao sam bezosecajan.
 
Zavisi šta je u pitanju. Sada doživljavam samo smrt ili tešku bolest bližih kao tragediju.
Tada bukvalno se stavim na autopilot i idem dan za danom, totalno mi transformiše boje života, ne vidim ništa lepo niti vredno neki period dok ne postane lakše. Ne osećam sreću u ničemu. Ne osećam utehu u ničemu. Možda u prirodi.

Ostalo...nemam posao, dešavanja na poslu, ljubav (ako ne spada u prvu kategoriju), pare...mi je sasvim druga kategorija. Teško je ali više sam ljuta, frustirana nego tužna. To mi sasvim neka druga emocija nemerljiva sa prvom. Relativno brzo prolazi, fokusiram se na neke druge stvari koje me još čine srećnom.
 
Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Poznajem ljude kojima to nije potrebno, jaki su ili su bezosećajni.
Ne znam da li im treba zavideti na tome. Ponekad mi se čini najbolja opcija biti kamen.
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛
Trenutacno pijem pivo...I to poslje duzega vrijemena....cura me napala kako Sam ovakav onakav...a I sve se skupilo od ranije
Inace pustim duhovnu muziku I neke filozofske emisije Ili o knjizevnosti
Pitas razgovor? A sa kime razgovarati a da te ne sazaljeva Ili zlouporabi poslje
 
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛
Najgori nacin koji sam uhvatio sebe je da gledam u jednu tacku kao zombi satima 🙄
Onda pocnem da slusam svoje disanje i disem.skoncentrisem se samo na obracanje paznje na udisaj i izdisaj i naravno zatvorim oci.
Ponekad odem da trcim.tako sat vremena trcim(sa pauzama naravno) ili jednostavno uzmem da radim gimnastiku.trbusnjaci,sklekovi,propadanje i zgibovi(u parku).
Ne pokazujem emocije drugima ljudi su to.pola jedva ceka da ti nesto nije ok.uzmem recimo pa sam sa sobom pricam"nije to nista".
Razgovor sa drugima samo u nagovestajima.niko ne voli da slusa tudju muku 🙄 mada meni privatno na svasta se zale.sta cu saslusam pomognem ako mogu mada opet kazem ljudi su to zloupotrebe.
 
Nakupe se, naravno. Svi bismo voleli da budemo jaki ( za sebe i druge ), nemogućnost toga često vodi u frustraciju. Ponekad krivimo sebe. Nesvesno. A to je tako pogrešno.
Kao da mi citas misli,danas je takav Dan. Najverovatnije cu da legnem da spavam svakako moram sljakati ujutru. Znaci spavanje I rad.
Ali kad se previse nagomila vise ne pomaze nista sto kaze Lorelaj samo guras Dan za danom,stihijski
 
Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Poznajem ljude kojima to nije potrebno, jaki su ili su bezosećajni.
Ne znam da li im treba zavideti na tome. Ponekad mi se čini najbolja opcija biti kamen.
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛
Popijem dve case crnog vina
 
Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Poznajem ljude kojima to nije potrebno, jaki su ili su bezosećajni.
Ne znam da li im treba zavideti na tome. Ponekad mi se čini najbolja opcija biti kamen.
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛
Teško mi jako kada nekom mom nije dobro zdravstveno, tako ozbiljne stvari. Ili u ljubavi što smatram benignijim i ne važi sledeće.
Sve mi se sruši, jako budem zabrinuta i tada prestanem da jedem i samo o tome razmišljam i kako da pomognem i ima li izlaza,
Ne pomaže mi priča sa svakim , gotovo ni sa kim o tome- pa to otpada , ali recimo potrebno mi je da se mentalno i fizički distanciram. Igram šah ili idem da šetam ili da plivam ili sam u društvu veselom i ne pričamo o tome.
 

Back
Top