Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
Pitala me je : Kako se postaje leptir ?
Rekao sam joj : Prvo moraš poželeti da letiš do neslućenih visina i predela

I moraš odustati od toga da budeš gusenica .
Jer svi smo mi preko tamnoga neba "zvezdani" čak i ako smo zaista tama
Kao što se mesec oprašta i krije kada sunce izlazi tako se zvezde u tebi nikada ne gase

Njena duša je bila namenjena meni , kao što su zvezde namenjene nebu

frvku3ni-1.gif
w2z09sj3ico.gif
 
Poslednja izmena:
СИГ-Сауер М11-А1 Компактни пиштољ са цеви од 3,9" од 15 метака у пратњи Бенелли М2 самопуне сачмарице 12 калибра
FNEC5fHXsAMARRa


FNPOvt2XwAIF_hM

Глоцк пиштољи дуге цеви: модели Г17Л са цеви од 153 мм и Глоцк Г40 Ген 4 са цеви од 168 мм за 10 мм ауто
 
Poslednja izmena:
Svedok sam kako se vreme izliva ....
Osećam kako se preliva , dok držim plamen sveće prema drugoj strani života .
Izmedju odbačenih bogova i utopljenih duša .
Tamo čeka otelovljenje večnosti u hladnom i mračnom beskraju , surovom svedoku izgubljenih prošlih života
 
Poslednja izmena:
FNLsM6ZXoAUqkDx

Ona je mesec koji vuče moje crne vode
Ona je crna zemlja u mom mračnom ormaru
Ostani pored mene dok sve ne potamni zauvek 🖤
Dok se tišina tišini približava
Sakrij se u tamu moje noći ...
Vidimo se iza meseca , gde niko ne vidi poljubac od kojega zatreperiš
Tamo gde nema svedoka , tamo gde gubimo razum kad mi se koža sa tvojom stopi
Učiniću te mojom na način koji nisi mogla ni da zamisliš
Hodala si mojim stazama , ostavio sam seme svuda po tebi i u svakom ćošku koji su navlaženi našim pesmama i pričama našeg života .
Postali su večni i neizbrisivi tragovi , nemi svedoci ljubavi mirne koiiko i divlje .

 
Poslednja izmena:
Okrenuta ledjima
Još jednom pomeraš kosu
Da pokažeš mesta
Gde dlanovi i prsti nedostaju
Kada se koža naježi
I postane previše toplo.
Nagi znakovi
Od vrata do struka

Kao putevi dodira
I jeza koju stvoriš
Svakim pokretom tela.
Ne zoveš na greh

Samo svesno uzimaš
Sve što poželiš..



Ponekad ne možetš izbrisati stvari
Ostaju obrisi onoga što je bilo , ako uspeš da dodirneš svoju dušu , još uvek možeš osetiti deo nečaga što je nekada bilo duboko u tebi
Izbledele tragove mene ......
Još uvek sam tamo !
 
Poslednja izmena:
Slutim , sresti se nećemo nikada više , ali u meni će zauvek odjekivati tišina jutra u kojem sam prećutao najljepše reči koje joj htedoh reći , jednostavno mi nije dato vremena - srušilo se sve u trenu
Jer neke tišine i neizgovorene reči odjekuju jače od bilo koje oluje.
FMZYJkFXEAUNOKS

 
Poslednja izmena:
FN5Au_1XwAEmkCz

See all the colours fading Out with the sun Season of sombre darkness Again, it has begun Cursed by recurring cycles Raised to be undone Lost is this cause you're mourning Its death stands at your door Break under the pressure forming Or embrace it to your core Behind closed eyes, see the signs No faith to hold on to Let seasons evolve through the night The all-waking eye Is your rising sun No truth to hold you Let peace enfold you, it's alright To rely on light From the eye of night The future stands veiled in opaque lace A figure without form That changes with every fear you face And every dawn
 
FN_a_alWYAExgjB

Snio sam te u gradini,
de o smilju ruža drema,
da smo sami, dušo moja,
a macije tvoje nema.

Gledalo nas tiho veče
de se tiho milujemo,
cveće vene pa nas gledi
de se venuć` rastajemo.

Cveće vene, kanda znade,
ispod suza setno gledi:
stislo mu se srce malo,
lekovito bilje cedi.

Pod tu rosu lekovitu
iz srdašca ružinoga
podmeto sam bonu dušu
iz srdašca bolanoga.

Kapalo je na to srce,
kapalo je na tu dušu,
kapalo je da razgali
tu paklenu, žednu sušu.

Iz tvog oka kapalo je
u tu žednu,kobnu čašu,
a ja sam ti napio je
u ljubavnu sreću našu.



L. Kostić
 
Poslednja izmena:
Sve što živi ožiljak ima
još iz detinjstva, poseban, ran.
Da nisam pesnik, ja međ svima
bio bih hulja i lopov znan.

Mršav i rasta odveć malena,
međ decom bio sam uvek heroj,
često, često nosa razbijena
vraćo sam se pod krov svoj.

Uplašenoj majci, kad pred nju banem,
reč ceđahu usne krvavo-tmaste:
«Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste.»

Pa i sada, kada se bez traga,
onih dana krv vrela smirila,
nespokojna neka drska snaga
na poeme moje se izlila.

Na već zlatne literarne hrpe;
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadanje crte
kavgadžije, nemirka, delije.

Ko i nekad imam hrabrost mušku
al nov korak moj se drukče sluša…
Dok mi nekad razbijahu njušku,
sada mi je sva u krvi duša.

Ne velim više majci okrvavljen,
već tom šljamu što cereć se raste:
«Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste.»

Sergej Jesenjin
 

Back
Top