ushicenje i praznina

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
u ponoc me hvata neka inspiracija pa velim da otvorim i ovako nesto. Elem primetila sam da se euforicno radujem stvarima za koje bi eto neki rekli pih pa sta je tu sad toliko interesntno...Mislim ni to nije bas normalno da padam u trans kad vidim npr da se pojavio nov model tasne koja mi se dopada ili kad jedem na brzaka i jedva cekam da uhvatim neku knjigu koja obecava da ce biti zanimljiva...Onda raduje me neki izlazak pa normalno neke parice koje dodju kad im se ne ´nadas ali nije normalno ni biti prazan i gledati ravnodusno na sve...Jeste li primetili kod sebe kako reagujete na sitnice? Jeste li postali "drvo" i nista vas vise ne moze oduseviti ili u vama ima jos detinjeg odusevljenja kad vam se dogadja nesto lepo?
 
kako kad. nekad mi ulepsa dan neko koga vidim u basu, na ulici, iz cista mira, dopadne mi se neko dete, baba, deda, nebitno ko. neko zraci pozitivnom energijom i mene sunce ogreje kad vidim takvu osobu. nekad to bude plakat, avion, park, knjiga, pesma (naravno :) )... a nekad ni bog otac ne moze da me obraduje.
dovoljno je ziveti :)
 
sve zavisi od mog mentalnog stanja i pristupa
kad sam do jaja onda mi je sve do jaja radujem se običnom pijanstvu, izlasku, kafani, novoj epizodi DH
evo neki dan sam bacio 30 soma na extra stvari i došao kući smoren
nije poenta ni u kešu.... al bole da ga ima
 

Back
Top