Nikola Milovanović - DRAŽA MIHAILOVIĆ
PREKO ZLOČINA U IZDAJU
Ohrabreni krizom koja je krajem 1941. godine, zbog izdaje buržoaskih velikosrpskih elemenata, nastala u ustaničkim redovlma Dalmacije, Kninske krajine, Like i istočne i zapadne Bosne, a pod uticajem neprijateljske propagande, pritajeni neprijatelji narodnog ustanka počeli su i u susednim pokrajinama da dižu glavu i da seju razdor među ustanicima. U tome su se u istočnijim krajevima zapadne Bosne naročito isticali učitelji Lazo Tešanović, Uroš Drenović i trgovac Rade Radić.
Na početku ustanka Drenović je bio komandant jednog ustaničkog odreda koji je nešto kasnije, kao bataljon, ušao u sastav NOP odreda Bosanske krajine, i kao takav nalazio se pod komandom štaba odreda. Ali, saznavši za formiranje četničkih pukova u Lici i Kninskoj krajini, i po sugestijama italijanskih okupatora, Drenović je na odredskoj konferenciji održanoj u Gerzovu 10. decembra 1941. godine postavio zahtev da se njegov bataljon nazove četnički, s tim što će on i dalje lojalno sarađivati sa ostalim partizanskim snagama odreda. Drenovićev zahtev bio je prihvaćen i tako se na ovome terenu pojavio prvi četnički odred, koji je odmah zatim počeo svoju izdajničku igru. Preko svojih jednomišljenika i agenata, Tešanovića, Marčetića i drugih, Drenović ubacuje razne šovinističke i druge parole neprijateljske propagande među ostale ustaničke odrede, izazivajući time rascep ustaničkih snaga.
Na taj način Drenoviću polazi za rukom da oformi još dva četnička odreda, jedan na terenu Manjače, a drugi više Banjaluke, na Čemernici. Formiranju ovih grupa znatno je išla naruku i činjenica što su se na čelu pojedinih ustaničkih odreda u ovim krajevima nalazili ljudi tipa Drenovića.
Kao i u ostalim krajevima Jugoslavije, tako i ovde četnici nisu hteli da stupaju u borbu protiv okupatora, već su, učestvujući u zaveri koju su protiv NOP sprovodile reakcionarne snage u zemlji i inostraristvu, i oni po ugledu na svog glavnog predstavnika Dražu Mihailovića nastojali da u saradnji sa okupatorom unište partizane i na taj način obezbede svoju vlast. S obzirom na nadmoćnost partizanskih odreda na ovome terenu, četnici su prikrivali svoje namere obećavajući učešće u borbama protiv okupatora, a zatim su se vešto izvlačili i time sav teret borbe svaljivali na partizanska pleća. Ovu taktiku primenio je i Drenović u napadu ustaničkih odreda na okupatorske snage u Mrkonjić-Gradu, izvršenom krajem februara 1942. godine. U trenutku kada se napad partizanskih odreda bio razvio i kada su partizanski borci već ulazili u grad, Drenović je sa svojim četnicima napustio položaje i time omogućio uspešno dejstvo italijanskoj artiljeriji, što je partizanske odrede prinudilo na povlačenje.
Drenovićev izdajnički potez potpuno je raskrinkao i njega i njegove četnike, koji su posle ovoga krenuli putem novih zločina. Pored ostalih, o tim zločinima govore i sledeći dokumeriti.
U proglasu Okružnog Komiteta KPJ za teritoriju Trećeg krajiškog NOP odreda upućenom partizanima Bosanske krajine u februaru 1942. godine, izmedu ostalog, piše:
"Vijest o užasnom zločinu učinjenom nad drugom partizanom Jozom Nemecom potvrđena je. Zločinačka rulja iz Drenovićevog četničkog bataljona mučki je napala, razoružala i zaklala zamjenika političkog komjesara Druge čete V bataljona III krajiškog NOP odreda. Ta viijest izazvala je zaprepašćenje i duboko ogorčenje kod svih čestitih boraca, kod svih prijatelja narodnooslobodilačke borbe.
Zločin je izvršen na našoj oslobođenoj teritoriji. Izvršen je nad jednim hrabrim i odanim borcem koji se od prvih dana nalazi u redovima našeg ustanka...
I ono što nije učinila zločinačka ruka ustaša i gestapovaca — učinila je ruka prezrenih srpskih izdajica talijanaša. Druga Jozu zaklala je razbojnička ruka iz Drenovićevog četničkog bataljona. Zaklala ga je u času kada je drug Jozo obilazio sela i vodove, pozivao narod i vojsku u borbu protiv talijanskog okupatora, kao i protiv onih domaćih izroda i izdajica koji za prljave lire varaju i obmanjuju narod: kako su im Talijani prijatelji i kako se protiv njih ne treba boriti. Ta rulja srpskih izdajica ubila je druga Jozu Nemeca u sporazumu sa talijanskim okupatorom... Ubila je poštenog sina hrvatskog naroda s paklenom namjerom da takvim zločinima raskine i omete oružano bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana Bosanske krajine... koje naši narodi iskivaju u krvi svojih najboljih sinova.
Uroš Drenović i nekoliko talijanskih agenata i Nedićevih oficira, s nekoliko plaćenika i pljačkaša, pošao je otvorenim putem svoje izdajničke braće u Srbiji i istočnoj Bosni, putem izdajničke oficirske bagre Nedića, Draže Mihailovića, Dangića i njima sličnih. Uroš Drenović stvara danas sporazume sa Talijanima, on ih nigdje neće da napada nego, naprotiv, odvraća narod od borbe s okupatorom. On se protivi da ih mi napadamo ovdje gdje on misli da se proteže njegov pašaluk. On danas popušta i štiti prolaz talijanske vojske iz Ključa za blokirani Mrkonjić, otvara pijacu za svoje talijanske fasističke prijatelje. Hrani naše zaklete neprijatelje u dane kada se nad našu zemlju nadvija strašna avet gladi. Na drugoj strani on sa šakom svojih plaćenika širi laži i klevete protiv dosljednih narodnih boraca, protiv junačkih partizana, truje i razbija borbene redove naroda. Drenović sprečava kretanje kurira i boraca Narodnooslobodilačke vojske po oslobođenoj teritoriji, hapsi, razoružava i kolje narodne borce, poziva na ubistva komunista Hrvata i Mu-slimana, jer on i njegovi pljačkaši neće pobjedu naroda, nego hoće da iskoriste narodnu borbu za svoje prljave ciljeve, za vraćanje onog starog stanja pljačke i nasilja nad narodom. Drenović i njegovi četnici zabijaju danas nož u leđa svome vlastitom narodu, oni omogućavaju ponovnu okupaciju naše oslobođene teritorije od strane tuđina, jer neće narodnu vlast radnika i seljaka i pravu narodnu slobodu..."1
Istovremeno sa Drenovićem, izdaju je spremao i njegov kolega, učitelj Lazar Tešanović, rodom iz bogate zemljoradničke porodice iz sela Javorana, kraj Kotor-Varoši. Još pre rata Tešanović je pripadao četničkom udruženju Koste Pećanca. Ustanak ga je zatekao u Drvaru, ali nije prišao ustanicima. Posle upada italijanskih okupatorskih trupa u Drvar, Tešanović je uspeo da stupi u vezu sa njihovim komandantima, pred kojima se otvoreno deklarisao kao četnik i protivnik komunizma. Krajem leta 1941. godine Tešanović je napustio Drvar i otišao u Podgrmeč sa ciljem da u njemu stvori četničko uporište. Ubrzo je konstatovao da su izgledi na ostvarenje ovoga cilja vrlo mali. Osećajući izvesnu nesigurnost na ovom terenu, Tešanović je preko Manjače stigao u svoje rodno selo. Okupivši u njemu desetinu zemljaka Srba, koji su se već digli na ustanak, on je bio prinuđen da sa njima, makar i prividno, stupi u borbu protiv okupatora i ustaša.
http://www.znaci.net/00001/11_21.htm
