usamljeni u braku

Izvin'te, mislim da je taj osecaj kod ljudi zaslih u godine vise strah od priblizavanja kraju zivota no usamljenost u braku, bez uvrede. Kad si mladji nemas vremena da mislis o tome...zivot te lomi, obaveze, deca, stalno neka frka, jurnjava. I onda, maltene u tren oka, bum! Deca odu svojim putem. Stigne penzija. I odjednom covek ne zna sta ce sa sopstvenim vremenom, a do juce nije znao kako sve da postigne. Neminovno sledi razmisljanje o zivotu, vracanje unazad, pa se sve coveku cini da nista nije bilo dovoljno - dobro, ni puno, ni srecno. Vidim ja to po svojim roditeljima, tu nema leka. Verovatno cemo svi mi doci u tu fazu.


Nema to veze sa godinama...Jeste češći slučaj da ljudi "ne znaju šta će sa sobom" kad odu u penziju, jer su mnogo godina imali programiran život, i sada moraju da stvore neki novi dnevni ritam, međutim, ako su u skladnim odnosima sa svojom užom porodicom, takve stvari nisu dugog veka - stvori se novi životni ritam, nove navike...i dalje se živi zadovoljno. ako se neko oseća usamljen, a nije fizički sam, onda je to najgore od svega.
Usamljenost u braku je moguća u svako doba...Ljudi se, jednostavno, ili ne razumeju, ili više ne vole, ili su se, u stvari, zapravo upoznali, pa videli da nemaju mnogo zajedničkog. Te stvari se često "zamaskiraju" u periodu velikih obaveza, pa isplivaju kad se pojavi više slobobdnog vremena,. Imala sam prilike da vidim priličan broj brakova, koji su se raspali kada su sazidali kuću....
 
:(
Znaš kako je sa savetima: Saslušaj svaki, pa uradi po svom.:heart:

Tvoja okolina je, kako i sama kažeš, navikla na tebe takvu kava si bila do sada....ti više nisi spremna da tako živiš, i zaista, došlo je vreme da se tvoj način života i prioriteti promene. Ima jedna stvar: Ili ćeš se fizički razdvojiti od svoje kompletne bliže okoline, ili ćeš im "nametnuti" novu sebe... Meni ne izgleda da postoji neko treće, bezbolno rešenje - tvoje je samo da izabereš koga će da boli (uslovno, naravno....). Mislim da si ti tvoje, što ti je "sledovalo" u životu pošteno istrpela i odradila, i da sada imaš puno pravo da svoj život urediš po svom, a tvoja okolina će morati da se navikne na to. Uostalom, ne verujem da si im baš toliko neophodna, koliko su navikli da ti živiš za njih.
Ako bi se odvojila od svojih, računaj na to da ćeš biti mnogo sama..a kad više nisi u prvoj mladosti, nije lako sklapati nova poznanstva...ne mislim baš na novu vezu, već najviše na prijatelje - koji su nam, kako smo stariji, sve potrebniji, a koliko se ja "razumem u ribe"...bolje bi bilo da ti sve što želiš sprovedeš polako, pa na mala vrata....:)
:metla:
U pravu si sto se tice riba. Pre nego sto sam ovo napisala vec neko vreme pokusavam svojoj okolini da objasnim da vise ne zelim takav zivot. Ako svoj zivot pokusam drugcije da organizujem porodica se jako uvredi i ucenjuje me sa ljubavlju. Ja, riba ko riba popustim i u meni to nezadovoljstvo raste.Nemam uslova da se odvojim zbog finansija,penzija je mala za bilo sta samostalno. Davala sam i oglas da cuvam dete ili stariju osobu u drugoj sredini, da bi porodicu naterala da me prihvate drukciju ,ali nisam imala srece. Nisam mislila na totalni raskid, nego nekako da jednom pocnem da zivim svoj zivot ,a ne tudje .Sada mi se zivot svodi na to da cekam kad ce ko imati vremena da me nazove, da svrati, da me vidi da docekujem i ispracam kad kome odgovara. Ako nisam tu kad je telefon zvonio, ili kad su navratili ,odmah se postavlja pitanje pa gde sam, pa sta radim kad nista ne radim itd...O suprugu nemam sta da kazem. NJemu je svejedno da li sam tu ili ne, da li sam negde otisla ili ne ,da li mi nesto treba ili ne. Nismo u svadji ,i dalje tu nema ni povisenog tona ali nesto bas nije u redu. Ne pije , ne pusi ne zakera po kuci. Ne primeti ni kad veliko spremanje pravim. Znam da ce mnogi reci da trazim preko hleba pogace. Verujte da mi treba odmor od svega ovog :(

Pozdrav i hvala na lepim zeljama
 
Ja mislim da vecina bracnih parova u Srbiji ima razne probleme materijalne prirode,i onda su u stalnoj jurnjavi za sticanjem novca i resavanjem raznih problema tog tipa......pa prosto nemaju ni vremena da budu usamljeni,posto se osecaju kao mehanicki uredjaji koji svaki dan obavljaju jedno te isto......manje vise...

ali kada bi se to sve malo usporilo,kada bi bilo sve normalnije,onda bi se usamljenost itekako pojavila.....samo sto iz nekog razloga velika vecina ljudi to ne bi priznala,ili bi na sve moguce nacine prikrivala....
 
@nicija: ono o godinama i visku vremena sam zakljucila gledajuci svoje roditelje (a pomalo i tudje, partnerove, mojih prijatelja) - zaista su retki oni koji nadju zadovoljavajuci nacin da ispune svoje slobodno vreme kad se penzionisu. E sad, moja mama je radoznalog i nemirnog duha, za razliku od tate koji je mnogo smireniji, pa je onda cesce i hvataju zute minute. Medjutim sigurna sam da se vole. Ja bih na tvom mestu dooobro razmislila sta u stvari hocu, zapravo sta necu, to je najbitnije. Odakle potice to nezadovoljstvo? Da li sam ja ucinila dovoljno da uticem na promenu kod muza, dece, ako mi vec njihovo ponasanje ne odgovara. Da li sam im objasnila sta zelim, sta me muci? Cesto sam se susretala sa situacijama koje deluju kao sustnisko nerazumevanje, pre nego manjak ljubavi, nerazumevanje koje je posledica nedostka komunikacije. Zato danas gledam da radije vristim, nego da cutim i gutam. Ne znam, svako svoju situaciju najbolje poznaje...
 
Tri puta je gore nemati razumevanje od bracnog druga nego biti potpuno sam.Kad smatras da si maksimalno ulozio sebe u 15 godina braka i zivis u iluziji svoje jednostrane ljubavi polako se povlacis u ocaj (pri tom ona nema nameru da se razvede i prica kako te voli i da umisljas, a na svako tvoje prilazenje dozivis gard)
 
То се дешава и у везама и то је страшан осећај...ја се брзо решавам тога јер боље стварно бити сам, па да онда бар знам што имам такав осећај.
Знам и многе жене које то трпе из разнораних разлога (читај изговора) деца, како ће после сама...и да не набрајам. Али то је њихов избор.

A sta kada je muskarac zrtva ?To se niko od Vas dama nije zapitao.Vremena su se malo promenila
 
A sta kada je muskarac zrtva ?To se niko od Vas dama nije zapitao.Vremena su se malo promenila
Bas bih volela da cujem malo sire musko glediste na ovu temu!Obicno su zene te koje hoce da priznaju postojanje ovakvog ili bilo kog drugog problema u braku.
Ja se takodje osecam vrlo cesto usamljeno u svom braku,nedostatak komunikacije je evidentan problem,mada ne bih mogla objasniti zasto se to desava.Dugo smo se zabavljali pre braka,ne mogu reci ni da se ne poznajemo ili ne slazemo.Jednostavno smo se udaljili jedno od drugog, i toga smo oboje svesni.Takodje se trudimo da to prevazidjemo.
 
Bas bih volela da cujem malo sire musko glediste na ovu temu!Obicno su zene te koje hoce da priznaju postojanje ovakvog ili bilo kog drugog problema u braku.
Ja se takodje osecam vrlo cesto usamljeno u svom braku,nedostatak komunikacije je evidentan problem,mada ne bih mogla objasniti zasto se to desava.Dugo smo se zabavljali pre braka,ne mogu reci ni da se ne poznajemo ili ne slazemo.Jednostavno smo se udaljili jedno od drugog, i toga smo oboje svesni.Takodje se trudimo da to prevazidjemo.

JA se trudim da to prevazidjemo toliko da sam joj vec postao dosadan svojim insistiranjem da neke stvari promeni ali jednostavno ona zivi svoj zadovoljni zivot i posvetila se karijeri i deci . Jutarnja zajednicka kafa koja mi je bila radost i poticaj za ceo dan se pretvorila u nocnu moru, toliko da me pitala sto sam ja svako jutro toliko neraspolozen a ako pocnem razgovor o tome sta me boli, ona ne zeli ni da razgovara na tu temu....
 
Biti usamljen u braku, ili u društvu, znači biti nezadovoljan ili čak nesrećan, što je razlog da se nešto menja. Koliko? Zavisi od cene koju je smo spremni platiti. I koliko smo sebi važni.
 
Znaš kako je sa savetima: Saslušaj svaki, pa uradi po svom.:heart:

Tvoja okolina je, kako i sama kažeš, navikla na tebe takvu kava si bila do sada....ti više nisi spremna da tako živiš, i zaista, došlo je vreme da se tvoj način života i prioriteti promene. Ima jedna stvar: Ili ćeš se fizički razdvojiti od svoje kompletne bliže okoline, ili ćeš im "nametnuti" novu sebe... Meni ne izgleda da postoji neko treće, bezbolno rešenje - tvoje je samo da izabereš koga će da boli (uslovno, naravno....). Mislim da si ti tvoje, što ti je "sledovalo" u životu pošteno istrpela i odradila, i da sada imaš puno pravo da svoj život urediš po svom, a tvoja okolina će morati da se navikne na to. Uostalom, ne verujem da si im baš toliko neophodna, koliko su navikli da ti živiš za njih.
Ako bi se odvojila od svojih, računaj na to da ćeš biti mnogo sama..a kad više nisi u prvoj mladosti, nije lako sklapati nova poznanstva...ne mislim baš na novu vezu, već najviše na prijatelje - koji su nam, kako smo stariji, sve potrebniji, a koliko se ja "razumem u ribe"...bolje bi bilo da ti sve što želiš sprovedeš polako, pa na mala vrata....:)
:metla:

Pozdrav i srtećno, ma šta da uradiš!:):bye:

Slazem se u potpunosti, kao i sa cinjenicom da je bolje biti potpuno sam nego sam sa nekim.
 
JA se trudim da to prevazidjemo toliko da sam joj vec postao dosadan svojim insistiranjem da neke stvari promeni ali jednostavno ona zivi svoj zadovoljni zivot i posvetila se karijeri i deci . Jutarnja zajednicka kafa koja mi je bila radost i poticaj za ceo dan se pretvorila u nocnu moru, toliko da me pitala sto sam ja svako jutro toliko neraspolozen a ako pocnem razgovor o tome sta me boli, ona ne zeli ni da razgovara na tu temu....


Izgleda da se malo zanela...pa ne vidi oko sebe... Da joj govoriš ne vredi, kao što si već do sada i sam primetio.. Ljudima uglavnom ili ne treba govoriti, shvate sami, ili je dovoljno jednom... Ako to ne pomogne, ne vredi ponavljati, i nadati se čudu - već preći sa reči na dela - na dela se obraća mnogo veća pažnja - i to je isto kod oba pola. Ostaje ti da urediš svoj život kako tebi odgovara, pa da vidiš i kako ćeš se ti bolje osećati i kako će ona shvatiti daje preterala...:)

Na primer: ako ti je jutarnja kafa mora, a ti prekini taj običaj..ne moraš to prikazati kao moru, ili kao "kaznu" ili "protest" protiv njenog ponašanja - dovoljno je da kažeš da ti to više ne prija - i da nađeš neki drugi jutarnji ritual, koji tebi prija, a ona neka kafu pije sama... Urodiće to nekim posledicama, a kakvim, to zavisi od pravog stanja stvari.
 
Covek se uvek oseti usamljen u braku ali kada to postane standardno osecanje i svaki dan isto onda treba nesto menjati. Ne razumem ljude kada kazu da je sve postalo navika onda je tu problem. Ja sam usamljenost koja je dosla zbog prestanka komunikacije resila razvodom.
Pa brak je zajednica dvoje ljudi koji se postuju pa i vole, a ne dvoje cimera koji nemaju o cemu da pricaju.
:think:
 

Back
Top