Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
Bише ми не недостајеш, Немам жељу да те видим. Заборављам да сам те волео, тихо. Оно што не знам је то моје срце Кад пада киша, плачем. Баш као оног дана када си отишао давно. Сада сам добро, али сам напустио љубав Као будала, хоћу ли плакати? Избледела сећања колико је то било заузето Недостајеш ми, још увек ми недостајеш. Сада сам добро, али сам одустао од љубави Као будала, хоћу ли плакати? Не желим да дођеш поново, али мрзим себе што те не могу заборавити Колико дуго ће ме болети срце? Сада сам добро, али сам напустио љубав Ја сам будала, хоћу ли плакати?
 
Poslednja izmena:
Ja cu i dalje da ti pisem pesme ti ces mi biti u svakom snu ja cu i dalje pricati sa tobom nocima kao da si tu

Ref. Kazi mi, sreco, kazi mi, tugo da li nocu pomislis na nas da li ti se nekad u samoci dugoj ucini da cujes moj glas


Mnogi ce reci, ona nije tvoja ja cu i dalje da se pravim lud ja cu i dalje tebi da se nadam da se nadam tebi uzalud

Ref. Kazi mi, sreco, kazi mi, tugo da li nocu pomislis na nas da li ti se nekad u samoci dugoj ucini da cujes moj glas
 
Poslednja izmena:
Fbsi4r1aQAAkgUN
FbskA6QXEAATrmB

Mi smo ono što pričamo o sebi , način na koji opisujemo sebe i kako komuniciramo sa drugim ljudima
Mi smo takodje i ono što biramo da ćutimo i da damo do znanja drugima.
Volim skromne ljude , one koji mirišu na vlažnu i plodnu zemlju
Ja njih biram , ostajem sa njima i uvek im se vraćam
Posebnim ljudima nije potrebna pohvala da bi osvetlili neverovatne stvari
Oni žive u jednostavnosti i skladu sa prirodom i okruženjem
Njihova svetlost je napravljena od razumevanja sklada duše i tela
Bila je kao napuštena bašta i knjiga , položena na travnatoj livadi .
Stranice su se okretale na letnjem vetru pričajući svoju priču tihom nebu

"Zaljubih se u njenu hrabrost , njenu iskrenost i njeno plameno samopoštovanje
I u te stvari bih verovao čak i kada bi se ceo svet prepustio divljim sumnjama
Govoreći da ona nije ono što bi trebala da bude
Volim je !I to je početak i kraj svega ."
 
Poslednja izmena:
"Lutajuće duše

Koliko se duša sretne, negdje tu, u nevidljivom prostoru nepregledne vasione?

Sretne i prepozna bez riječi, po energiji koja se širi oko njih i mimoilazi ili stapa u jednu.
Koliko puta u tom stapanju energije dodje do praska i dvije, do tada nepoznate duše, postanu jedna pretvorena u još jednu zvijezdu, tu u galaksiji nepreglednih sjajnih tijela?

I nastave svoj put po vasioni dok ne završe kao zvijezda padalica ispunjavajući nekome neku želju, možda tu istu...da sretnu, tamo negdje, dušu sa kojom će zasijati u novoj zvijezdi.

Nepregledan je broj nebeskih tijela... nepregledan broj lutajućh duša. Mali je samo broj stopjenih u jedno dok se tumarajući sudare i bljesnu ne tražeći se prethodno. Bljesnu privučene zajedničkom energijom nekad davno ispisanom u sazvježđu istine.
Takve duše ostaju zauvijek spojene u jednu dok ih dva, možda i miljama udaljena tijela, sa sjetom u oku posmatraju u nekoj besanoj noći.

I prepoznaju se, vide, čuju, osjete... a nikad ne dodirnu. I misli im se isprepliću, snovi dotiču... a nikad, nikad se ruke ne dodirnu.

I ako ikada u nekoj od noći osjetite kako bez nekog posebnog razloga vašu dušu obuzima sjeta i pogled vam stremi ka nebu trazeći neku posebnu zvijezdu, siguran je znak da postoji, miljama možda daleko, još neko ko isto to osjeća, isto pogledom traži tu istu zvijezdu svjestan vas, sebe i bljeska što dvije duše spaja u jedno. "

( iz stare škrinje, nn )

p.s Ovo sam napisala pre xx godina, baš ovde na blogu. Ako kvari koncept, ili ti se ne dopada, slobodno briši :)
Tvoj blog je jedan od lepših, i nerado ga kvarim nekim svojim komentarom ili bilo čim :heart:
Blog je nešto kao da kročiš u dom druge osobe i prema svim blogerima imam poštovanje i pomalo sa strepnjom ovako nepozvana, banem povremeno
u nečiji dom...
 
"Lutajuće duše

Koliko se duša sretne, negdje tu, u nevidljivom prostoru nepregledne vasione?

Sretne i prepozna bez riječi, po energiji koja se širi oko njih i mimoilazi ili stapa u jednu.

Koliko puta u tom stapanju energije dodje do praska i dvije, do tada nepoznate duše, postanu jedna pretvorena u još jednu zvijezdu, tu u galaksiji nepreglednih sjajnih tijela?

I nastave svoj put po vasioni dok ne završe kao zvijezda padalica ispunjavajući nekome neku želju, možda tu istu...da sretnu, tamo negdje, dušu sa kojom će zasijati u novoj zvijezdi.

Nepregledan je broj nebeskih tijela... nepregledan broj lutajućh duša. Mali je samo broj stopjenih u jedno dok se tumarajući sudare i bljesnu ne tražeći se prethodno. Bljesnu privučene zajedničkom energijom nekad davno ispisanom u sazvježđu istine.
Takve duše ostaju zauvijek spojene u jednu dok ih dva, možda i miljama udaljena tijela, sa sjetom u oku posmatraju u nekoj besanoj noći.

I prepoznaju se, vide, čuju, osjete... a nikad ne dodirnu. I misli im se isprepliću, snovi dotiču... a nikad, nikad se ruke ne dodirnu.

I ako ikada u nekoj od noći osjetite kako bez nekog posebnog razloga vašu dušu obuzima sjeta i pogled vam stremi ka nebu trazeći neku posebnu zvijezdu, siguran je znak da postoji, miljama možda daleko, još neko ko isto to osjeća, isto pogledom traži tu istu zvijezdu svjestan vas, sebe i bljeska što dvije duše spaja u jedno. "


( iz stare škrinje, nn )

p.s Ovo sam napisala pre xx godina, baš ovde na blogu. Ako kvari koncept, ili ti se ne dopada, slobodno briši :)
Tvoj blog je jedan od lepših, i nerado ga kvarim nekim svojim komentarom ili bilo čim :heart:
Blog je nešto kao da kročiš u dom druge osobe i prema svim blogerima imam poštovanje i pomalo sa strepnjom ovako nepozvana, banem povremeno
u nečiji dom...



Dobrodošla si :heart:

 
Poslednja izmena:
Reci sebi jednom istinu - kasnije ćeš se kajati !

Imala je čistotu andjela i telo stvoreno za greh
Oči koje su bile blizu neba sa naznakom tame u sebi
Ali čak i andjeli traže utehu u zabranjenom
Iz andjeoskih usana i tela vapili su gresi
Suprostavljajući se smrtnim zakonima
I negirajući andjeoske himne


ĆUTANJE
Otišla je.
Nije izgovorila ni reč. Samo se nasmejala. Cinično. Kao i uvek.
Rugala se emocijama, bolu, porazu, udarcima.
Najlakše joj je bilo da se svemu naruga.
Rugala im se.
Zato što im nije mogla ništa.
Godinama sam se čudio njenom crnom humoru.
Nisam razumeo kada je rekla:
crno… čak i kad je humor… ipak je crno.
Otišla je.
Očekivao sam nešto, ne znam šta. Nemaran poljubac, stisak ruke, bilo šta. Uvek je to radila.
Uvek je odlazila ostavljajući trag.
Ovaj put je otišla i nije ostavila ništa. Čak ni možda… jednom.. negde… Bilo šta.
Postala je ćutanje.
Ona. Cela. Bila je ćutanje.
Bila je moje ćutanje.
Ignorisala je uspomene. Zato što nije mogla da se sakrije od njih.
Tako joj je bilo najlakše.
Zato što im nije mogla ništa.
Znao sam šta će biti dalje.
Znao sam da ću je sretati.
Znao sam da će reći: „Dobro sam. Sve je na svom mestu“.
Znao sam da će slagati. Znao sam da neće hteti da vidim.
Postala je slepilo.
Moje slepilo koje je zaklanjalo sve vidike.
Nisam joj rekao.
Otišla je.
Ćutala je.
Ona.
Koja nikad nije ćutala.
Zasmejavao sam je. Govorio sam: „Znam da pričaš i dok spavaš. Samo se pitam sa kim“.
Ali to je bilo pre.
Postala je ćutanje.
Ćutala je.
Nisam joj rekao.
Glumila je kamen. I odjednom – kamen se raspao.
Postao pesak.
Koji je odneo vetar.
Tako je otišla.
Tražio sam je svuda.
Ali svako je zrno peska ličilo jedno na drugo.
Ipak.
Znao sam da nije ona.
Bio sam ljut. Hteo sam da nešto kaže. Trebalo je. Jer je jedino tako mogla biti ona. Ona koju sam znao.
Ona koja je otišla. Ne rekavši ni reč. Nasmejavši se iz najmračnijeg tkiva svog bola. Iz kože koja se ljuštila od prejakog sunca. Sunca koje je izgorelo.
Gomilao sam reči.
Otišla. Ćutala. Ona. Ona od pre. Ona – sada. Koju ne znam.
Gomilao sam reči da bih ubedio sebe.
Lagao sam.
Bila je tu. Urlala je iz dubine moje svesti.
Hteo sam da ode. Ali nije prolazilo.
Bila je tu.
Tek onda kad je stvarno otišla.

Marija Čalić
 
Poslednja izmena:
FcYazWAWIAAxWPV

Postoje neki unutrašnji pejzaži
Možemo ih nazvati geografijom duše čije elemente tražimo čitavog života
Ko ima sreće da ih nadje , kliziće kao voda preko kontura kamena
Može slobono reći da je kod kuće
Izmedju mene i nekih ljudi postoji nit koja nas spaja i prožima
Skroz eterična , koja nas preplavljuje željom da damo sebe
Primajući i dajući ono što jesmo bez zadrške i maske

Ovde si na kreju putovanja gde senke preuzimaju dan
Gde šuma spava u predvečerje i pusta tišina pada po namai i pravi naše tragove nevidljivim
Znam da si tu , zakopana tajno duboko u tišini moje duše
Prati moje svetlo u tamnim noćima!!
 
Poslednja izmena:
Jebene slike u glavi..uništiće me
1-woman-sexy-alberta-farm-photography.jpg


"Volela je svoju bol, ma koliko god puta je on prepolovio.
Nikada ništa nije tražila, sem da je puste i da je ne osudjuju za sve bitke koje je vodila u sebi.
Nekada je krila ishode osmehom, suzama, ili je stavila šminku na lice kao ratničke boje, u koje se tako lako zaljubiš...
Dolazila je u iste kasne sate, i uvek se sklupčala skroz uz mene, i pričala kako želi samo malo da ćuti, i da je tu niko neće naći..............."
Ona voli svoja ludila,
Svadja se i mazi se sa njima,
Tako lepo ih sakrije
Kada je dohvate,
Tako lako odglumi
Kao da je jača od sebe same.
Ona voli svoju bol
I nikada ne priča o tome,
Tek ponekada nešto spomene
Očima i glasom
Pa se ugrize za usnu, i ućuti
Da je niko ništa ne pita.
 
Poslednja izmena:
Mi smo ljubavnici
Obeleženi tragovima greha, po koži..
Mi smo strast, koju si načela,
Da nas izjeda i uništava
Koja grize i nikada ne prestaje...

........................
Ti i ja smo prokleti,
Kao zakletva
Urezana na koži,
Da nikada
Ne izgovorimo ljubav


------------------------------

I dao sam joj svoju kožu , pustio da mi prati tragove onih noći koje sam proveo daleko bez nje ...
Ona se našla u mome srcu , prepoznala je svoje ime ispisano u mojim uzdasima
Crtao sam je usnama i rečima dok je neprimetno izgovarala reči .
Reči ljubavi na neki sebi svojstven i neobjašnjiv način
Bežala je od mene znam
A možda i od sebe !?

Skrivati osećanja od nekoga koga voliš je kao da umreš živ
Moram bar pokušati ..... zbog nje , zbog sebe
 
Poslednja izmena:
Hladnoća noć pokriva , čujem drhtavi zvuk istrošene violine i klarineta
Nekoliko pramenova njene kose polako blede u meni
Pod krhkom svelošću njenih trepavica zakopana tajna......
Duboko u tišini ......u njenoj koži
Duboko u vremenu
A nedostajala mi je i pre nego što sam je upoznao
..................
Ne vidiš deo mene , tajni deo koji krijem unutra
Ne osećaš više šta je gorelo u meni
Znao sam da se moje tajne želje ne mogu ispuniti kroz lavirinte moga uma
( Možda me je teško voleti , ali ja volim još teže)
I nije svetlo vodilja koje sija za nas
Svet je hladan iza horizonta , znam došao sam odande
Tu i tamo ništa nije rečeno
Gde sam sada ? Glasovi tako daleki
Mogu li reći kako sam !? Bez boja
Neka bude samo siva .... ili bolje crna
Svuda oko mene tama koja mi zamagljuje oći
I moje srce takodje - beskonačna noć
 
Poslednja izmena:

U prolaznom vetru , čuo sam tugu talasa , pogibiju lepih leta
Postepeno svetionik se gasio , noć se gasila , najsjajnije zvezde
Dubina i tama senki gutala je stene
Fascinantan pejzaž bola , toliko blizak ....


Lepa je , i više nego lepa
Ona je neverovatna
U njenoj tami ima svega na pretek
I sve što nadahnjuje je noćno i duboko
Želim taj prostor nazad jer mi pripada
U tom prostoru nalazim svoj večni povratak ,
Mesto kontakta sa prošlošču , svojim vremenom , svojim iluzijama , svojom tišinom i tminom

Gde se sve zgušnjava i ništa ne prolazi sa njenom tamom u mojim očima
 
Poslednja izmena:
FdqEdbDVEAIwezA

Ponekad moraš odustati. Ne zato jer više ne voliš.
Već zato što će te to u suprotnom slomiti.

.............................................................
Reci mi, da ućutim
I da pustim
Da me se svaka reč odrekne..
Dosta si me imala
Pod velom sećanja i tajni.
Ja, ja sam napokon
Slomio svoju dušu
U bezbroj pesama u liku tebe
I ostao grub prema sebi,
Da te ništa ne povredi.
A ti,
Ti ćeš ostati taj jedan stih
Koji nikada ne prestaje.
 
Poslednja izmena:
Ima trenutaka kad ludilo postaje tako istinito da to više nije ludilo
..................................
Čovek zaboravlja da maska prijanja za kožu , a zatim urasta u meso
Nema izuzetaka ma koliko maska u početku izgledala strano i privremeno
Ko se pretvara da je slab i postaje slab
Ko se pretvara da je cinik i postaje cinik
Ništa ne betonira dušu brže od laži , voda ima oblik posude u kojoj se nalazi
Ako se voda zamrzne onda posuda pukne i evo ga gotov oblik
Morate biti veoma pažljivi sa osećanjima i vremenom
Vrlo brzo postaju trajni
A hteo sam samo da razvolim da olakšam sebi i drugima
 
Poslednja izmena:
... :heart:
Živeti sa nekim ili živeti u nekom ćini veliku razliku
Postoje pojedinci u kojima se može živeti , a da se sa njima ne živi
I obrnuto !
Povezivanje njih dvoje je dato samo u čistoj ljubavi i prijateljstvu

Johan Wolfgang Goethe
Fd9kR3OWIAMbFg7

Ponekad postoji tako duboka veza izmedju dvoje ljudi , da nastavlja da živi čak i kada jedan od njih ne može da je vidi
Tonight I'll stay close by your side Where comfort holds us warm, as one I'll follow you through time and tide Through the storm and to the sun I'll gather you in, I'll gather you in Keep you safe my gentle friends I'll gather you in The trees reach out to twinkling stars And whisper prayers in sleeping hearts Oh how long the night can be Stay close to me I'll gather you in, I'll gather you in Keep you safe my gentle friends I'll gather you in We howled our song upon the wind Called to mountains, distant lands Raised our young and made a stand For homeland I'll gather you in, I'll gather you in Keep you safe my gentle friends I'll gather you in In secret forests peace will come Hold together, we are home Far from harm where we belong We hold our own I'll gather you in, I'll gather you in Keep you safe my gentle friends I'll gather you in I'll gather you in, I'll gather you in Keep you safe my gentle friends I'll gather you in I'll gather you in, I'll gather you in Keep you safe my gentle friends I'll gather you in
 
Poslednja izmena:
Fd1aTzIXoAQ_YjL

Nikada ne zaboravi : 🖤
Povredjeni su opasni jer su saznali da mogu da prežive

...................................
Ne znam šta plače noću kad svet zaspi
Čujem kako suza dolazi sa dna vremena
Izgubljene duše davno zaboravljene u srcu
Ponekad ti duša šapuće u tihim trenucima
Govori vam kada tražite odgovore koje tražite
Kad više ne verujete svom srcu ona će vas voditi
Tada zaista treba da slušate
Ona će vam pokazati put
 
Poslednja izmena:
Fd-OK5zWQAA2pfT

Da , bili smo
Da , mogli smo , ali ....
Predugo je ćutanje trajalo
Sad mi niko i ništa ne treba
Tada... za mene nije bilo nikoga
Ne treba mi ni vreme ovozemaljsko
Sada čuvam ono jako loše što mi niko više ne želi oduzeti
I ono malo dobrog , što niko sebi ne može pripisati
Kako su bolna i teška za podnošenje naša ćutanja i lutanja
Naše tajne misli , nepriznate nade kasno izrečene
Gestovi i reči koje očekujemo jedno od drugih i one koje pamtimo
Reči koje želimo da čujemo i one koje smo čuli ,a nismo ih rekli
Ostani sa mnom , videćeš žar gde rastu senke
Osetičeš kako moje srce oslobadja tvoju nadu u ovoj ljubavi koja bledi
Zima je došla prerano , ali cveće još uvek cveta
 
Poslednja izmena:
Kad noge odu , a srce ne ode ...
Put postaje nepodnošljiv

I da se sve pretvoriš u kamen , ako se primakneš nekome ko ima srca opet ćeš postati dragulj
.............................
S" godinama shvataš da ti nisu važna pravila po kojima drugi žive i naučiš da živiš po sopstvenim pravilima. Naučiš da se ne izvinjavaš nikome zbog svojih postupaka jer je tvoj život samo tvoj izbor.
Ne interesuju te utabani putevi kojim svi idu, već ideš tamo gde nema puta i ostavljaš vlastiti trag. Na tom putu pratiće te samo oni kojima je istinski stalo, oni koji se nikada neće umoriti, jer te prate srcem ...''

(Mariana Kunbar Selma)
...........................................
FehoraGX0AAJ5t2
 
Poslednja izmena:
FYFkLbyWAAAh0q-

Postoje neke gladi koje se povećavaju kada ih hranite
Ponekad mi se neke reči vraćaju kao daleki eho , kao zvuk zvona nošen vetrom
Čini mi se kao da si tu kada čitam neke naše prepiske
Ova ljubav koja tinja u meni , ostaje mi nedokučiva misterija
Ne možemo deliti intimnost svih lepih duša koje susrećemo
Ali ipak na daljinu i u tami senki možemo ih dodirnuti sa nekoliko reči
Kao i voditi ljubav sa njima
Pisanje je takodje lep način da se voli
 
Poslednja izmena:

Back
Top