Područja javljanja i staze tropskih ciklona. – U šest različitih geografskih rajona stvara se najmanje 90% svih tropskih ciklona. Od tih rajona četiri su na sjevernoj hemisferi, a dva na južnoj (sl. 05.). Južni Atlantik jedino je područje u kojem se ne javljaju tropski cikloni.
Rajon I – sjeverni Atlantik: Zapadno indijsko otočje, Karipsko more, Meksički zaljev i vode istočne obale SAD. Tropski ciklon tog područja, s vjetrovima jačine 64 čv i više, zove se uragan (hariken, hurricane; u Meksiku cordonazo; na Haitima taino). Po učestalosti ciklona taj rajon je treći na Zemlji.
Rajon II – sjeveroistočni dio sjevernog Pacifika: vode zapadne obale Meksika i Centralna Amerika. Primjenjuje se naziv uragan (hurricane) kao i u rajonu I.
Rajon III – Daleki istok (jugozapadni dio sjevernog Pacifika): cjelokupno područke zapadno od Marijanskih i Karolinskih otoka, Filipini i Kinesko more. Najveći broj tropskih ciklona na Zemlji javlja se između Maršalovih otoka i Filipina i u smjeru kazaljke na satu prodiru dalje k obalama prema zapadu, a zatim prema sjeveru i sjeverozapadu, iznad Filipina prema Korejskom poluotoku i Japanu. Jako razvijeni ciklon zove se tajfun (typhoon – kin. veliki vjetar), a istočno od Filipina begujo (baguio ili baruio).
Rajon IV (A) – Arapsko more i IV (B) – Bengalski zaljev: u tim rajonima zove se ciklon.
Sl. 05. Područja javljanja i staze tropskih ciklona
Rajon V – južni Indijski ocean: u blizini i istočno od otoka madagaskara (u rajonu Maskarenskih otoka) i jugoistočnih obala Afrike. Zovu se cikloni kao i u IV rajonu. Po učestalosti ciklona taj je rajon drugi na Zemlji.
Rajon VI (A) – vode Australije (do 160° E) i VI B – južni Pacifik (zapadni dio, istočno od 160° E): u tim rajonima najčešće se zovu cikloni. Ciklon u Timorskom moru, a zatim prema SW i SW te uz NW obale Australije najčešće zove se willy – willy. Neki cikloni koji se javljaju istočno od Australije, zovu se ponekad i uragani.
Pojava tropskih ciklona u pojedinim rajonima nije pravilna, i to valja imati na umu pri upotrebi grafikona na sl. 06. Blizu točaka maksimalne učestalosti ciklona u bilo kojem rajonu postoje razdoblja bez ijednog ciklona. Suprotno tome, u sjevernom Atlantiku istodobno se mogu kretati do tri ciklona, a na dalekom istoku i do četiri tajfuna. Prosječan ukupan broj tropskih ciklona, koji se javljaju u toku godine, za sjevernu hemisferu iznosi 43, a za južnu 13, odnosno 56 za sva mora i oceane. Stvaran broj ciklona mijenja se iz godine u godinu. Naročite nepravilnosti u pojavi ciklona javljaju se u sjevernom Atlantiku. Istočnoazijski tajfuni čine najmnogobrojniju skupinu ciklona (prosječno oko 22 tajfuna godišnje).
Područja stvaranja tropskih ciklona pretežno se nalaze u zapadnim dijelovima oceana, oko otočja blizu kontinenata čije se obale protežu u smjeru N-S. S meteorološkog stajališta te oblasti leže u ekvatorijalnoj zoni tišina, ali daleko od geografskog ekvatora. U blizini geografskog ekvatora cikloni se ne stvaraju, zbog toga što je devijacijska sila rotacije Zemlje suviše mala, a razlike u tlakovima koji tu nastaju ne mogu se produbiti. Zato je zona geografskih širina do 8° s obje strane ekvatora slobodna od tropskih ciklona. U Indijskom oceanu, za vrijeme azijske zime, to će biti zona između SE pasata i NE monsuna, a ljeti je to sjeverna granica SW monsuna. U Atlantskom i Tihom oceanu to je zona između pasata sjeverne i južne hemisfere. Intertropske fronte su najudaljenije od ekvatora u ljetno i jesensko doba te hemisfere, pa je zato u tim razdobljima godine maksimum učestalosti tropskih ciklona. Srednja geografska širina zone stvaranja tropskih ciklona iznosi oko 12°N.
Sl. 06. Približan broj tropskih ciklona po mjesecima i rajonima
Nakon formiranja, tropski se ciklon polako kreće od istoka prema zapadu nošen zračnom strujom u kojoj je formiran. Kada dođe do ruba suptropske anticiklone, kreće se njezinom strujom od ekvatora prema sjeveru (na sjevernoj hemisferi), odnosno prema jugu (na južnoj hemisferi), a zatim skreće na istok sa strujom opće cirkulacije atmosfere. Staza ima oblik parabole prema istoku, s tjemenom u visini suptropskog maksimuma (25 – 30° N i S). Prva grana parabole vodi kroz tropski pojas od E prema W ili WNW (na S hemisferi WSW). Druga grana prelazi ponovno ocean u srednjim geografskim širinama u smjeru NE do NNE (na S hemisferi SE do SSE).
Brzine kretanja ciklona u početku je vrlo mala (od 5 do 20 čv; kod tjemena parabole do 10 čv). S razvojem tropskog ciklona brzina postepeno raste i može dostići 50 čv ili više kada ciklon dođe u umjerene geografske širine. Nakon toga tropski ciklon se širi, gubi na žestini, produžuje prema redovitim stazama ciklona izvantropskih širina i prima karakteristike izvantropske ciklone. Prijelazom preko kopna tropski ciklon gubi velik dio energije.
Otkrivanje i motrenje ciklona s broda. – Upotreba radara osobito je važna kada se ciklon nalazi u radarskom mjernom području. U posljednje vrijeme pojedini meteorološki centri snabdjeveni su i posebnim ultraosjetljivim instrumentom koji otkriva tropski ciklon u njegovu začetku, pa je time i otkrivanje njegova položaja olakšano.
Osim toga, za pomorca je veoma važno poznavanje izgleda neba i stanja mora u blizini tropskog ciklona.
Rano upozorenje o približavanju tropskog ciklona, prije pada atmosferskog tlaka, daju dugi valovi mrtvog mora, i to najvjerojatnije iz smjera približavanja cilona. Vjetrovi iz pojedinih kvadranata stvaraju svoja mrtva mora, ali presudni su oni valovi koji se kreću u pravcu staze ciklona, tj. valovi desnog stražnjeg kvadranta na stražnjoj hemisferi.
Kad je središte ciklona udaljeno 500 – 1000 M, atmosferski tlak redovito malo padne, a nebo je razmjerno vedro. Ako ima Cu-oblaka njihov vertikalni razvoj izgleda prigušen. Barometar postaje nemiran, tlak se mijenja za 1,5 mbar i više (pumping).
Što se tropski ciklon više približava, slijed oblaka počinje dobivati raspored sličan onome što se zapaža pri približavanju tople fronte ciklone u srednjim geografskim širinama. Kad je ciklon udaljen oko 300 – 600 M, pojavljuju se snježno bijeli fibrozni cirusi (mare's tails). Ti oblaci konvergiraju prema pravcu iz kojeg se ciklon približava, što se naročito vidi pri izlasku i zalasku Sunca.
Nešto poslije pojave Ci – oblaka, a ponekad i prije, atmosferski tlak počinje polagano padati. U početku pada postepeno, pa izgleda kao da se samo mijenja normalni dnevni hod atmosferskog tlaka (u topima normalno dva maksimuma i dva minimuma). Kako se brzina pada atmosferskog tlaka povećava, normalna shema promjene sasvim se gubi i prelazi gotovo u stalan pad. Ci – oblaci postaju sve više izmiješani i prelaze u kombiniranu oblačnu barijeru Cs – oblaka. Ispod te barijere javljaju se As i Sc – oblaci, postaju sve gušći, a time i vrijeme sve nestabilnije. Počinje sipiti kiša (slična magli), koja je povremeno prekinuta nastupima jačih pljuskova. Atmosferski tlak padne oko 2 – 3 mbar. Što tlak brže pada, vjetar je sve jači; njegova brzina doseže 22 – 40 čv (6 do 8 Bf). Na horizontu se pojavljuje zid teških Cb – oblaka, tzv. stup ciklona. Dijelovi tih teških oblaka povremeno se odvajaju i u komadima se kreću nebom, praćeni povremenim kišama, a vjetar postaje sve jači. Između olujnih pljuskova mogu se kroz šupljine Sc – oblaka vidjeti Ci – oblaci.
Približavanjem stupa ciklona atmosferski tlak pada sve brže, a brzina vjetra se povećava. More, koje se stalno razvijalo, postaje olujno. Udarci vjetra i kiše su sve češći i žešći.
S odlaskom stupa ciklona dan postaje vrlo tmuran, udari vjetra postaju neprekidni, barometar osjetno pada, a vjetar povećava brzinu. U toj fazi središte puno razvijenog ciklona može biti 100 – 200 M. Što se središte ciklona više približava, vjetar je sve žešći. Sve se jače čuje kako vjetar zavija kroz snast i brodska nadgrađa. Kiša pada neprekidno (lijeva kao iz kabla). More dobiva brdovit izgled. Vrhovi velikih valova nestaju u vodenoj prašini koja s kišom ispunjava donje slojeve zraka. Vidljivost je vrlo slaba, tako da se objekti ne vide ni na najmanjoj udaljenosti (često jedva 30 m). I najveći brodovi gube svoja manevarska svojstva i prijeti im opasnost od teških oštećenja. Malokoji od slabijih brodova može izdržati takvo orkansko nevrijeme. Navigacija prestaje, a u prvom je planu sigurnost broda.
Kad brod ulazi u oko ciklona, vjetar najedanput prelazi u povjetarac, kiša naglo prestaje, a nebo se razvedri toliko da se Sunčeve zrake vide koroz relativno tanak sloj oblaka. Vidljivost se poboljšava. Brdovito more približava se sa svih strana u općem neredu. Atmosferski tlak pada do najniže točke, koja u puno razvijenom ciklonu može biti i 40 do 80 mbar ispod normale.
Pri izlasku broda iz oka ciklona vjetar udara iznenada i punom žestinom, ali sada iz suprotna smjera. Slijed vremenskih pojava koje se sada događaju obrnut je od onog pri približavanju tropskog ciklona, a odvija se brže jer pojedine zone ciklona u stražnjem dijelu nisu tako široke kao u njegovu prednjem dijelu.