Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129

Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Šta je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gde?
Šta beše to beskrajno bezdno voda?

Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo jedno,
bez titraja vetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.

U početku beše tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.

Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.

Nit vodilju su tako napeli popr’eko.
Što je tad bilo gore, a što dole?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dole je bio poriv, a gore obdarenje.

No, ko to izvesno zna,
objaviti ko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju sveta.
Pa ko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?

Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to delo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
Pogledajte prilog 1503492



Škripi pokretna traka kraj koje godinama stojim.

I život ima pauzu za kafu .
Ali se sa pauze ne vraća.
I čekam smenu , a smene nema.
I pišti pokretna traka kraj koje ne brojim vreme.
Sortiram svoje delove i delove onog života
Koji se sa pauze ne vraća.
I pakujem u kutije neke masne nade i očekivanja,
Lepim ih ijh svojom odranom kožom,
Zapečaćujem odabranim rečima
I gledam kako odlaze niz traku
Na deponiju gde će ih spaliti.

Dajem svoju utrobu za nekoliko meseci življenja.
Dajem svoje jadno postojanje za pogled iz drugih uglova.
Dajem svoje udove za hod kroz osunčane predele
I dajem,, ali nikome nisu potrebni.

I život ima pauzu za kafu.
A ja?
Nešto se slomilo.
Negde je pala prva kap kiše,
Miris me je podsetio ko sam...
I ko sam bila.
Nešto se promenilo.
Osećam u kostima i onim bolnim šupljinama
Između dva udisaja.

Znala sam to.
Možda zato nisam mogla da zaspim,
Možda sam zato slivala suze u sebe,
Možda sam zato...

Ovakva kakva jesam.

Svako će poneti svoje rane.
Misli na nemogućnost.
Mirise onog drugog.
Svako će otići sa svojom pričom, neusaglašenom, izmišljenom.

Dobrodošle laži i samoobmane će likovati
Nad onim šta su ostavile za sobom.
Opet.

I opet....

I opet...Pogledajte prilog 1506816
Neka vas tu kod mene 🖤💛
Sa vama se vreme računa drugačije , jer kad se ogledam u vama vidim sebe najboljeg .
Hladan je to sever,kao mač kad poseče ,da ni jedna promrzlina više ne zaraste
Nije bilo cveća ni meseca , ni neutešnog plača
Nije bilo bašte ni proleća ni leta ni jeseni
Čak ni zbogom ispisano kratkim slovima
Ni odsustvo nije postojalo , nije bilo hladno , ni vetra nije bilo tada
Postojale su samo njihove pesme napisane u tišini
Breathe – For in your breath you will find me
And I will Grace you – Beyond your wildest dreams
And I am here - You would never believe
If you knew - just how I know you in me :heart:
 
Poslednja izmena:
Neka vas tu kod mene 🖤💛
Sa vama se vreme računa drugačije , jer kad se ogledam u vama vidim sebe najboljeg .
Hladan je to sever,kao mač koji poseče ,da ni jedna promrzlina više ne zaraste
Nije bilo cveća ni meseca , ni neutešnog plača
Nije bilo bašte ni proleća ni leta ni jeseni
Čak ni zbogom ispisano kratkim slovima
Čak ni odsustvo nije postojalo , nije bilo hladno , ni vetra nije bilo tada
Postojale su samo njihove pesme napisane u tišini
Breathe – For in your breath you will find me
And I will Grace you – Beyond your wildest dreams
And I am here - You would never believe
If you knew - just how I know you in me :heart:
💛💛
 
Pronađi me.

Gubim te u muku....
Ne u našim ćutnjama,
Drugačije miriše ovoga puta,
I ne umem da zaspem
U poznatoj tami.
Pronađi tu nit, razvezanu,
Ja ne znam kuda smo pošli..

Ne znam zašto smo ovde, ničiji,
Osuđeni na magle i sopstvene rane.

S
Znam samo da sam bio tamo i da sam u prolazu na putovanju kroz vreme
Vreme gde je sve bilo i gde se već sve desilo .... 💛 :heart:
Za sada sam osudjen da budem tu sa svojim iskrzanim srcem i mislima
Poživeću još nedugo u toj rani u kojoj umiru ulice kojima nikada hodao nisam
I onda , šta se dešava kad ne možeš zaboraviti budućnost ?
Taj stari poznanik , kao prijateljstvo koje se nikada ne prekida , kao da prošlost nije razvezana i otišla u zaborav
Ispričaću ti jednom tu priču moj Maljćik i ti više nikada nećeš biti ista !

Kad shvatite koliko duboko volite nekoga dolazi do preklapanja vremena
Mnoga iskustva tokom vremana se savijaju u ono što se naziva tačka susreta ili dodira . Specifičnog unutrašnjeg polja svesti, polja svesti odredjenog voljenjem
Kada bih ponovo pošao , našao bih te sada bez traženja !?
 
Poslednja izmena:
Koliko je odgovora koji lutaju na nikada postavljena pitanja...
Iščeznuće i uginuće, jer ne mogu kroz maglu sami, i zazidani hodnici su sve šta ih čeka.
Htela bih pronaći to mesto..
Kažeš "nemoj", kao da ću pepelom zaprljati staze, slomiti nešto šta se odavno rasulo, kao da ću se...izgubiti....
Bitno li je?......

U svemu o čemu ćutim, pod katancima i u tišini,
Misli su mi najmanje mrtve.
Te me rane ne mogu uplašiti.
Iste sam ih i sama nosila

Pre svega ovoga.
zena-devojka-skok-sa-zgrade-samoubistvo-3-830x553.jpg
 
Kome si se utihnuo među jastuke...
U malom razmimoilaženju, dovoljnom za uspomene, polegnute pod prašinom.
Ne moje uspomene...
Moje su neke druge, nejasnije, prastare.
Čujem li samo ja škripu i jauke,
Pokopane vremenom?
Pred jutro gotovo da mogu zaplakati.
Čini mi se.
Možda samo želim da zaboravim.
Sebe, tebe...
Kome si se utihnuo među jastuke...
.............
U "zakrivljenosti vremena"....

Vidim vreme prošlo i buduće kroz tvoje oči , drugačije je , ti znaš zašto
To su oči koje čuvaju tajnu i koje znaju u svakom trenutku šta će se dogoditi
I ako su nekada daleke i sanjive , uvek su pune sigurnosti i razuma
Nadam se da ću jednoga dana znati svaku priču koju nosiš u sebi
Video sam čitavo tkivo svoga života i nadjoh mesto gde si nekada postojala!? .
Nadjoh te po iskrzanim delovima duše gde si samovala.
Trebaš mi noću , tako "ničija" i nema , samo svoja
Kao kad utonem u jastuke spavajući i ne budim se , sanjam ...
Sanjam o dodiru pokriven tvojom kožom i kosom preko lica
Tu gde prsti pričaju svoju priču ..
Neka te tu u svakoj mojoj pori i noći , tihoj i snenoj
Kao dugo čuvana tajna i posle nje ...
Pojave se tako ljudi o kojima ništa nismo znali , slutili smo samo da postoje
Ali čim ih ugledamo znamo da smo ih čekali u nekoj zajedničkoj sudbini pa makar i za buduća vremena
Neko udje u tvoju tišinu i ostane tu . Sada usamljenost nije više sama

Ponekad si san , u tebi svet sanja i njegovo ćutanje govori tvojim rečima
E7t-TGWe-Uc-AI2-Aj8.jpg
 
Poslednja izmena:


Ponekad...kad shvatiš, zažališ za snom pod prašinom...
Nemogućnost povratka je cena.
Okrutna. Pravedna.

Sad ... ruku pod ruku sa tugom prema tihim i večitim morima .
U mirne dubine samoće sve češće odlazim ,duh me podseća ko sam bio
Reći ću ti zašto ti ponekad hladnoća na mene liči i ako me nikad nisi videla takvim , zašto te nekada ostavljam u lagumima zaborava i sećanja .
Nemam više hrabrosti za sve . Ne mogu više da sanjam ni da razmisljam
Od svoje nekadašnje senke se sklanjam jer me proganja...
Ja se nje sad bojim ! Vreme i večnost traže svoje nazad
Kroz vetar ću ići i probati da se vratim u moju zemlju predaka i sumraka
Ne mogu ti dozvoliti da preuzmeš to breme i ako si nastanila celo mi biće !
tumblr-nhlpbf2-Td-Z1sbg0tro3-1280.jpg
 
Poslednja izmena:
Заљубио сам се у лет до неба
Степски ждралови лаких крила.
Изнад мочвара руских мочвара,
Изнад тишине руских поља.

Заљубио сам се у небо високу буку
Изнад земље птица жудних;
Лепота неостварених мисли
И туга људских лица.

Заљубио сам се у јесењи мрак
Вечити зов ждралова над селом.
Ускоро, ускоро из плавих мочвара дићи ћу се као златни ждрал.

Нека јесење ноћи буду мрачне,
Над пољима је зелена измаглица.
Исплива из зле тишине
Лагана звоњава златног крила.
https://twitter.com/i/status/1773043442437828649
Screenshot-1.png

.................
............
 
Poslednja izmena:
Zaboravila sam jezik kojim sam govorila, nestale su mi reči. Izgubila sam ih.
Rasuta gomila ničega. Pokušala sam da dam smisao. Osetila sam se na ivici, i bila živa u tim trenucima. Udisaji su bile uspomene, otkinute od nečega šta sam tek trebala da shvatim. Izdisaji očekivanja kraja. Radovala sam se oboma..
.....Jedina radost koju sam mogla da osetim...

Čekanje je sve šta imam. Napola stvarna, dovoljna za umor koji prlja i izdaje. Napola mrtva, mrcvarena otkucajima srca.
Most između dva straha.
Veza dve tame.
Svedok.

U trenutku kada je zaličilo na ljubav, poželela sam zaborav.
Tihi, konačni prelazak
Na utešne obale.
Počinje kao sećanje , navire sa svih strana i podseća na dodir
Na zagrljaj koji nikada ne možeš da zadržiš dovoljno dugo
Neda ti da dišeš , hladan je kao i daljine iz kojih dolazi
Ti se moraš zaustaviti tu gde moje tišine kreću na hodočašća ....
Da mi budeš svetionik u mom izgnanstvu kako bi se mogao vratiti

GJ20-VZr-W0-AAh-Gf2.jpg

Ti mene razumeš , uvučeš se u mene dok mi koža ne postane tesna
A neke stare rane se same otvore
Ti si poput istine , kao da u meni stanuješ !
U svim mojim dubinama , gde nemam hrabrosti sam da navratim
Kao da me u isto vreme boliš i voliš.
 
Poslednja izmena:
💛❤️
272108165-1194333724428340-3369758813101198366-n-1.jpg

Breathe my name, what does it say?
On your tongue, how does it taste?.
When it pulses through your veins,
Tell me if you feel the same.

Say my name, what does it tell you?
Trust your heart for it remains true.
When all else seems to delude you,
You will know what lives inside you.

Breathe... For in your breath you will find me,
I will grace you... Beyond your wildest dreams.
I am here... You would never believe
If you knew just how I know you in me.

Breathe my name when you are lonely,
I'll be there if you will let me.
Feel my warmth as I caress you,
Feel my lips and let them bless you.

Breathe... For in your breath you will find me...
Pričaćeš mi jednom kako zaspiš I kako umiriš sve u sebi,
Jesi li jaka kada te dohvati po neki strah, neka bol ?
Ili neko tvrdoglavo sećanje koje kao po navici uvek izabere pravi trenutak.
Naučićeš me hrabrosti ! Kako se boriš, kako pobedjuješ ?
Da li se nasmeješ I kada ti se usne, ne pomere.
Peku me samoće ponekad i nikada neću zaboraviti kako sam bio srećan ...
 
Poslednja izmena:

Sve je ostalo u meni..
Svaka neizgovorena reč, za koju sam znala da neće doći.
Svaki osmeh koji neviđen tone u tamu.
Nečuti glas, uzdah, šapat....
Čuvaću te u sebi, onakvog,
Kakvog sam te za sebe želela.
I kakvog te nikada nisam imala.

Ne brini, ti ništa ne gasiš u meni.
Iskre sam donela iz duše i prošlog života.
Prepoznat znak u svakoj misli,
Trag na duši,
Tvoji su...
Oduvek.
💛❤️
masla-c4-8dak-28taraxacum-officinale-29-1-jpg.1528806
E86-C-b-AWEAkpzah-2.jpg

Tako tiho izgovaraš ljubav i ona stvarnom postane
Tako lepo o strasti šapućeš da mi celo biće obuzme
Tako lepo o nežnosti pričaš da sve tu prestaje i ponovo počinje
Tako stidljivo o sreći ćutiš kao da se bojiš da ne prestane
Tako lepo umeš da me voliš kroz sva moja lutanja ...
Rekli su , ako boli onda znaš da je vredelo i to ti niko ne može oduzeti
Osim mene , ako dodjem po sebe sama !


Budi nežna i tiha kao što znaš , samo nas čuvaj i saćuvaj kroz vremena sva

 
Poslednja izmena:
Možda smo se sreli.
Na međi snova i stvarnosti,
Trenutak pred iskliznuće u odvojene svetove.
Možda sam osetila tvoje prisustvo
U bolnom udisaju,
U zvuku što ćuti,
Nemo prateći sve moje korake.
Možda sam te htela,
Bespomoćno i tiho
Znajući da mi kliziš iz duše.

Bojim se svojih možda.
Pokrivam ih tamom.
8fe792d940efa4839b69752ea13f8567.jpg


U mojoj glavi postoji svet gde osećam da mu pripadamo
Ogroman univerzum koji nas drži i vezuje
Često me rastuži što ne možeš biti kraj mene u ovom vremenu ...
Tvoje mi prisustvo i ćutanje donose mir koji mi smiruje srce , poželeh te celu
Svu tvoju ljubav , a znam da nemam pravo na to
Poželim početak , budjenje bez straha i žaljenja .
Kao krštenje života koje me uranja u vodu i onda me baca u vatru
Poželim pucanj u grudi koji poništava svaku tišinu i stvara novi prostor da mogu početi sve iznova , a znam da ni za to nemam prava ni vremena
Ujedno sam svestan da će svakog jutra osvanjavati sutrašnjica koja je saveznik zaborava . Kako da mu kažem da ga ne želim !?
Želim da ostanem ovde lutajući medju senkama sadašnjih dana koji su nas oblikovali baš prema svojoj želji i postali mi dom koji ne želim da napustim

 
Poslednja izmena:
Probudila se noćas,
Zbunjena i uplašena.
Predugo je skrivala poglede u tami.
Nešto je zabolelo.
Isti trzaj.
Muk.
Krilo joj se sapelo o mrtve reči,
Otvarajući staru ranu.
Poželela je rosu, paprat i ćutnju.
Uvek je njom zalečila svoje užase,
Od kojih nikada nije mogla pobeći.


Budi hrabra da se nikada ne okreneš , da umeš da sahraniš sećanja i nadanja
Budi hrabra da ne kopaš po pamćenju, da ne nanosiš sebi strašne rane
Budi hrabra da u samoći voliš onog kojeg tvoje srce voli i čije srce tebe voli
............................................
💛❤️.................................................
 
Poslednja izmena:
Kada prošlost progovori
U ime svega šta sam sada
A šta sam mogla biti
Ostane muk.
Trenutna bol i grč svih suza,
Nikada isplakanih.
Kada prošlost progovori....
Svi razlozi,
Sva objašnjenja
I nada....umiru.

Nema reči.
Nema početka.
Osmehom ću pokriti sve,
I misliti da sam sanjala.
💛❤️
Pokušavam da otpustim ono šta me čini nesrećnom. Ne mogu. Previše je tu spletenih duša i uspomena. Previše je i godina.
Ne umem da presečem tuđa nadanja. Niti da svoja pokopam za sva vremena.
Previše je mraka za neke lepe svetlosti, ostaviću ih da svetle nad jezerom, nemam prava da ih gasim.
A ugasiću ih ako im priđem.
35752394-l1.jpg

So tender are my thoughts of you
Still warm after the glow
The stones are too soft to throw
Memory loves you
The sadness has got new tears
Now they're falling gently on the grown
So invisible and clear
Memory loves you
Memory loves you
The escape has lost its ways
It ended deep in my own cave (Nothing left to do)
So what belongs will stay (Memories of you)
Memory loves you
Memory loves you
Memory loves you
Memory loves you
Hodam po nekoj izkrzanoj prozi koja me okružuje , grli me , govori mi šta sve nije moguće i šta se ne sme . Sve me je napustilo ! Boli me ravnodušnost
Kada me više ne vole oni koje ja volim osećam to , čak i ako mi ne kažu .
Oseti se to u dubini duše , jer ravnodušnost nikada ne prilazi bezbolno
Obećao sam ti da ću te pripremiti za moj odlazak , ali još uvek sam tu !?

Nisam ti ostavio svoj san , beskrajan prostor u kome žive moja sećanja
Moram ti ostaviti trag koji najavljuje leto,sunce koje se redovno radja
Mogao bih da ti ostavim reči prerušene u nevini stih ili beskonačne proze ogoljenih tišina. Ne , to ne želim !
Još uvek pokušavam da se rastanem od sebe sama
 
Poslednja izmena:
1d4089238f31f958c91335c127a414cf.jpg


Možda bi se mogli i sresti u nekom snu , jer pisanje mi više ne ide ?
Ne znam šta reći zaboravu ako dodje da nas poseti i zauzme prostor izmedju nevoljnosti i melanholije
Hoće li i tada biti iskri , tuge i sećanja šta i ko smo nekada bili ?
Ili će se zvezde na nebu same ugasiti od tolike ravnodušnosti

Šta reći kad usne ćute , a istina sluti sumnju koja se javlja u našim mislima

Ne treba sumnjati da postoji put za nazad . To je onaj isti put od koga bežiš
Ako je čovek živeo , ako je voleo , ako se smejao, ili plakao sve ono što ga čini živim , onda je slomljen kao i ostali . Taj put smo jednom davno prošli

Niko ne izlazi nepovredjen iz onoga što nazivaju životom .

 
Poslednja izmena:
Nije važno.
Otplesaću kako umem ovu igru,
Trudeći se da nikoga ne povredim.
Skupljala sam rane, nosim ih sa sobom
Gde god budem krenula.

Nije važno.
Ne može doveka trajati besmisao,
Pokriću ga tišinom.
I nikome lažima ulepšati neću
Prazninu u sebi.

Nije važno,
Nije ni vredno,
Ništa nije....
Iskre umiru u meni
2594251_original-jpg.1547160
I opet miriše vres !
Ćutim te tu pod kožom .Kao sebe da ne prepoznajem.
Jesi li tu ili je to samo lice sećanja prekriveno melanholijom
Da se ne vide tragovi vekova , ti ožiljci hladnih vremena , loših odluka, svih neprospavanih noći...Znaš, lepa si I kad se tako umiriš .
Veličina duše nema starost ona ima samo vrednost !
Osetim ja tebe tako tužnu i ako znam da nećeš priznati i reći svoje tuge
Ne znam više da li te pratim ili me pratiš , nešto nas je zarobilo oboje .
To je nešto što je putovalo izmedju nas i bilo tu sve vreme
Našli smo ga , a ono je stajalo i gledalo u nas sa iste visoke litice
Mene kroz tebe i tebe kroz mene.

Ne znam kako se zove.
Reči su mi sada pomračene i sve je stalo i postalo tišina , hladna , neprozirna
Hiljadu snova i sećanja u meni danima rominja kao hladne kiše
I ja verujem u to nešto što još ne znam šta je . Samo mu ime slutim
Mislim da sam sasvim dobar vernik iako ne umem da nacrtam svog Boga.
Sve I da smo se uhvatili za ruke i pokušali da pobegnemo sa te litice
Ne bi uspeli . To je imalo je snagu orkana ,vekova i surovost severnih mora
Da , svuda je mirisao vres ...
tumblr-nhlpbf2-Td-Z1sbg0tro3-1280.jpg

Sad kad ga dobro znamo , potraži me opet u svojim mislima prelazeći univerzume , ostavljajući mora za sobom
Prošlo je mnogo života i neki se još uvek traže ...
Ali sve na ovome svetu ima svoje vreme i mesto izmedju voda i vremena

Tvoje misli su na nebu , tražiš iza zvezda otiske vremena koji ti nedostaju
Ipak na kraju oni koji ti pripadaju nadju te , čak i nakon što se izgubiš
Na nekom ostrvu u tvom jezeru , čekaj me !
 
Poslednja izmena:

Back
Top