Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
Kada prošlost progovori
U ime svega šta sam sada
A šta sam mogla biti
Ostane muk.
Trenutna bol i grč svih suza,
Nikada isplakanih.
Kada prošlost progovori....
Svi razlozi,
Sva objašnjenja
I nada....umiru.

Nema reči.
Nema početka.
Osmehom ću pokriti sve,
I misliti da sam sanjala.
💛❤️
Pokušavam da otpustim ono šta me čini nesrećnom. Ne mogu. Previše je tu spletenih duša i uspomena. Previše je i godina.
Ne umem da presečem tuđa nadanja. Niti da svoja pokopam za sva vremena.
Previše je mraka za neke lepe svetlosti, ostaviću ih da svetle nad jezerom, nemam prava da ih gasim.
A ugasiću ih ako im priđem.
35752394-l1.jpg

So tender are my thoughts of you
Still warm after the glow
The stones are too soft to throw
Memory loves you
The sadness has got new tears
Now they're falling gently on the grown
So invisible and clear
Memory loves you
Memory loves you
The escape has lost its ways
It ended deep in my own cave (Nothing left to do)
So what belongs will stay (Memories of you)
Memory loves you
Memory loves you
Memory loves you
Memory loves you
Hodam po nekoj izkrzanoj prozi koja me okružuje , grli me , govori mi šta sve nije moguće i šta se ne sme . Sve me je napustilo ! Boli me ravnodušnost
Kada me više ne vole oni koje ja volim osećam to , čak i ako mi ne kažu .
Oseti se to u dubini duše , jer ravnodušnost nikada ne prilazi bezbolno
Obećao sam ti da ću te pripremiti za moj odlazak , ali još uvek sam tu !?

Nisam ti ostavio svoj san , beskrajan prostor u kome žive moja sećanja
Moram ti ostaviti trag koji najavljuje leto,sunce koje se redovno radja
Mogao bih da ti ostavim reči prerušene u nevini stih ili beskonačne proze ogoljenih tišina. Ne , to ne želim !
Još uvek pokušavam da se rastanem od sebe sama
 
Poslednja izmena:
1d4089238f31f958c91335c127a414cf.jpg


Možda bi se mogli i sresti u nekom snu , jer pisanje mi više ne ide ?
Ne znam šta reći zaboravu ako dodje da nas poseti i zauzme prostor izmedju nevoljnosti i melanholije
Hoće li i tada biti iskri , tuge i sećanja šta i ko smo nekada bili ?
Ili će se zvezde na nebu same ugasiti od tolike ravnodušnosti

Šta reći kad usne ćute , a istina sluti sumnju koja se javlja u našim mislima

Ne treba sumnjati da postoji put za nazad . To je onaj isti put od koga bežiš
Ako je čovek živeo , ako je voleo , ako se smejao, ili plakao sve ono što ga čini živim , onda je slomljen kao i ostali . Taj put smo jednom davno prošli

Niko ne izlazi nepovredjen iz onoga što nazivaju životom .

 
Poslednja izmena:
Nije važno.
Otplesaću kako umem ovu igru,
Trudeći se da nikoga ne povredim.
Skupljala sam rane, nosim ih sa sobom
Gde god budem krenula.

Nije važno.
Ne može doveka trajati besmisao,
Pokriću ga tišinom.
I nikome lažima ulepšati neću
Prazninu u sebi.

Nije važno,
Nije ni vredno,
Ništa nije....
Iskre umiru u meni
2594251_original-jpg.1547160
I opet miriše vres !
Ćutim te tu pod kožom .Kao sebe da ne prepoznajem.
Jesi li tu ili je to samo lice sećanja prekriveno melanholijom
Da se ne vide tragovi vekova , ti ožiljci hladnih vremena , loših odluka, svih neprospavanih noći...Znaš, lepa si I kad se tako umiriš .
Veličina duše nema starost ona ima samo vrednost !
Osetim ja tebe tako tužnu i ako znam da nećeš priznati i reći svoje tuge
Ne znam više da li te pratim ili me pratiš , nešto nas je zarobilo oboje .
To je nešto što je putovalo izmedju nas i bilo tu sve vreme
Našli smo ga , a ono je stajalo i gledalo u nas sa iste visoke litice
Mene kroz tebe i tebe kroz mene.

Ne znam kako se zove.
Reči su mi sada pomračene i sve je stalo i postalo tišina , hladna , neprozirna
Hiljadu snova i sećanja u meni danima rominja kao hladne kiše
I ja verujem u to nešto što još ne znam šta je . Samo mu ime slutim
Mislim da sam sasvim dobar vernik iako ne umem da nacrtam svog Boga.
Sve I da smo se uhvatili za ruke i pokušali da pobegnemo sa te litice
Ne bi uspeli . To je imalo je snagu orkana ,vekova i surovost severnih mora
Da , svuda je mirisao vres ...
tumblr-nhlpbf2-Td-Z1sbg0tro3-1280.jpg

Sad kad ga dobro znamo , potraži me opet u svojim mislima prelazeći univerzume , ostavljajući mora za sobom
Prošlo je mnogo života i neki se još uvek traže ...
Ali sve na ovome svetu ima svoje vreme i mesto izmedju voda i vremena

Tvoje misli su na nebu , tražiš iza zvezda otiske vremena koji ti nedostaju
Ipak na kraju oni koji ti pripadaju nadju te , čak i nakon što se izgubiš
Na nekom ostrvu u tvom jezeru , čekaj me !
 
Poslednja izmena:
Probaću da sačuvam tišinu.
Razgovore u sebi.
Besčujni vrisak
I rane pod kožom.
Rasute želje i pusta jutra
Dočekana ravnodušnošću,
Zvono iz daljine.
Probaću,
Možda mi ovoga puta dozvole
Da ponesem dušu,
I uzdah
I nedatu ljubav.

Nekome. Negde.Pogledajte prilog 1549866

Samo još jednom da osetim mirise letnje trave,
Udahnem vazduh nad skrivenim jezerom,
Čujem zvuk zvona.
Iskliznem sebi,
Iskliznem bolu,
Zaboravim i nikada se više ne vratim.

Pogledajte prilog 1553272
femme-debout-dans-champ-herbes-hautes-image-ai-generative-97070-5335.jpg

Pišem ti tako da moja večnost ima prošlost i da me pamtiš po njoj

Reči koje me ponekad ućutkuju nikada neće biti toliko jake kao tišina koja me imenuje
Moje ulice su ponekad previše tihe , slušam kako kuca moje srce i njeno Tamo,daleko,negde... Budi uvek blizu mene kao da ćeš tu ostati.
Ne plašim se tvojih usana I ni jednog dodira
Osećam te pod kožom , na vrelim dlanovima I nemirnim prstima.
Osećam te kako drhtis dok ti po duši pišem i tražim tragove našeg vremana
Pričao bih ti o svemu , a vazduha nemam ! Sav mi se dah u jezu pretvorio .
Samo andjeo zna kako jako boli odustajanje od raja
Jezero zna tvoje ime , ka svojim obalama te je zvalo , skupljajući tu rosu i sve moje tuge...Bilo mi je hladno tamo tada...
Moram ti ispričati o ladjama koje su izgubile put , o ljudima koje sam prevozio njima i koji su bili sretni nako što su te ugledali na drugoj strani jezera
Pričaću ti o vekovima ucrtanim u tvojim očima , ako mi isti dozvole !?
Jednom kad odem , neću se više vraćati na ovo mesto !
Ti ćeš još dugo boraviti posle mene u ovom svetu čuvajući nas od zaborava
Tamo sam ostavio svoje oči , svoje vode i tame da te čuvaju
To su svetovi koji su nekada bili naši i ja prvo moram ići tamo po sebe sama
Nešto nas je snažno držalo tamo i gledali smo se iz samog dna duše
Ovde nastanjuješ moju samoću i tražićemo se do smrti u različitim danima . Ljubav i želja drže ključ za otvaranje univerzuma !?
Poželi me i idemo daleko od svih,tamo gde niko ne zalazi,gde je svaka tvoja misao kao potreba,kao želja koju želiš u nama da ispuniš.

Volim taj irski blagoslov koji te prati : 💛❤️

"Neka ti put dodje u susret
Neka vetar bude uvek iza tebe
Neka ti sunce greje lice
Kiša nek meko natapa tvoja polja
I dok se ponovo ne sretnemo!
Neka te Bog nežno drži na dlanu
"
2986831-original.jpg

 
Poslednja izmena:
💛❤️
Jesi li znao,
Putevi se razilaze da bi se sreli.
Kroz kamen, tamu i sivo nebo,
Krvave suze pronalaze put.
Baš kao što glas,
Baš kao i talas,
U dubinama sopstvene duše.
Slutio sam !
Ali nešto nevidljivo preti životu , jer nismo zaustavili svoje umove , da se ne vidi ono što nije dato da se vidi

https://forum.krstarica.com/threads/upoznaj-tisinu-i-tminu-tusta-i-tma.932411/post-48584694

Nijedna noć nije mogla da je oslobodi tolikih čežnji
Nijedna zvezda ni san nisu je mogli više probuditi
Ona se sama zatvorila u svoj zatvor uspomena i sad se čuje samo odjek uzdaha koji iz nje izlazi u samoći , a koje samo ja mogu čuti
1e9e11a6422bf0d67fa63922f78f2982.jpg
 
Poslednja izmena:
58512-152786428076433-107089985979411-340003-4343741-n.jpg

Opet sam tamo ! U mojoj zemlji sumraka
Obilazim krhotine sećanja sa tim besom neispričanim, molitvama i kletvama
Odlazim tamo gde su svitanja samo moja , tamo mi je beskonačnost uma
Biću tamo dok se krv ne smiri, dok me ne prizovu ovdašnji dodiri i čekanja
Dok me ne ubiju daljine koje ne prolaze

Najteži nije prvi poljubac , već poslednji

Možda bi trebalo osloboditi se stega i prepustim sve instiktu !?
 
Poslednja izmena:
Mogu li biti uteha....mesto tišine i snova...
Mogu li nikadapostojeća postojati negde...
💛❤️
Najbolja stvar koja ti se može desiti je kad nadješ nekoga ko sluti tvoju tačku loma . Tačku koju se plašiš da pokažeš , a koju kriju hladne vode
Ona koja zna gde si tačno skršen i ipak gradi svoje utočište upravo tamo
 
Poslednja izmena:
Kad me sretneš u snu, zagrli me i ja ću to znati kad se probudim.

Mnogo puta reči nisu bile dovoljne , često sam se pitao imam li hrabrosti i snage da pratim svoj um .To osećanje tebi jako blisko i dobro znano
Uglavnom sam nemo pomerao usne u pokušaju da prekorim sebe zbog reči koje nikada neću izgovoriti , reči koje su mi u glavi i srcu neprekidno
I kao što biva sve te reči u meni postanu more i oluje , a ja nemo otvaram usta samo da izgovorim tišinu jer mi tuga ne da i uporno stoji na levoj mi strani grudnog koša. Prokletinja , kao da se uselila tu za sva vremena
Tuga , uporna sveprožimajuća i za nju sam sve reči odavno istrošio ...
Iscrpljen sam od tolikog ćutanja i potrage za još jednom usahlom reči
Reči koja može da miluje i vida sva moja sećanja
Ne osećam se usamljeno i izgubljeno , samo ne znam gde prestaje more
u meni i ponekad potonem , prepustim mu se kako bi mu video dno ....
Čudno , osobe ispunjene tišinom uvek nose tu bezglasnu buru u sebi
Bilo je bolno disati , brojati dane , držati se ovog vremena , pustiti ono što više nije tu pokušavajući da se ohrabrim i zavolim sebe
Mnogo puta sam gubio , nisam mogao da se oporavim , ali vreme je sve stavilo na svoje mesto i moje mesto u meni i ta sam vrata jednom zatvorio
Dobro sam znao gde sam sve slomljen , sada sam sam sebi ožiljak
Bilo je razloga zašto sam se plašio pustiti ljude kroz ta vrata. Prag duše mi
Štetu koju bi mogli da naprave i štetu koju su mogli pronaći !
https://forum.krstarica.com/threads/upoznaj-tisinu-i-tminu-tusta-i-tma.932411/post-44259342
Jer nikada se ne zna andjele moj ako je udarac ili ljubav , da li će se desiti prilikom pada ili kad ustaneš
Hvala ti što mi srce lepše kuca ! 💛❤️

GCCx-T9z-Xc-AAo-XOm.jpg
 
Poslednja izmena:
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti,otkrit život moj
kao razvaljen hram:moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra:drevnu tužaljku
radi koje paganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem,kao pred smrću,nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli u vrtove vječnosti.
VESNA PARUN

........................
 
Koliko je puno ima , a samo je delić dala da čuvam
Uskoro ćeš zaspati i bićeš tiša оd onog šuškavog zvuka kad spustiš glavu na jastuk i skupiš se poput plišane igračke u rukama.
Negde ćeš pre sna poslati osmeh da luta кroz otvoreni prozor sobe
Negde, daleko tamo gde pripada...Tu je tišina i san.
I pusti sad , pusti mi prste da kruže
Oni su te uvek najmanje imali
 
Poslednja izmena:
femme-debout-dans-champ-herbes-hautes-image-ai-generative_97070-5335-jpg.1553239

I shall sailshall sail awayOn wind and seathrough night and dayBy day the sunmy beacon brightSteering bythe stars at nightFar awaythe sirens singAs if theyknow everythingCalling meto hurry onTo see the darknessmeet the dawnI shall sailshall sail awayOn wind and seathrough night and dayBy day the sunmy beacon brightSteering bythe stars at nightSee the horizonfar and fairWhere water mingleswith the airWhere our wanderingways convergeWhere secret dreamsand real life mergeI shall sailforevermoreEver towarda farther shoreI shall sailshall sail awayOn wind and seathrough night and dayBy day the sunmy beacon brightReaching forthe stars at night
 
Sophia is forgiven
The mother of our prison
Sophia is glistening
Always weeping for the world
She's apprehension
And her eyes torn by guilt
And we have these souls
And through her we are ascension
The grandeur of stillness
And all of her sadness
As lives cry out in torment
You are the everlasting sun
From the spark of countless eons
You are weeping for the world
And we sleep with the tides where we were lulled into matter
Holding the burden of time
And we wake in the midst of a world about to shatter
Shedding the burden of time
And from my window I saw the darkness ignite
And a goddess concealed in shadow
Seducing the stars and the flaming Gaia
I came here from the waters to invoke
The spirit within you
I came to remind you
But you are lost in a sea of dark
Sophia is forgiven
The mother of our prison
She's stuck in deafening winds
The whispering in the fields, in the trees and stone
The sorrow and the guilt
It broke through the spheres and fed the demons inside
And we sleep with the tides where we were lulled into matter
Holding the burden of time
And we wake in the midst of a world about to shatter
Shedding the burden of time
E-a12-RKWYAEb-UCc.jpg

Da li se sećanje računa za greh ?
Pitam se ponekad da li se vraćam sa novim licem , noseći stare uspomene
U njenom sam svetu čuvan i skrivan na mestima samo njoj znanim
Mestima gde krije njene tajne i tuge , duboko životno urezane i skrivene
Gde u sumraku andjeoske suze i reči osvetljavaju noć i tamu u meni
Idemo zajedno tamo gde je moje srce zakopano ispod sedam mora
Neka nas tamo muk i tišina grle večito ako treba
Kuda to sama odlaziš kad ti koža postane tesna i primećuješ svu težinu sveta
Kuda ćeš poči kad ne budeš više mogla da pronadješ reči ...
Kada se tišine pretvore u tamne oblake
Uskoro će opet padati kiše ....
Kuda poći kad ne znaš gde ja odlazim ?
 
Poslednja izmena:

Život je goreo u meni , čak i takav sulud kakav je bio , to je jedini zapis o meni i to je bila moja jedina kreacija . Znam , nešto u meni je ne bi prihvatilo da je beznačajna i da je manjeg inteziteta

Ponekad se osećam drugačije . Hodam kao svi drugi , ali iznutra se osećam kao stranac u svom životu
Deo moje duše sačuvao je svoje misterije , svoje tajne iz nekadašnjih života u kojima sam je već voleo ...
Istina je da nas oni koje sretnemo mogu promeniti
Ponekad toliko duboko da kasnije više nismo isti
Kako za noć "nepoznati stranac" postane duhovno najviše što imaš !?
Hajde dodji mi opet Sve smo ti i ja , gladne zveri pocepane duše i dva najčudnija bića . Ona, odavno izgubljena.

Loši smo, ovako sami ,a nikome nas ne damo,ni za šta, nikada ...
 
Poslednja izmena:

Back
Top