Noćas javili u tešku životnu krizu bacila ga smrt majke kao i smrt životnog druga .
Sad se ja pitam kako odrasli čovek nije mogao da svari smrt voljenih osoba?
mimimi mimimi
Ti se pitas ,kako odrastao covek ne moze da ''svari'' smrt voljenih osoba!?
O ,njegovom decku necu da pricam,jer ne podrzavam tu vrstu veze,sto se tice voljenih clanova porodice
imas cudan smisao da se cudis. Smrt clana porodice uvek izaziva razne zdravstvene probleme,koje poticu iz
glave. I,ne radi se o edipovskim stvarima,vec o osobama koje u sebi nose 1001 razlog zasto su vezane za majku
ili oca,brata ili sestru.Ti,ne znas o njegovom zivotu ,kao ni mnogi od nas.Ima mnogo primera ,gde se samo na
pomen o zabranjenoj ljubavi desavaju tragedije(ne mislim na upucavanje,samoubistva,i sl...) ,vec na iznenadnu smrt
od soka-stresa. Nije rec o nezrelim osobama,ili o osobi koja nije spremna da se suoci sa zivotom.
Mnogi ljudi koji su izgubili clanove porodice u ratu,su preziveli ,ali samo ONI znaju sa cim se nose,sa tim bolom
,i uspomenama sa kojima kad padne noc prozivljavaju teske trenutke.
Imas stav ,kao da si izgubila sve clanove ,pa si se iskalila i od sebe stvorila granit zensku. Nema osobe koja nema emocije,
i svaka osoba koliko karaktera ,toliko i emotivne razlike.
Ratni veterani ,koji nisu izgubili nikoga u ratu,koji imaju PTSP...Jel se pitas i za njih ,kako oni ,kao odrasli ne mogu da se izbore
sa svojim morama!? I,da ''svare'' krizu u kojoj su se nasli!?
Mani se pitanja-osuda,da se tebe ne bi jednog dana osudilo kako ne mozes svariti gubitak!