Eksperimentalne životinje ne žive u SPA centrima, ali, naravno, da se o njima vodi računa, pre svega iz humanih razloga, ali i iz praktičnih, tj. zbog obezbeđivanja uspešnosti eksperimenta-naime, stres kod eksperimentalne životinje interferira sa rezultatima, a to je nešto što se jednostavno mora izbeći.
˝Dobrobit životinja koje se koriste u eksperimentu i kvalitet istraživanja zavise od razumevanja životinje, a do toga se ne stiže intuicijom, nego obrazovanjem ˝- Peter Medawar
˝The principles of human experimental techniques˝ (Russel, Burch) je samo jedna od knjiga koja tretira problem upotrebe životinja u eksperimentima. Osnovna ideja ove knjige je poštovanje principa o 3R ( R-EPLACEMENT, R-EDUCTION, R-EFINEMENT )-zamena, smanjenje broja životinja, usavršavanje tehnika.
Postoji nauka o eksperimentalnim životinjama- multidisciplinarna grana nauke koja se odnosi na korišćenje životinja u biomedicinskim istraživanjima i koja daje osnovne informacije o temama o kojima bi svaki istraživač trebalo da vodi računa tokom izvođenja eksperimenta: biologija eksperimentalnih životinja, neophodni uslovi života i okoline, genetska i mikrobiološka standardizacija, prevencija i lečenje bolesti, optimalizacija eksperimentalnih tehnika, korišćenje i usavršavanje anestezije, analgezije i eutanazije, etički aspekt eksperimentisanja na životinjama i traženje odgovarajućih alternativa kada je to moguće.
Naučne institucije, nevladine organizacije i udruženja (AALAS-American Association for Laboratory Animal Science; FELASA-Federation of European Laboratory Animal Science Associations; ICLAS-International Council for Laboratory Animal Science) stalno pripremaju, analiziraju i revidiraju svoje preporuke i propise za rad sa eksperimentalnim životinjama.
Godine 2005. organizovana je Osnivačka skupština SLASA (Serbian Laboratory Animal Science Association). SLASA je inicirala veći broj etičkih komiteta, pri čemu je Stručno veće za biologiju Univerziteta u Beogradu u obavezi da pribavi dozvolu od nadležnog etičkog komiteta prilikom prijavljivanja teme doktorske disertacije.
ESF-European Science Foundation je 2000. godine utvrdila svoje stavove o korišćenju eksperimentalnih životinja.
Neki od ovih stavova su:
• laboratorijske životinje nemaju samo instrumentalnu vrednost već sopstvenu unutrašnju vrednost, što mora biti poštovano;
• pre uključivanja životinja u eksperimentalni program, posebna komisija ili nezavisni eksperti za procenu naučne opravdanosti korišćenja životinja u eksperimentu i dobrobiti životiunja daju svoje mišljenje o neophodnosti korišćenja životinja;
• istraživači bi trebalo stalno da imaju na umu da ono što izaziva bol kod čoveka izaziva bol i kod vertebrata (osim ako ne postoje naučni dokazi o suprotnom);
• moraju da budu obezbeđeni najbolji mogući uslovi u kojima životinje žive pre i u toku eksperimenta (pravilna ishrana, briga o životinjama, praćenje zdravstvenog stanja...). Veterinar mora obavezno biti uključen u brigu o životinjama;
• svi koji rade sa eksperimentalnim životinjama (veterinari, negovateljice, istraživači, nastavnici...) trebalo bi da su adekvatno obučeni za rad sa eksperimentalnim životinjama, trebalo bi da se podstakne organizovanje akreditovanih programa za korišćenje eksperimentalnih životinja u nauci i nastavi, uključujući informacije o alternativama, etici, zakonskoj regulativi itd.
Kod nas je zakonska regulativa manjkava, ali istraživači, ono malo što ih ima, rukovode se navedenim stavovima i sopstvenom savešću.
Naučnici nisu monstrumi i ne uživaju u nanošenju bola i zato bi bilo lepo da oni koji problem eksperimentalnih životinja posmatraju sa udobne pozicije amatera/moraliste malo smanje doživljaj...