Usamljenost

To je to. Ja sam tad sebi napravila plan. Pocela sam od telefona. Pozvala sam koga sam htela da ih pitam za zdravlje :-) i sta rade. Imala sam srece pa nisam odmah naletela na one koje se pitaju "STO ona mene zove?" nego smo lepo pricale i u roku od nekoliko dana stekla sam drugarice i prakticno, predstavila sam im se, u smislu, otkrila sam im sta radim, o cemu razmisljam, kakva sam. To je lako.
A sta ako niko nece da te slusa?Jel si se ti druzila ranije sa njima ili...???
 
A sta ako niko nece da te slusa?Jel si se ti druzila ranije sa njima ili...???

U stvari, nisam se ranije druzila sa njima. Ranije se druzila sa njima neka devojka koja je bila u mom telu, ali to nisam bila ja. Kao da se nisam druzila ranije sa njima. Bila sam odsutna duhom. Ja sam postala ja samo od onda od kad sam se preselila u Beograd. Svi su hteli da me slusaju.
 
U stvari, nisam se ranije druzila sa njima. Ranije se druzila sa njima neka devojka koja je bila u mom telu, ali to nisam bila ja. Kao da se nisam druzila ranije sa njima. Bila sam odsutna duhom. Ja sam postala ja samo od onda od kad sam se preselila u Beograd. Svi su hteli da me slusaju.
Pa prijatelji ti tad najvise trebaju, uostalom tad shvatis ko su ti pravi prijatelji...ako uopste postoje takvi... ja vise nisam sigurna....
 
Puno puta sam bila jako tuzna, cak sam i na rodju naj drugarice bila takva, na sta god da pomislim hocu da zaplacem, ali uvek se nasao neko da me oraspolozi ili utesi....;) A usamnjena nikada...
 
chovjek nikad nije sam,chak i kada se osjecja kao da je jedini na planeti.
uvijek ima neko kome je stalo do njega i ko cje ga utjeshiti.
chak iako taj 'neko' nije svjestan toga.
 
Pa desilo mi se da se osetim usamljenom ali nikada nisam zaista bila usamljena...
To su uglavnom bili moji tripovi tokom nekih loshih dana... A uvek imam veliki krug ljudi koji me podrzavaju pa nikad nisam stvarno usamljena....
 
Svako od nas,bar jednom u zivotu vodi borbu sa samocom.Nije to nista strasno,sve je to deo zivota,mada ume da bude jako tesko.Ali,biti usamljen duzi period verovatno je strasno.Oseca se covek odbaceno,porazeno i tuzno.Ipak,mislim da je najgore kada se osecamo usamljeno,a nismo sami.Onda je to znak da nas okruzuju pogresni ljudi.
 
Svako od nas,bar jednom u zivotu vodi borbu sa samocom.Nije to nista strasno,sve je to deo zivota,mada ume da bude jako tesko.
nja-nja-nja-nja.
Ali,biti usamljen duzi period verovatno je strasno.Oseca se covek odbaceno,porazeno i tuzno.
ne,naprotiv, deluje oslobadjajucje.
osim ako, naravno, nije totalna izolovanost.
Ipak,mislim da je najgore kada se osecamo usamljeno,a nismo sami.Onda je to znak da nas okruzuju pogresni ljudi.
ne postoje pogreshni ljudi, a i ako postoje, to su par njih.
najcheshcje smo mi pogreshni. a da bi se to shvatilo potrebno je biti malo vishe vremena biti sam.
 
usamljenost-samoca, najgora "bolest"...
pa sad, ne znam ni jednog ko je mlad i usamljen? mislim da to ipak ide sa godinama i da nije bash teenage tema:)
ako si mlad i usamljen, onda definitivno s'tobom neshto nije ok.

da ne duzim mnogo, nek ostane na ovom' ....
 
E jako me zanima da li je neko od vas bio nekad usamljen ili u bukvalnom smislu da nema ni prijatelje ni nikoga ili da se tako oseca.I sta vi mislite o tome,kako je biti sam i usamljen?

Вечити усамљеник. Никада нисам имао неког правог пријатеља, оно фазон за цео живот блаблабла... имао сам у основној најбољу другарицу са којом сам престао да се виђам кад кренусмо у средњу, онда сам у средњој нашао доброг ортака са којим сам и данас у супер односима, али није ми то то... није мој тип тј не размишља као ја чак ни слично, а да би неки били баш прави пријатељи морају да буду слични по понашању, схватањима итд. Нисам никада био потпуно усамљен да оно баш немам никога са ким бих се дружио, али сви моји другари и познаници су сезонци... оно у фазону кад су предавања дружим се са једном екипом на факсу, кад је рок учим са другом екипом у читаоници, кад је зајебанција чујем се са трећом и четвртом екипом (са факса и из средње) и тако... што се тиче девојака... блах... боље да не коментаришем.
 
Pa depresija i usamljenost nisu isto....

I nije krivica do tebe, bar ne u smislu da moraš da se menjaš.....

Može da bude da nisi učinila napor da nadješ manje više sličnu osobu za druženje....
Ali to nije krivica tvog karaktera već truda....

A možda te ne interesuju iste stvari sa onima kod kojih pokušavaš da nadješ srodne duše....
Nisu sve srodne duše slične po godinama....
(ANNE of green gables) je dobra serija za tebe....4x1,5h....da pogledaš šta treba , a šta ne treba da te pogadja....)
 
cesto kad niko nece da se javi da izadjemo napolje,kad mi se nest smorno desi,ja se zavucem u sobu i placem jer nemam nikoga.imam ja dosta poznanika,nekoliko prijatelja ali sam u sustini dosta usamljena verovatno ponekad ja tako hocu,samo se izvucem iz razredne grupice i nema me ,al posle 5 minuta ja opet ludim!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
 
Osnovna shkola, da...
nishta, stisla zube, ostala verna sebi, dochekala srednju i postala social butterfly. :) A bez da sam se neshto drastichno menjala. Nisam. Mislim, jesam, ali kad sam vecj imala divno drushtvo za koje sam znala da me voli i ovakvu i onakvu.
Osecjala sam se mnogo usamljeno pre par meseci. Secjala sam se nekih divnih dana od proshlog leta zbog chega mi je bilo mnogo loshe, a sa cimerkom nisam mogla da razgovaram o tako 'prizemnim' :roll: stvarima. Onda sam promenila cimerq i sve ql :mrgreen:
Ne znam. Uvek se osetim jadno kad se setim leta, jer je bilo divno i jer je grozno zavrshilo, ali shta da se radi. Valjda je moralo tako. Nisam usamljena, nisam sama. Super mi je. ;p
 
nja-nja-nja-nja.

ne,naprotiv, deluje oslobadjajucje.
osim ako, naravno, nije totalna izolovanost.

ne postoje pogreshni ljudi, a i ako postoje, to su par njih.
najcheshcje smo mi pogreshni. a da bi se to shvatilo potrebno je biti malo vishe vremena biti sam.

Nisam sigurna da bas deluje oslobadjajuce kada nemas sa kim da popricas,popijes kafu,itd.Naravno sigurno da postoje osobe koje uzivaju u tome,ali takvih nema bas puno.
Sad ko je u pravu,a ko gresi,po meni je individualno.Nekad se desi da pogresne ljude izaberemo za prijatelje i sto je najgore,verujemo im,pa ostanemo sami....a naravno ponekad sami svojim ponasanjem oteramo sve oko sebe....:rolleyes:
 

Back
Top