Koča
Elita
- Poruka
- 15.249
Kako je zapovjednik ustaške Crne legije Rafael Boban bio pod istragom njemačke tajne službe zbog sumnje da je 1944. pregovarao s partizanima
Arhivski materijal o ovom slučaju nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Fond 1561, Služba državne sigurnosti, 013.4.3 (dosje Rafael Boban).
Polovicom 1944. godine njemačka je tajna služba osumnjičila zapovjednika Petog ustaškog zdruga (Crne legije) Rafaela Bobana da je vodio pregovore s partizanima. Istragu je osobno vodio SS-bojnik Hans Helm, policijski ataše u njemačkom veleposlanstvu u Zagrebu (1946. osuđen je u Beogradu na smrt). Njemačko je izvješće datirano 7. lipnja 1944. i sastavio ga je neki njemački agent pod tajnim imenom “Bijeli Franjo”. Taj je agent tri godine bio u neposrednoj Bobanovoj blizini i cijelo to vrijeme radio je kao povjerenik jedne njemačke ustanove, zacijelo kao Helmov čovjek. Dokument donosim u cijelosti:
“Predmet: ustaški dopukovnik Rafael B O B A N Ličnost: Prema navodima jednog povjernika koji je tri godine služio u njegovoj neposrednoj blizini, BOBAN je rodom iz Bobanove Drage kod Ljubuškog i star je oko 40 godina. Emigrirao je 1929. godine u Italiju, sudjelovao je 1933. godine u ustanku na Velebitu, ponovno se prebacio u Italiju, 1941. godine vratio se u Kupres s drugim emigrantima i počeo je s masovnim klanjem tamošnjih Srba, gdje ih je potpuno istrijebio. Poslije toga je stupio u Crnu legiju ustaškog pukovnika FRANCETIĆA, nad kojom je preuzeo zapovjedništvo poslije smrti imenovanoga. Danas je on zapovjednik Petog ustaškog zdruga u Koprivnici.
B O B A N je u civilu torbar. Po prirodi on je vrlo pohlepan na novac, kurvar i on će svaki zločin izvršiti s lakoćom. Pri tome je on vrlo pobožan katolik i uopće ne pozdravlja drukčije nego s ‘Hvaljen Isus’. On je osobno bio vrlo hrabar, ali je u posljednje vrijeme postao ležeran, daje se zaštititi i izbjegava opasnosti. On je na svoj način fanatičan Hrvat, duboko mrzi Nijemce, nema pojma o političkim zbivanjima niti o smislu borbe, sebe smatra samovlasnim pašom za kakvog se i izdaje.
O disciplini postrojbe nema govora, on se svađa sa svojim potčinjenima i događa se često da ga ovi s pištoljem u ruci uvjere u svoje mišljenje. Od pljačke uvijek dobija svoj dio i stoga dozvoljava da njegovi ljudi vrše pljačku. On mrzi muslimane, te je otvorenim strijeljanjem i tajnim nestajanjem njegovih potčinjenih muslimana doveo dotle da ima samo pet posto oslonca u Crnoj legiji, dok je FRANCETIĆ imao u rukama 85 posto. Oni koje nije ubijao ili koji nisu poginuli bježali su u oružani SS.
Odnos s partizanima: Za BOBANA partizani nisu neprijatelji države, nego su to Hrvati koji se bore protiv okupatora, odnosno protiv Talijana i Nijemaca za slobodu njihove domovine. To je često objašnjavao u časničkim krugovima i na javnim skupovima. Mjeseca lipnja 1942. godine zarobljen je prvi puta od partizana. Prijedlog da povjerenik (radi se o ‘Bijelom Franji’, op. Z. D.) umjesto njega ostane kod partizana odbijen je.
Na to je zapovijedio da pedeset njegovih ljudi ostane umjesto njega kod partizana. Oni su pušteni na slobodu nakon što je partizanima u zamjenu dao tri kamiona municije (vozači su mi poznati), četrnaest mitraljeza i drugog pribora. Učinio je to sam na svoju ruku, a odigralo se oko četrnaest kilometara pred Kupresom u podnožju planine Malovan. Pošto se vratio u Kupres, raširio je vijest da je municiju i oružje po zapovijedi Nijemaca predao četnicima.
Mjesec dana poslije toga letio je avionom koji je bio napunjen oružjem i municijom u njegovo zavičajno mjesto Bobanova Draga, koje je poznato kao aktivno partizansko mjesto ili kao mjesto koje simpatizira partizane. Avionom je upravljao zastavnik Mijo A B I D Ž I Ć. Avion je pri slijetanju oštećen i makar se još mogao popraviti, javljeno je da je isti sto posto uništen i prepušten je partizanima da bi ovi izvadili sve stvari iz njega.
Oružje i municiju raspodijelio je BOBAN u selu. Selo je naoružano do zubiju. Iz istog mjesta jedva da je netko od muškaraca služio u hrvatskoj vojsci ili u SS-u i ono je poznato kao partizansko uporište. Zarobljene partizane BOBAN odmah raspoređuje prema vjeroispovijestima. Pravoslavci se odmah strijeljaju, muslimani tajno, dok katolike šalje u dopunsko zapovjedništvo, ali ovi nikada tamo ne stižu jer po njegovom savjetu odu svojim kućama odakle se ponovno priključuju partizanima.
Poglavnikova zakonska odredba o postupanju s prebjezima za njega ne postoji. Ali BOBAN je u Livnu istrijebio partizane: bili su to muslimani.
Odnos s Nijemcima: Mjeseca lipnja 1943. godine zapovijedio je pred strojem da se jave oni koji žele stupiti u oružani SS. Prvi se javio neki musliman i BOBAN ga je na licu mjesta osobno ubio. Ubio je i drugog koji se javio. Stojeći među leševima održao je govor ustašama o tome da će svakoga snaći ovo ako se javi, jer nijedan neće ostati u Hrvatskoj, već će biti upućeni na rusku bojišnicu, gdje će Nijemcima poslužiti kao topovska hrana. Zabranjeno je javljanje u oružani SS, jer je to izdaja. Povjerenik je s jednim drugim časnikom otišao službeno u Mostar i obavijestio njemačko vojno zapovjedništvo o činjeničnom stanju.
Slijedećeg jutra pojavio se u Livnu jedan njemački bojnik (SS-bojnik Landwehr, zapovjednik Panzerjägerabteilunga, op. Z. D.), koji je osobno objasnio ljudima kako stvari stoje, na što su se odmah njih oko 60 posto javili i odmah krenuli, pošto nisu više bili sigurni u svoje živote. Nakon ovog događaja izdao je BOBAN povjereniku zapovijed da pronađe tog bojnika i zato mu je obećao 100.000 kuna. Nakon što je povjerenik prozreo njegove namjere, dao mu je krivo objašnjenje. BOBAN mu je obećao 500.000 kuna ako bi bojnika odmah ubio. VM (povjerenik) je na to pristao, otišao je tom bojniku, ispričao mu je kako stoje stvari i napustio je zajedno s ovim Livno. s tim da se ne vraća više u postrojbu.
Prijatelji povjerenika koji su ostali u postrojbi pričali su poslije istom da je BOBAN uniformirao jedan vod svojih ljudi u uniforme njemačkog Wehrmachta, da ih je poslao u srpsko mjesto Cincar gdje su poklali stanovništvo, te je cijela stvar morala izgledati tako kao da su to Nijemci učinili. Ali od toga nije bilo ništa pošto su ih putem napali partizani misleći da su Nijemci, te su ih razjurili s teškim gubicima.
Dezertiranje: Ove prilike dovele su do toga da su ljudi počeli masovno bježati. U grupama od 30-40 vojnika bježali su u pravcu Mostara preko planina i šuma, te su najčešće naišli na partizane koji su ih uništili. Oni koji su bili na dopustu u najviše slučajeva nisu se više vraćali u garnizone, tako da su postrojbe bile potpuno demoralizirane i održavale se pljačkajući okolicu.”
Istragu na terenu provodio je SS-satnik Rudolf Treu, voditelj policijske ispostave atašea H. Helma u Sarajevu, a dovršena je potkraj srpnja 1944. godine. Rezultati obavještajnih istraživanja nisu bili jedinstveni. Gornje citirano izvješće u prvom trenutku potvrdilo je njemačke sumnje u Bobanove spletke s partizanima. Drugo je datirano 26. lipnja i u njemu je Helmov zamjenik Bluhme priopćio sljedeće:
“B. je sa njegovom brigadom u prostoru Koprivnica-Djurdjevac, u vojničkom pogledu ne pretstavlja ništa. Njegova je trupa divlja rulja, koje se stanovništvo više plaši nego partizana, ali se ista odlično bori i dobrom se pokazala u borbi.”
Zapovjednik njemačke službe sigurnosti u Zagrebu i Einsatzgruppe Sipo SS-bojnik Hermann sljedećeg je dana Helma izvijestio da se u Mađarskoj govorilo o Bobanovim tajnim pregovorima s partizanima, ali to nije bilo potvrđeno. “Boban se čak štoviše sa svojom legijom ozlojeđeno i bezobzirno borio protiv bande u Zagorju”, kazao je Hermann. Sumnje su, dakle, ostale, ali dokaza nije bilo.
Napomena: arhivski materijal o ovom slučaju nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Fond 1561, Služba državne sigurnosti, 013.4.3 (dosje Rafael Boban).
https://blog.vecernji.hr/zvonimir-d...nje-da-je-1944-pregovarao-s-partizanima-10021
Arhivski materijal o ovom slučaju nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Fond 1561, Služba državne sigurnosti, 013.4.3 (dosje Rafael Boban).
Polovicom 1944. godine njemačka je tajna služba osumnjičila zapovjednika Petog ustaškog zdruga (Crne legije) Rafaela Bobana da je vodio pregovore s partizanima. Istragu je osobno vodio SS-bojnik Hans Helm, policijski ataše u njemačkom veleposlanstvu u Zagrebu (1946. osuđen je u Beogradu na smrt). Njemačko je izvješće datirano 7. lipnja 1944. i sastavio ga je neki njemački agent pod tajnim imenom “Bijeli Franjo”. Taj je agent tri godine bio u neposrednoj Bobanovoj blizini i cijelo to vrijeme radio je kao povjerenik jedne njemačke ustanove, zacijelo kao Helmov čovjek. Dokument donosim u cijelosti:
“Predmet: ustaški dopukovnik Rafael B O B A N Ličnost: Prema navodima jednog povjernika koji je tri godine služio u njegovoj neposrednoj blizini, BOBAN je rodom iz Bobanove Drage kod Ljubuškog i star je oko 40 godina. Emigrirao je 1929. godine u Italiju, sudjelovao je 1933. godine u ustanku na Velebitu, ponovno se prebacio u Italiju, 1941. godine vratio se u Kupres s drugim emigrantima i počeo je s masovnim klanjem tamošnjih Srba, gdje ih je potpuno istrijebio. Poslije toga je stupio u Crnu legiju ustaškog pukovnika FRANCETIĆA, nad kojom je preuzeo zapovjedništvo poslije smrti imenovanoga. Danas je on zapovjednik Petog ustaškog zdruga u Koprivnici.
B O B A N je u civilu torbar. Po prirodi on je vrlo pohlepan na novac, kurvar i on će svaki zločin izvršiti s lakoćom. Pri tome je on vrlo pobožan katolik i uopće ne pozdravlja drukčije nego s ‘Hvaljen Isus’. On je osobno bio vrlo hrabar, ali je u posljednje vrijeme postao ležeran, daje se zaštititi i izbjegava opasnosti. On je na svoj način fanatičan Hrvat, duboko mrzi Nijemce, nema pojma o političkim zbivanjima niti o smislu borbe, sebe smatra samovlasnim pašom za kakvog se i izdaje.
O disciplini postrojbe nema govora, on se svađa sa svojim potčinjenima i događa se često da ga ovi s pištoljem u ruci uvjere u svoje mišljenje. Od pljačke uvijek dobija svoj dio i stoga dozvoljava da njegovi ljudi vrše pljačku. On mrzi muslimane, te je otvorenim strijeljanjem i tajnim nestajanjem njegovih potčinjenih muslimana doveo dotle da ima samo pet posto oslonca u Crnoj legiji, dok je FRANCETIĆ imao u rukama 85 posto. Oni koje nije ubijao ili koji nisu poginuli bježali su u oružani SS.
Odnos s partizanima: Za BOBANA partizani nisu neprijatelji države, nego su to Hrvati koji se bore protiv okupatora, odnosno protiv Talijana i Nijemaca za slobodu njihove domovine. To je često objašnjavao u časničkim krugovima i na javnim skupovima. Mjeseca lipnja 1942. godine zarobljen je prvi puta od partizana. Prijedlog da povjerenik (radi se o ‘Bijelom Franji’, op. Z. D.) umjesto njega ostane kod partizana odbijen je.
Na to je zapovijedio da pedeset njegovih ljudi ostane umjesto njega kod partizana. Oni su pušteni na slobodu nakon što je partizanima u zamjenu dao tri kamiona municije (vozači su mi poznati), četrnaest mitraljeza i drugog pribora. Učinio je to sam na svoju ruku, a odigralo se oko četrnaest kilometara pred Kupresom u podnožju planine Malovan. Pošto se vratio u Kupres, raširio je vijest da je municiju i oružje po zapovijedi Nijemaca predao četnicima.
Mjesec dana poslije toga letio je avionom koji je bio napunjen oružjem i municijom u njegovo zavičajno mjesto Bobanova Draga, koje je poznato kao aktivno partizansko mjesto ili kao mjesto koje simpatizira partizane. Avionom je upravljao zastavnik Mijo A B I D Ž I Ć. Avion je pri slijetanju oštećen i makar se još mogao popraviti, javljeno je da je isti sto posto uništen i prepušten je partizanima da bi ovi izvadili sve stvari iz njega.
Oružje i municiju raspodijelio je BOBAN u selu. Selo je naoružano do zubiju. Iz istog mjesta jedva da je netko od muškaraca služio u hrvatskoj vojsci ili u SS-u i ono je poznato kao partizansko uporište. Zarobljene partizane BOBAN odmah raspoređuje prema vjeroispovijestima. Pravoslavci se odmah strijeljaju, muslimani tajno, dok katolike šalje u dopunsko zapovjedništvo, ali ovi nikada tamo ne stižu jer po njegovom savjetu odu svojim kućama odakle se ponovno priključuju partizanima.
Poglavnikova zakonska odredba o postupanju s prebjezima za njega ne postoji. Ali BOBAN je u Livnu istrijebio partizane: bili su to muslimani.
Odnos s Nijemcima: Mjeseca lipnja 1943. godine zapovijedio je pred strojem da se jave oni koji žele stupiti u oružani SS. Prvi se javio neki musliman i BOBAN ga je na licu mjesta osobno ubio. Ubio je i drugog koji se javio. Stojeći među leševima održao je govor ustašama o tome da će svakoga snaći ovo ako se javi, jer nijedan neće ostati u Hrvatskoj, već će biti upućeni na rusku bojišnicu, gdje će Nijemcima poslužiti kao topovska hrana. Zabranjeno je javljanje u oružani SS, jer je to izdaja. Povjerenik je s jednim drugim časnikom otišao službeno u Mostar i obavijestio njemačko vojno zapovjedništvo o činjeničnom stanju.
Slijedećeg jutra pojavio se u Livnu jedan njemački bojnik (SS-bojnik Landwehr, zapovjednik Panzerjägerabteilunga, op. Z. D.), koji je osobno objasnio ljudima kako stvari stoje, na što su se odmah njih oko 60 posto javili i odmah krenuli, pošto nisu više bili sigurni u svoje živote. Nakon ovog događaja izdao je BOBAN povjereniku zapovijed da pronađe tog bojnika i zato mu je obećao 100.000 kuna. Nakon što je povjerenik prozreo njegove namjere, dao mu je krivo objašnjenje. BOBAN mu je obećao 500.000 kuna ako bi bojnika odmah ubio. VM (povjerenik) je na to pristao, otišao je tom bojniku, ispričao mu je kako stoje stvari i napustio je zajedno s ovim Livno. s tim da se ne vraća više u postrojbu.
Prijatelji povjerenika koji su ostali u postrojbi pričali su poslije istom da je BOBAN uniformirao jedan vod svojih ljudi u uniforme njemačkog Wehrmachta, da ih je poslao u srpsko mjesto Cincar gdje su poklali stanovništvo, te je cijela stvar morala izgledati tako kao da su to Nijemci učinili. Ali od toga nije bilo ništa pošto su ih putem napali partizani misleći da su Nijemci, te su ih razjurili s teškim gubicima.
Dezertiranje: Ove prilike dovele su do toga da su ljudi počeli masovno bježati. U grupama od 30-40 vojnika bježali su u pravcu Mostara preko planina i šuma, te su najčešće naišli na partizane koji su ih uništili. Oni koji su bili na dopustu u najviše slučajeva nisu se više vraćali u garnizone, tako da su postrojbe bile potpuno demoralizirane i održavale se pljačkajući okolicu.”
Istragu na terenu provodio je SS-satnik Rudolf Treu, voditelj policijske ispostave atašea H. Helma u Sarajevu, a dovršena je potkraj srpnja 1944. godine. Rezultati obavještajnih istraživanja nisu bili jedinstveni. Gornje citirano izvješće u prvom trenutku potvrdilo je njemačke sumnje u Bobanove spletke s partizanima. Drugo je datirano 26. lipnja i u njemu je Helmov zamjenik Bluhme priopćio sljedeće:
“B. je sa njegovom brigadom u prostoru Koprivnica-Djurdjevac, u vojničkom pogledu ne pretstavlja ništa. Njegova je trupa divlja rulja, koje se stanovništvo više plaši nego partizana, ali se ista odlično bori i dobrom se pokazala u borbi.”
Zapovjednik njemačke službe sigurnosti u Zagrebu i Einsatzgruppe Sipo SS-bojnik Hermann sljedećeg je dana Helma izvijestio da se u Mađarskoj govorilo o Bobanovim tajnim pregovorima s partizanima, ali to nije bilo potvrđeno. “Boban se čak štoviše sa svojom legijom ozlojeđeno i bezobzirno borio protiv bande u Zagorju”, kazao je Hermann. Sumnje su, dakle, ostale, ali dokaza nije bilo.
Napomena: arhivski materijal o ovom slučaju nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Fond 1561, Služba državne sigurnosti, 013.4.3 (dosje Rafael Boban).
https://blog.vecernji.hr/zvonimir-d...nje-da-je-1944-pregovarao-s-partizanima-10021
