Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
Malena , sluša kišu kako bi umirila dušu ........
FLrYmVQVEAAKcub


Vrati mi proljeće
da mi dušu zakiti,
da miris ljubavi mogu prosuti
u drugim očima.
Vrati mi proljeće
koje si odnio,
odlazeći ljubav ranio
da se bori sa nijemim noćima.

Vrati mi proljeće
bilo je moje,
za mene prosipa ljubavi boje
i sjaj zjenica u krilo uhvati.
Vrati mi proljeće
da ga dotaknem,
da se iz ovog mrtvila pomaknem
i dušom ljubav mogu pozvati.

Vrati mi proljeće.

Možda opet ljubav mi donijeće.
Vrati mi proljeće.

Bez mene i ono umrijeće.

hurija 🖤
 
Poslednja izmena:
FLu6PX4WYAEghFD

Ti si taj večni rastanak , da se nikako ne mogu oprostiti 🖤
Žudimo za dušama izmedju naše podsvesti i sećanja , izmedju surove stvarnosti starosti i dubine ljudske mašte
Neke misli su lakše od drugih , neke misli su od naše pletene tišine
One , od koje uvek pokušavamo da pobegnemo....
 
Poslednja izmena:
12662417_1281437068549005_5543848056547491023_n.jpg

"Da je nisam ostavio, da mi nije izgledalo lakše pobjeći nego prkositi cijelom svijetu, možda ne bi bilo ni ove noći, ali bih tu ženu sigurno zamrzio, misleći da je stala na put mojoj sreći, omela me da ne uspijem u životu. Jer ne bih znao ovo što sad znam. Čovjek je proklet i žali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na drugim čekalo."
(Derviš i smrt) Meša Selimović

"Gubitak drage osobe ti je kao rana od šrapnela. Ono kad se parče metala zabije negdje, a hirurzi se ne usuđuju odatle da ga vade, pa odluče da ga ostave.
U početku boli, strašno boli, pa se pitaš kako ćeš s tim da živiš.
Ali, vremenom sve srasta u meso i, jednoga dana, više ne boli.
Ne onako kao nekada. Ali, malo-malo osjetiš žiganje, i to baš kad ne očekuješ, i shvatiš da je šrapnel još tu i da će uvijek biti tu.
To je dio tebe. Nepomična, tvrda tačka u tebi."

R. Vilson
 
Poslednja izmena:
Dragoceno je ako znaš da u crno - belim danima obojiš svoju dušu
FMoEaKGXoAIRRc8



Jednom
Kad nam se lica dodirnu
Kada mi vetar nanese
Tvoju kosu na usne
Kada me vazduh zbuni
Koji mi tako jako treba,

Kada ti hladne ruke
U džepovima osetim
I kada se skupiš tu, kod mojih grudi..

Baš tu, na tom mestu
Kada poželiš da se izgubiš
Da ne čuješ, ni svet ni sebe..

Yuri Bojka

Ljude koje ne možemo držati za ruku, držimo u srcu...
 
Poslednja izmena:
Dragoceno je ako znaš da u crno - belim danima obojiš svoju dušu
FMoEaKGXoAIRRc8



Jednom
Kad nam se lica dodirnu
Kada mi vetar nanese
Tvoju kosu na usne
Kada me vazduh zbuni
Koji mi tako jako treba,

Kada ti hladne ruke
U džepovima osetim
I kada se skupiš tu, kod mojih grudi..

Baš tu, na tom mestu
Kada poželiš da se izgubiš
Da ne čuješ, ni svet ni sebe..

Yuri Bojka

Ljude koje ne možemo držati za ruku, držimo u srcu...
Prelepo...
Volim da posetim ovu tvoju prelepu baštu...
 
Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
Nenadno i naglo javićeš se meni –
Možda kad u duši bolno zastudeni,
I u srcu počne prvi sneg da pada.

Na usnama našim poniknuti neće
Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
Što ne osta više od negdašnjih snova
Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.

Ali starom strašću pogledam li u te:
To nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer što srce hoće to je njegov deo –
Uvek novi deo od nove minute.


Dučić

 
Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
Nenadno i naglo javićeš se meni –
Možda kad u duši bolno zastudeni,
I u srcu počne prvi sneg da pada.

Na usnama našim poniknuti neće
Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
Što ne osta više od negdašnjih snova
Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.

Ali starom strašću pogledam li u te:
To nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer što srce hoće to je njegov deo –
Uvek novi deo od nove minute.


Dučić

Treba imati srce veliko, sa puno odaja i tajnih kutaka, pa u takvo srce useljavati ove lepote koje nudiš...
grlim...
 

Back
Top