Upornost ili sta iz prve ne uspe ne treba ni siliti

Nekim nesrecnim sklopom okolnosti neko vam isklizne iz ruku...Nekim jos nesrecnijim sklopom sve postane jos komplikovnije...Biti uporan i mozda uspeti u jurenju svoje srece...ili jednostavno odustati...jer sve radi protiv vas?

jedan od retkih slucajeva kada, po mom misljenju, ne treba biti uporan
ako ti se vrati - to je to
nekoga na silu vratiti, preuzeti ili navatati
samo ce fizicki biti tvoj
ako je to dovoljno - O.k.

To si 'tela d'kazes?
:)
 
Nekim nesrecnim sklopom okolnosti neko vam isklizne iz ruku...Nekim jos nesrecnijim sklopom sve postane jos komplikovnije...Biti uporan i mozda uspeti u jurenju svoje srece...ili jednostavno odustati...jer sve radi protiv vas?

nisam uporna, a volela bih da jesam
upornost je dobra stvar, ali ne treba je zameniti i pomesati sa tvrdoglavoscu...i, naravno, dobra je dok ne predje u manijakalno proganjanje nekoga...Kad se "upornost" sankcionise zakonom :)
 
Hajde da malo konkretizujem...Dvoje ljudi, oboje u ozbiljnim i dugim vezama (+ deca)...Pronadju se u pogreshno vreme...i radi opsteg mira i decice...odustaju jedno od drugog. Nastave da misle jedno na drugo i da stavljaju to onom drugom do znanja...ali kako je zivot i bez toga komplikovan, a oni odrasle i pametne osobe, svoga zadovoljstva se odricu u ime onoga "kako bi trebalo da bude", kako je po drushtvu ispravno. Pogreshili su ili ne?
 
Hajde da malo konkretizujem...Dvoje ljudi, oboje u ozbiljnim i dugim vezama (+ deca)...Pronadju se u pogreshno vreme...i radi opsteg mira i decice...odustaju jedno od drugog. Nastave da misle jedno na drugo i da stavljaju to onom drugom do znanja...ali kako je zivot i bez toga komplikovan, a oni odrasle i pametne osobe, svoga zadovoljstva se odricu u ime onoga "kako bi trebalo da bude", kako je po drushtvu ispravno. Pogreshili su ili ne?

ovo vec nije stvar upornosti vec mnogo kompleksniji problem koji obuhvata necije shvatanje braka, porodice, prevare, ljubavi, odgovornosti...tu nisam bas kompetentna da dajem predloge, iako situaciju razumem savrseno
 
Hajde da malo konkretizujem...Dvoje ljudi, oboje u ozbiljnim i dugim vezama (+ deca)...Pronadju se u pogreshno vreme...i radi opsteg mira i decice...odustaju jedno od drugog. Nastave da misle jedno na drugo i da stavljaju to onom drugom do znanja...ali kako je zivot i bez toga komplikovan, a oni odrasle i pametne osobe, svoga zadovoljstva se odricu u ime onoga "kako bi trebalo da bude", kako je po drushtvu ispravno. Pogreshili su ili ne?

:lol: Pakujem se, ali na ovo moram da odgovorim.. To se zove bezanje ;)
Uradih to svojevremeno.. Nista neces postici ni ti ni on.. Ne kidaju se emocije tek tako iz srca.. I jos nesto: Zasto bi 'tako' trebalo da bude? :think:
 
:dash::dash::dash:

Pa zar zbog 'carshije' da ne budes srecna?
Ne, ne zbog charshije...zbog sveukupne kompleksnosti situacije...zato sam i pitala...odustati, zato sto ce time mnogi biti povredjeni, zato shto je komplikovano da komplikovanije ne moze biti ili se kao u limunadi, boriti "do poslednjeg daha" jer, avaj, jednog dana sve to teshko i muchno, bice proslost...a u svom zadovoljstvu, smejace se toj proslosti...
 
Ne, ne zbog charshije...zbog sveukupne kompleksnosti situacije...zato sam i pitala...odustati, zato sto ce time mnogi biti povredjeni, zato shto je komplikovano da komplikovanije ne moze biti ili se kao u limunadi, boriti "do poslednjeg daha" jer, avaj, jednog dana sve to teshko i muchno, bice proslost...a u svom zadovoljstvu, smejace se toj proslosti...

Ako ti nije kum onda teraj
 
ne znam...tesko je odrediti tu granicu izmedju upornosti i forsiranja neceg.
za to treba puno mudrosti i zivotnog iskustva,
jer, nekad, ono sto zelimo nije dobro po nas
iako se nama tada tako ne cini.
kad osetimo da stvari ne idu u smeru u kojem mi hocemo,
treba prikociti i sacekati...
mozda se otvori neki drugi put kojim tada treba da krenemo,
a mozda samo nije jos doslo vreme za ono sto zelimo
jer sve nam se u zivotu dogadja onda kada dodje pravo vreme za to...
tada se karte otvaraju i kockice slazu same od sebe.
 
Nekim nesrecnim sklopom okolnosti neko vam isklizne iz ruku...Nekim jos nesrecnijim sklopom sve postane jos komplikovnije...Biti uporan i mozda uspeti u jurenju svoje srece...ili jednostavno odustati...jer sve radi protiv vas?

ja smatram da se sve razvija svojim tokom, onako kako treba da bude.
neko grcevito jurcanje za necim moze se samo pretvoriti u los ishod dok bi upravo prepustanje da se stvari razviju same od sebe dovelo do pozitivnog ishoda. jednostavno, necemu treba vremena da se razvije, ma sta to bilo, i dok se neke okolnosti ne poklope nikakva trcanja i jurenja za tim nece pomoci.
nekad, umesto da se bacis u reku za ispustenom stvarcicom i besomucno plivas za njom, moze da dovede ili do tvog davljenja ili da je nikad ne stignes.
a mozda samo treba sacekati iza recne okuke, to ce se vec zakaciti na prvu granu i ondak eleganto uznes to hihi:)
 
Ja uvek nesto forsiram i guram i trazim i zahtevam i gnjavim ali samo kada osecam da to nije "jednosmerno" a nekako na kraju opet shvatim da sam protracila neko svoje vreme/godine forsirajuci,gurajuci,trazeci, zahtevajuci i gnjaveci ali se ne kajem...opet cu to isto jer ipak postignes neki efekat,pre ili kasnije a plodovi rada znaju biti bash,bash,bash onako slatki...
 
Nekim nesrecnim sklopom okolnosti neko vam isklizne iz ruku...Nekim jos nesrecnijim sklopom sve postane jos komplikovnije...Biti uporan i mozda uspeti u jurenju svoje srece...ili jednostavno odustati...jer sve radi protiv vas?

koje su okolnosti u pitanju? ako je npr. nesrećna okolnost neka laž, kleveta i slično, treba se truditi da se stvari isprave. ako je nesrećna okolnost to što taj neko neće da bude s nama, jednostavno treba otići
 

Back
Top