Ultimatumi HAZU istočnim susedima Republike Hrvatske

Pumpaj Dinstanović

Zaslužan član
Poruka
102.963
Znam, znam; ovo je tema prevashodno za PDF Politiku. U najmanju ruku, nemam ništa protiv da se tamo prebaci, ukoliko se diskusija pokaže uglavnom političke prirode.

Međutim, smatram da bi trebalo da porazgovaramo uz istorijsku retrospektivu o setu zahteva koji je stigao od hrvatske akademije, jer se veliki broj tih zahteva u najužem smislu upravo i tiče istorije:

PRILOZI ZA ZAŠTITU HRVATSKIH NACIONALNIH INTERESA PRILIKOM PREGOVORA REPUBLIKE HRVATSKE S BOSNOM I HERCEGOVINOM, CRNOM GOROM I SRBIJOM U POGLEDU NJIHOVA ULASKA U EUROPSKU UNIJU

SRBIJI

* Prestati s poticanjem neprijateljstva prema Hrvatskoj i progonom hrvatskih državljana uz odricanje od velikosrpske propagande (pitanje Bunjevaca, jezika, jasenovački mit, odnos prema bl. Alojziju Stepincu i dr.).

* Razgraničenje na Dunavu – u procesu mirne reintegracije pogrešno je određena granica između Republike Hrvatske i Republike Srbije koja je uvijek bila definirana i određena sredinom prirodnog toka Dunava od njegova ulaska u Hrvatsku na granici s Republikom Mađarskom do njegova izlaska iz Hrvatske na granici sa Srbijom; aktualiziranje neodgodivog povratka hrvatskoga katastarskog teritorija te Šarengradske ade pod suverenitet hrvatske države (na području Šarengradske ade nalaze se izuzetno vrijedni i rijetki agroekosustavi i ekosustavi močvarnih područja s iznimnom biološkom raznolikosti, a u poljoprivredi se primjenjuje u Europi jedinstven sustav uzgoja stoke bez gospodara koja živi u Šarengradu).

* Aktualiziranje potrebe poštivanja preuzetih obveza iz potpisanih sporazuma i dogovora – zaštita recipročnih prava hrvatske manjine, osigurati Hrvatima slobodno političko i kulturno organiziranje i djelovanje na razini istovrijednoj onoj koju Republika Hrvatska osigurava srpskoj manjini s paritetom u financiranju djelovanja.

* Stvarno, a ne samo deklarativno pravo na neometan povratak i slobodno raspolaganje svojom imovinom svih koji su za rata na području bivše Jugoslavije morali napustiti svoje domove; pitanje granica – razlika između deklarativnoga i stvarnoga ispunjavanja obveza.

* Potreba definiranja položaja Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj: pravoslavne su crkve državne crkve, pa položaj Srpske pravoslavne crkve ne može biti jednak u Srbiji i Hrvatskoj, u kojoj ta crkva treba imati punu slobodu u javnom vjerskom djelovanju brinući se za vjerski život manjine, ali recipročno na razini koliko je to omogućeno hrvatskoj manjini na području Srbije. U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem.

* Inzistirati na dostavi podataka iz odnesenih arhiva nakon Drugoga svjetskog rata (vratiti arhiv Nezavisne Države Hrvatske, arhiv JNA o križnim putovima i logorima, o hrvatskom proljeću itd.) i sve što je relevantno za povijest Hrvata na hrvatskom etničkom prostoru i šire.

* Vratiti dokumentaciju odnesenu iz Vukovarske bolnice.

* Otkriti sva mjesta pogubljenja Hrvata za vrijeme agresije na Hrvatsku te imena ubijenih, uz omogućavanje njihova dostojnog ukopa.

* Inzistirati na dostavi podataka o svim zatočenim i nestalim hrvatskim vojnicima i civilima, zatočenicima srpskih logora, uz odgovarajuće dozvole simboličnog obilježavanja mjesta takvih stradanja diljem Srbije.

* Priznati hrvatski etnički integritet Bunjevcima u skladu s Izjavom Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU o tzv. „bunjevačkom jeziku“ od 8. ožujka 2021. Tražiti odricanje od proglašenja bunjevačkog govora Hrvata službenim u Subotici jer bi se to moglo shvatiti kao dio političkog plana identitetskoga rastakanja hrvatske bunjevačke zajednice u Vojvodini, dakle kao potiranje hrvatskoga nacionalnog identiteta Bunjevaca.

* Na svim razinama Srbije javno i nedvosmisleno priznanje hrvatskoga jezika kao posebnog i neovisnog standardnog jezika, jednog od službenih jezika Europske unije u skladu s Izjavom Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU od 11. listopada 2021. To se posebno odnosi na obrazovni sustav u Srbiji gdje se hrvatski jezik lažno prikazuje kao srpski jezik koji se samo naziva hrvatskim imenom.

* Odricanje od svojatanja i prisvajanja povijesnih dosega kulture s hrvatskih prostora te hrvatske književne baštine, posebno starije hrvatske književnosti (osobito dubrovačke), od strane kulturnih i drugih institucija Republike Srbije.

* Priznati agresiju na Hrvatsku, prvenstveno plaćanjem štete počinjene u pohodu na Hrvatsku, osobito na kulturnoj baštini, uz vraćanje odnesenog kulturnog blaga, sve u smislu moralne i ekonomske isprike Hrvatima za počinjena zla.

* Odrediti se prema smjernicama iz Glasgowa. Ukazati na proizvodnju litija koja uzrokuje zagađenje kako u proizvodnji, tako i u primjeni u praksi, posebno u tvornicama električnih baterija. Srbija raspolaže s više od 10% svjetskih zaliha litija. Navesti problem TE Kolubara, koja se u pogonu koristi ugljenom.

BOSNI I HERCEGOVINI
  • Razgraničenje u Malostonskom zaljevu (otočići Veli i Mali školj te Ponta Klek); saniranje odlagališta otpada u području Neuma, potreba osuvremenjivanja kanalizacijske infrastrukture (zaštita akvatorija Malostonskog zaljeva); potreba osiguranja čišćenja kanalizacijske vode prije njezina izlijevanja u Mljetski kanal, trajni monitoring ispusta; zaštita voda rijeke Neretve – onemogućiti dotok plastike i drugog materijala u Malostonski zaljev, osigurati optimalan protok voda Neretve i nakon realizacije projekta Gornji horizonti; neodrživost sadašnjeg stanja rasutog tereta u luci Ploče – fine čestice ugljene prašine ugrožavaju faunu u Malostonskom zaljevu.
  • Aktualizirati potrebu poštivanja preuzetih obveza iz potpisanih sporazuma i dogovora – zaštita prava Hrvata; stvarno, a ne samo deklarativno pravo na neometan povratak i slobodno raspolaganje svojom imovinom svih koji su za rata na području bivše Jugoslavije morali napustiti svoje domove; pitanje granica – razlika između deklarativnoga i stvarnoga ispunjavanja obveza; pitanje konstitutivnosti hrvatskoga naroda.
  • Razriješiti najveći izazov u BiH s kojim su Hrvati trenutno suočeni kroz dvije nepomirljive politike, srpsku secesionističku i bošnjačku unitarističku. Iako su Hrvati malobrojniji u višenacionalnoj zajednici, ne znači da imaju i manje prava. Referendumom iz 1992. opredijelili su se za BiH ravnopravnih konstitutivnih naroda. BiH treba pod svaku cijenu odustati od nasilnog utjerivanja Hrvata u zajednicu koja gazi njihova elementarna ljudska i kolektivna prava. Treba im osigurati suvremene mehanizme zaštite vitalnih interesa, a pod svaku cijenu izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH i izbor članova u Predstavnički dom i Dom naroda, kako Parlamentarne skupštine BiH, tako i Parlamenta Federacije BiH. Bez toga, kao podanike ih se prisiljava da napuštaju vjekovna obitavališta na povijesnom hrvatskom etničkom prostoru.
  • Priznati pravu, osloboditeljsku ulogu Hrvatskoj i Hrvatima u uspostavi i obrani države od srpske agresije te prestati lažno optuživati Hrvate pred sudovima; osigurati ravnopravnost hrvatskog naroda, tj. treći entitet i sva prava koja iz toga proizlaze; odmah osigurati ravnopravnost hrvatskog jezika i slobodu djelovanja hrvatskih medija i kulturnih institucija.
  • Osigurati zaštitu Jadranskog mora i obalnog područja; Koridor Vc: Ploče – Mostar – Sarajevo – Osijek – hrvatsko-mađarska granica (koridorska ekstenzija Jadran – Podunavlje) i Jadransko-jonski prometni pravac; energetika, klimatske promjene i zaštita okoliša te provedba mjera za ublažavanje klimatskih promjena i mjera u području okoliša i održivog razvoja.
  • Upozoriti na gledišta iz Glasgowa u vezi s istraživanjem i proizvodnjom ugljikovodika, posebno na područjima Livanjske i Neretvanske doline, koje su izgledni lokaliteti u tom pogledu, a u njima žive pretežno Hrvati; problem zagađenja okoliša zbog korištenja ugljena u brojnim termoelektranama, posebno TE Tuzla, TE Kakanj, TE Gacko i TE Ugljevik (ukupna snaga 1.752 MW i godišnja ukupna potrošnja ugljena oko 5 x 106 tona).
  • Smanjiti negativno djelovanje hidroelektrana ukupne snage oko 260 MW na zaštitu okoliša – HE Foča, HE Buk Bijela, He Vikoč, HE Paunci, HE Sutjeska, HE Mrsovo, HE na Drini (u izgradnji), što dovodi u pitanje zaštitu sliva HE Dubrovnik, sliva Neretve i HE Čapljina na Neretvi.
CRNOJ GORI
  • Tražiti zagarantirane mandate Hrvatima u Skupštini Crne Gore; potpora prijedlogu zajedničke nominacije Bokeljske mornarice kao nematerijalnoga kulturnog dobra Crne Gore i hrvatskoga naroda upućenom UNESCO-u; podržati Zaključke sa znanstvenog skupa Identitet Hrvata Boke kotorske koji je u svibnju 2021. održan u Zagrebu.
  • Konačno odrediti kopnenu granicu (otočić Lastavica s tvrđavom Mamula, a osobito razgraničenja na moru prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora i nakon proglašenja isključivoga gospodarskog pojasa Republike Hrvatske; Crna Gora mora potpuno i odgovorno gospodariti plastikom i drugim otpadom kako bi se znatno smanjila količina tog otpada koji dopluta do južnih hrvatskih otoka; suzdržavanje Crne Gore u istraživanju i eventualnoj eksploataciji ugljikovodika u dubljem dijelu Južnojadranske kotline.
  • Aktualizirati potrebu poštivanja preuzetih obveza iz potpisanih sporazuma i dogovora – zaštita prava hrvatske manjine; stvarno, a ne samo deklarativno pravo na neometan povratak i slobodno raspolaganje svojom imovinom svih koji su za rata na području bivše Jugoslavije morali napustiti svoje domove; pitanje granica – razlika između deklarativnoga i stvarnoga ispunjavanja obveza.
  • Platiti štetu počinjenu u agresiji na Hrvatsku, posebno na kulturnoj baštini, i vratiti odneseno kulturno blago, zatražiti oprost od Hrvatske za počinjena zla, prestati s prisvajanjem hrvatske kulturne baštine, posebno književne; osigurati reciprocitet Hrvatima, tj. slobodno političko i kulturno organiziranje i djelovanje na razini istovrijednoj onoj koju Republika Hrvatska osigurava svojim manjinama.
  • U Jadranskom bi moru trebalo naći zajednički obostrano prihvatljiv model ekološkog istraživanja podmorja u suglasju sa stavovima iz Glasgowa te obostrano prihvatljiv nastavak eventualne sigurne proizvodnje – određena iskustva u suradnji u prošlosti te utjecaj Republike Hrvatske mogu biti od velikog značenja; obratiti pozornost na zagađenje Jadranskog mora raznim otpadom, plastikom, otvorenom kanalizacijom i dr., s obzirom na to da se sve te nečistoće morskim strujama šire od juga prema sjeveru i dolaze u naš dio Jadrana; smanjiti negativan utjecaj na okoliš TE Pljevlja snage 210 MW.

https://www.info.hazu.hr/2022/05/pr...om-u-pogledu-njihova-ulaska-u-europsku-uniju/

Analizirajmo i prokomentarišimo stavke koje se tiču istorije. :ceka:
 
pitanje Bunjevaca
Ne znam šta tačno žele? Da Srbija natera Bunjevce da se izjašnjavaju kao Hrvati? Not gonna happen.

* Razgraničenje na Dunavu – u procesu mirne reintegracije pogrešno je određena granica između Republike Hrvatske i Republike Srbije koja je uvijek bila definirana i određena sredinom prirodnog toka Dunava od njegova ulaska u Hrvatsku na granici s Republikom Mađarskom do njegova izlaska iz Hrvatske na granici sa Srbijom; aktualiziranje neodgodivog povratka hrvatskoga katastarskog teritorija te Šarengradske ade pod suverenitet hrvatske države (na području Šarengradske ade nalaze se izuzetno vrijedni i rijetki agroekosustavi i ekosustavi močvarnih područja s iznimnom biološkom raznolikosti, a u poljoprivredi se primjenjuje u Europi jedinstven sustav uzgoja stoke bez gospodara koja živi u Šarengradu).
Hrvtska (Tuđman) je prihvatila da granica ide po sredini trenutnog toka Dunava, tako da je to završena priča.

* Potreba definiranja položaja Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj: pravoslavne su crkve državne crkve, pa položaj Srpske pravoslavne crkve ne može biti jednak u Srbiji i Hrvatskoj, u kojoj ta crkva treba imati punu slobodu u javnom vjerskom djelovanju brinući se za vjerski život manjine, ali recipročno na razini koliko je to omogućeno hrvatskoj manjini na području Srbije. U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem.
Šta ovo znači? Progon SPC iz Hrvatske jer je HAZU smatra "crkvom Srbije" poput Đukanovića? Odakle uopšte ideja HAZU da pravoslavne crkve definiše kao državne?

Priznati hrvatski etnički integritet Bunjevcima u skladu s Izjavom Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU o tzv. „bunjevačkom jeziku“ od 8. ožujka 2021. Tražiti odricanje od proglašenja bunjevačkog govora Hrvata službenim u Subotici jer bi se to moglo shvatiti kao dio političkog plana identitetskoga rastakanja hrvatske bunjevačke zajednice u Vojvodini, dakle kao potiranje hrvatskoga nacionalnog identiteta Bunjevaca.
Nema od tog ništa, nego je vreme da Hrvatska počne da poštuje pravo na samoizjašnjavanje a ne da u 2022. vodi politiku asimilacije

* Odricanje od svojatanja i prisvajanja povijesnih dosega kulture s hrvatskih prostora te hrvatske književne baštine, posebno starije hrvatske književnosti (osobito dubrovačke), od strane kulturnih i drugih institucija Republike Srbije.
Istina, starija dubrovačka kultura se ne može smatrati srpskom, ali isto tako ni hrvatskom. Dubrovnik niti su osnovali Hrvati niti je ikad bio u Hrvatskoj. Dubrovnik je svoj, ima dužu državnost od Hrvatske.

* Priznati agresiju na Hrvatsku, prvenstveno plaćanjem štete počinjene u pohodu na Hrvatsku, osobito na kulturnoj baštini, uz vraćanje odnesenog kulturnog blaga, sve u smislu moralne i ekonomske isprike Hrvatima za počinjena zla.
Nije bilo agresije Srbije, nego se rat vodio u 2 faze: pobuna Hrvata protiv SFRJ a nakon povlačenja JNA nastavljena je pobuna krajinskih Srba protiv Hrvatske.
 
Нисам читао "ултиматуме" према БиХ и Црној Гори већ само оне упућене Србији, и кроз исте можемо констатовати да се Хрватска академија знаности и умјетности (ХАЗУ) ставила у службу актуелних политчких процеса али и реафирмације ендехазијских идеја и вриједности.
И то треба отворено рећи, а на снисходљиву уздржаност према овој хистерији неоусташтва немају право ни политичке елите у Србији, и оне на власти и оне опозиционе, а посебно не академска заједница, укључујући и српске историчаре
Како нас је већ подучио велики пјесник Јован Дучић, ни ХАЗУ се ничега не стиди, ни политичког шибицарења, ни једне патолошке србомржње гдје је разумљиво посебно на удару СПЦ (нисам нешто упратио, је ли онај Пркачин већ постао предсједником ХАЗУ) ни флертовања са неоусташтвом.

То што ће сва назови хрватскоакадемска и ина грла једном главом мислити, што ће грактати о "јасеновачком миту" што је ем морбидно ем болесно, што ће њиштати о некаквој агресији Србије 1990их, што ће код интерпретације историје користити селективни ендехазијски модел, што ће вриштати како анамо они "злоће" морају платити одштету је њихов избор, и тако их не треба доживљавати као нормалне личности које припадају цивилизованом свијету, али нити један Србин нема право имати благонаклон однос према таквим изопаченим ставовима.
И свакако нису они ти који ће одредити како ће се у Србији уредити питање језика, и буњевачког и хрватског и било којег, а свакако неће одређивати идентитет Буњеваца, ако се Буњевци национално изјашњавају Буњевцима то треба уважавати, а овима којима није право цивилизовано и најљубазније поручити "марш багро неоусташка".
 
Ne znam šta tačno žele? Da Srbija natera Bunjevce da se izjašnjavaju kao Hrvati? Not gonna happen.


Hrvtska (Tuđman) je prihvatila da granica ide po sredini trenutnog toka Dunava, tako da je to završena priča.


Šta ovo znači? Progon SPC iz Hrvatske jer je HAZU smatra "crkvom Srbije" poput Đukanovića? Odakle uopšte ideja HAZU da pravoslavne crkve definiše kao državne?


Nema od tog ništa, nego je vreme da Hrvatska počne da poštuje pravo na samoizjašnjavanje a ne da u 2022. vodi politiku asimilacije


Istina, starija dubrovačka kultura se ne može smatrati srpskom, ali isto tako ni hrvatskom. Dubrovnik niti su osnovali Hrvati niti je ikad bio u Hrvatskoj. Dubrovnik je svoj, ima dužu državnost od Hrvatske.


Nije bilo agresije Srbije, nego se rat vodio u 2 faze: pobuna Hrvata protiv SFRJ a nakon povlačenja JNA nastavljena je pobuna krajinskih Srba protiv Hrvatske.

Ako sam dobro razumeo, traže da se ukinu sva kolektivna prava bunjevačkčog naroda, koja uključuju službenu upotrebu jezika u javnom prostoru, pravosudnom sistemu, školstvu, natpisima, itd...sve što se tiče službenog karaktera, izdavanja sredstava iz budžeta i izbornih olakšica.

To i da se npr. prilikom popisivanja ako neko kaže kaže da je Bunjevac, u statistici predstavi kao Hrvat.
 
Većina povijesnih zahtjeva HAZU je utemeljena. O granicama ne bih, jer ne znam situaciju.

Glede svojatanja dubrovačke (uglavnom nje) književnosti stvari su jasne- ona je hrvatska i samo hrvatska.

* pisana je na mješavini čakavskog i štokavskog, a kasnije, od 17. st. na zapadnoštokavskom jekavskom, koji je hrvatski (i bosansko-muslimanski tip govora, a ne srpsko-crnogorski)

* autori su taj jezik zvali slovinskim, hrvatskim, dubrovačkim....a nikada srpskim, ni jedanput. Srbi nikad svoj jezik nisu zvali slovinskim, ni jedan jedini puta, a što je ikavski oblik za slavenski (jezik)

* budući da je srpska kultura istočnokršćanska, tj. pravoslavna, u njoj nema mjesta za stilske formacije renesanse i baroka u književnosti

* sve svjetske enciklopedije priznaju tu regionalnu književnost za hrvatsku i samo hrvatsku (npr. na njemačkom, engleskom, danskom, ruskom, mađarskom, francuskom,..)

* u modernom prikazu te literature sudjelovali su jedino hrvatski stručnjaci, prvo krug oko Gaja i Sakcinskoga, a potom JAZU/HAZU, koja je priredila kanonska izdanja tih djela. Od Srba-ništa, to nije dio srpske tradicije.

* nema relevantne srpske povijesti književnosti koja bi suvislo situirala taj regionalni hrvatski književni krug, u kom je Dubrovnik dio četverokuta s Korčulom, Hvarom i Kotorom

Dakle, srpsko svojatanje je obično baljezganje, i može se odnositi jedino na srbokatoličke pisce kao što su Matija Ban, Medo Pucić i još nekoliko njih iz 19. st. i početka 20. st.

Glede Bunjevaca, ne znam koliko uopće tih ljudi ima nehrvatski regionalni identitet, no ne vidim zašto takvi ne bi, u suradnji sa srpskim stručnjacima, normirali svoj jezični tip ako hoće. No-nemaju pravo ni na što napisano na tom hrvatskom regionalnom idiomu kroz stoljeća.
 
Али црногорски национални пројекат је из званичне хрватске подршан свом снагом.

И онда кажу само су Срби националисти.

Odgovor HAZU bi ti bio da su Crnogorci imali svoju državu koja im je kao deo velikosrpske agresije bila ukinuta 1918. godine; da su ostvarili priznanje nacionalnog identiteta i svoju nacionalnu državu posle Drugog svetskog rata i da imaju specifične kulturološke posebnosti u odnosu na (ostale) Srbe.

Što nije slučaj sa Bunjevcima; oni su po tom tumačenju veštačka nacija koja je stvorena isključivo sa ciljem da se razbije hrvatski nacionalni korpus na tlu Vojvodine (što je prilična nebuloza, ali dobro).
 
Poslednja izmena:
pisana je na mješavini čakavskog i štokavskog, a kasnije, od 17. st. na zapadnoštokavskom jekavskom, koji je hrvatski (i bosansko-muslimanski tip govora, a ne srpsko-crnogorski)

Jedan vrlo maleni eskurs; ne znam baš mnogo o tim stvarima, a uvek me je interesovalo.

Bi li mogao, vrlo kratko, napisati jednu prosečnu rečenicu na zapadnoj štokavici i jednu na istočnoj; kratku ali relativno složenu, jednu ispod druge? I da vremenski pripadaju istom razdoblju, naravno (bez nekih arhaizama u samo jednoj, odnosno da budu međusobno udaljene više vekova). I istog narečja (na ijekavici).
 
Odgovor HAZU bi ti bio da su Crnogorci imali svoju državu koja im je kao deo velikosrpske agresije bila ukinuta 1918. godine; da su ostvarili priznanje nacionalnog identiteta i svoju nacionalnu državu posle Drugog svetskog rata i da imaju specifične kulturološke posebnosti u odnosu na (ostale) Srbe.

Što nije slučaj sa Bunjevcima; oni su po tom tumačenju veštačka nacija koja je stvorena isključivo sa ciljem da se razbije hrvatski nacionalni korpus na tlu Vojvodine (što je prilična nebuloza, ali dobro).


Шта је ирелеватно јер је ЦГ исто била национална држава Срба као и сама Србија, само без националног имена.

Иначе по изворима више имају Буњевци право на сопствени идентитет него Црногорци.

o na srbokatoličke pisce kao što su Matija Ban, Medo Pucić i još nekoliko njih iz 19. st. i


Поред свих глупости који пишеш или си свестан да у Војводини има православних цркава у барок стилу.
 
Поред свих глупости који пишеш или си свестан да у Војводини има православних цркава у барок стилу.

Ja ne bih to uopšte počinjao da njim. On ima percepciju o nekakvoj hermetičkoj odvojenosti zapadne i istočne (evropske) kulture i ovde će ti reći da je to stvar arhitekture i da nema nikakve veze sa baroknim književnim stilom.

Iako se npr. ruski (književni) barok proučava i u samoj Hrvatskoj uključujući i predaje na fakultetima, iako hrvatski istoričari književnosti pišu o tome; to je sve za njega nekakva tajna zavera da se pravoslavni svet na mala vrata uključi u zapadnu civilizaciju. I to iako dotično svi priznaju i piše u svim enciklopedijama, a što koristi kao argument kada treba isticati nespornu hrvatsku pripadnost starije dubrovačke književnosti.
 
Задња нада да Хорбију није попио национализма и задњу кап мозга, морала, логике и памети.

Или ти је чудно да 14 година пишеш на форуму народа који изгледа ништа нема заједничко за Хрватима и сви те разуму и ти никад ниси научио за то неки страни језик.

Ко је то уградио Хрватима. Па имали сличних народа од Срба од Хрвата, а да нису се одвојили пре које деценије од исте. Па једино Аустријанци/Немци, Румуни/Молдавци и Срби/Црногорци су сличнији. Па Срби су најсличнији Хрватима и то исто тако виде у западном свету, па ти живиш у илузији иди у Намачку да те људи исмејавају за те тезе.
 
Poslednja izmena:
Glede Bunjevaca, ne znam koliko uopće tih ljudi ima nehrvatski regionalni identitet, no ne vidim zašto takvi ne bi, u suradnji sa srpskim stručnjacima, normirali svoj jezični tip ako hoće. No-nemaju pravo ni na što napisano na tom hrvatskom regionalnom idiomu kroz stoljeća.

Šta? Kakav ti je to, bre, argument?

Zamisli da iko kaže da Crnogorci nemaju nikakva prava na išta napisano na srpskom regionalnom idiomu pre 21. veka, od kad tek bukvalno postoji crnogorski jezik, a što zapravo još nije ni u samoj zemlji postalo opšte prihvaćeno, jer više Crnogoraca smatra da oni govore srpskim jezikom od onih koji misle drugačije, tako da je i danas aktuelno pitanje može li se uopšte o tome govoriti kao o činjenici. Da kažeš Crnogorcu da nema nikakva prava na Poslanice Sv. Petra Cetinjskog ili Gorski vijenac?

Ako Bunjevci normiraju svoj jezik (odnosno dijalekat, kako god) zašto ne bi imali prava na sve što je na njemu (ili približno njemu) kroz istoriju književnosti bilo zabeleženo?
 
Jedan vrlo maleni eskurs; ne znam baš mnogo o tim stvarima, a uvek me je interesovalo.

Bi li mogao, vrlo kratko, napisati jednu prosečnu rečenicu na zapadnoj štokavici i jednu na istočnoj; kratku ali relativno složenu, jednu ispod druge? I da vremenski pripadaju istom razdoblju, naravno (bez nekih arhaizama u samo jednoj, odnosno da budu međusobno udaljene više vekova). I istog narečja (na ijekavici).

Zapadna štokavština imala je 3 naglaska (specifični akut), a istočna-2.

Zapadna je glede refleksa jata ikavska (bilo mliko), a kad je jekavska, dugi jat ima jedan slog (bijelo mlijeko, obje riječi imaju 2 sloga, pa bi bilo preciznije pisati bjelo ml'jeko ili bielo mlieko). To se lako provjeri brojanjem slogova u dubrovačkoj poeziji.

Istočna je poglavito ekavska (belo mleko), a kad je ijekavska, dugi jat ima dva sloga, što se može provjeriti brojanjem slogova u Njegoša i Alekse Šantoća (bijelo mlijeko ima, u obje riječi, 3 sloga).
 
Zapadna štokavština imala je 3 naglaska (specifični akut), a istočna-2.

Zapadna je glede refleksa jata ikavska (bilo mliko), a kad je jekavska, dugi jat ima jedan slog (bijelo mlijeko, obje riječi imaju 2 sloga, pa bi bilo preciznije pisati bjelo ml'jeko ili bielo mlieko). To se lako provjeri brojanjem slogova u dubrovačkoj poeziji.

Istočna je poglavito ekavska (belo mleko), a kad je ijekavska, dugi jat ima dva sloga, što se može provjeriti brojanjem slogova u Njegoša i Alekse Šantoća (bijelo mlijeko ima, u obje riječi, 3 sloga).

Nisam te pitao da pojasniš detalje, nego da napišeš dva puta jednu te istu rečenicu (koja pripada istom vremenu, te na istom narečju).
 
Шта је ирелеватно јер је ЦГ исто била национална држава Срба као и сама Србија, само без националног имена.

Иначе по изворима више имају Буњевци право на сопствени идентитет него Црногорци.




Поред свих глупости који пишеш или си свестан да у Војводини има православних цркава у барок стилу.
Radi se o književnosti, ne o arhitekturi.

Pravoslavni narodi (Grci, Srbi, Rusi, Bugari, Rumunji,..) nemaju barok u književnosti. Pokušaji Rusa poput Čiževskog da uvedu nekakav ruski barok smiješni su jer se radi o jednom- dva pisca poput Polockog koji su bili unijati i pisali su na jeziku koji nije ruski, nego poljsko-ukrajinsko-ruska mješavina.
Spala knjiga na 1-2 slova.
https://www.jstor.org/stable/128047
 
t Čiževskog da uvedu nekakav ruski barok smiješni su jer se radi o jednom- dva pisca poput Polockog koji su bili unijati i pisali su na jeziku koji nije ruski, nego poljsko-ukrajinsko-ruska mješavina.
Spala knjiga na 1-2 slova.

Барок не обухвата само писање.

Иначе ко је одредио да су смешни, ти по обичају, који си се дао за право да делиш свет како ти твоја машта сугерише.
 
Nisam te pitao da pojasniš detalje, nego da napišeš dva puta jednu te istu rečenicu (koja pripada istom vremenu, te na istom narečju).
Ne razumijem što bi htio. Rečeno je već da bilo koja rečenica iz tekstova npr. Držića, Matije Divkovića ili Palmotića pripada zapadnoj štokavštini, a one iz djela Dositeja Obradovića ili Njegoša, istočnoj.

Барок не обухвата само писање.

Иначе ко је одредио да су смешни, ти по обичају, који си се дао за право да делиш свет како ти твоја машта сугерише.
Govori se o književnosti i srpskim prisvajanjima hrvatske barokne književnosti.
Valjda ni Srbi nisu takvi idioti da svojataju i katoličke barokne crkve.
 
Ne razumijem što bi htio. Rečeno je već da bilo koja rečenica iz tekstova npr. Držića, Matije Divkovića ili Palmotića pripada zapadnoj štokavštini, a one iz djela Dositeja Obradovića ili Njegoša, istočnoj.

Mislim da sam bio poprilično jasan. Želeo bih da napiše jednu rečenicu, potpuno identičnu, na zapadnoj štokavici, pa u sledećem redu na istočnoj; na identičnom narečju (ijekavskom) i koristeći približno isti (hronološki gledano) rečnik.

Npr. prevedi mi ovu rečenicu (ili možda neku sličnu) dva puta, na odgovarajućoj varijanti štokavice: Yesterday I was far too sick to go outside and purchase my favorite newspaper; I also couldn't eat almost anything that day.
 
njiževnosti i srpskim prisvajanjima hrvatske barokne književnosti.
Valjda ni Srbi nisu takvi idioti da svojataju i katoličke barokne crkve.

Дуборавника књижевност јесте хрватска, зато што данашњи Дубровчани се сматрају Хрватима и то разумем.

Ово шта ти радиш је тежак дебилизам, ко да су то били већ кад је то написано или за време Вука (где се Дубровчански утицај прецењује код Хрвата), тако да Вук није користио хрватске дубровачке писце него само дурбровачке јер то тада није био хрватски.

Ово писано је глупост. Имали православног народа који је толико имао католичког утицаја ко Срби (нема осим можда Украјинаца али они су добри делом унијати), имали католичког народа који је имао толико православног утицаја ко Хрвати, па и то тешко да нема.


Сама чињеница да Видовдан дугује своје име једном свецу који се више слави код католика све говори.
 
Ово писано је глупост. Имали православног народа који је толико имао католичког утицаја ко Срби (нема осим можда Украјинаца али они су добри делом унијати), имали католичког народа који је имао толико православног утицаја ко Хрвати, па и то тешко да нема.

Da, od Srba i i Ukrajinaca nema većeg konkurenta u pravoslavnoj vaseljeni. Možda eventualno Crnogorci, ako bismo govorili o njima kao naciji.

U zadnje vreme imamo dosta više iskustava da pričamo sa Rusima nego inače; njihov stereotip o Srbima je dosta ekstreman; ili gotove puno Srbe ili doživljavaju srpski narod kao, kako Milan St. Protić voli često sa ističe (sa malom dozom preterivanja) kako su Srbi za Ruse polatinjeni pravoslavci; previše zaglibili u zapadnjački svet i za izvorni pravoslavni duh, koji se temelji na isihazmu, izgubljeni. U neku ruku je i jedno i drugo tačno, govoreći u kontekstu dosta duboke podeljenosti današnjeg srpskog društva na nacionalno i građansko.
 
Може вероватно све, али мора да важи исто ако се замени реч Хрват са Србин, хрватско са српско, итд.
Када они пристану на нешто овако, рецимо:


PRILOZI ZA ZAŠTITU СРПСКИХ NACIONALNIH INTERESA PRILIKOM PREGOVORA REPUBLIKE СРБИЈЕ S BOSNOM I HERCEGOVINOM, CRNOM GOROM I ХРВАТСКОМ U POGLEDU ULASKA U EUROPSKU UNIJU

ХРВАТСКОЈ

* Prestati s poticanjem neprijateljstva prema Србији i progonom српских državljana uz odricanje od великохрватске propagande (pitanje Влаха, jezika, mit о хрватских краљевима, odnos prema војводи Ђујићу i dr.).

* Razgraničenje na линији Карлобаг—Огулин—Карловац—Вировитица – ...

* Aktualiziranje potrebe poštivanja preuzetih obveza iz potpisanih sporazuma i dogovora – zaštita recipročnih prava српске manjine, osigurati Србима slobodno političko i kulturno organiziranje i djelovanje na razini istovrijednoj onoj koju Republika Србија osigurava хрватској manjini s paritetom u financiranju djelovanja.

* Stvarno, a ne samo deklarativno pravo na neometan povratak i slobodno raspolaganje svojom imovinom svih koji su za rata na području bivše Jugoslavije morali napustiti svoje domove; pitanje granica – razlika između deklarativnoga i stvarnoga ispunjavanja obveza.

* Potreba definiranja položaja Римокатоличке crkve u Republici Србији. U Србији se mora izbjegavati djelovanje Римокатоличке crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem.

* Inzistirati na dostavi podataka iz спаљених arhiva током Drugoga svjetskog rata и Агресије на Србе (vratiti arhiv Nezavisne Države Hrvatske, списак свих жртава логора смрти где су масовно убијани Срби) i sve što je relevantno za povijest Срба na српском etničkom prostoru i šire.

* ...

* Otkriti sva mjesta pogubljenja Срба za vrijeme agresije na РСК te imena ubijenih, uz omogućavanje njihova dostojnog ukopa.

* Inzistirati na dostavi podataka o svim zatočenim i nestalim српским vojnicima i civilima, zatočenicima хрватских logora, uz odgovarajuće dozvole simboličnog obilježavanja mjesta takvih stradanja diljem Хрватске.

* ...

* Na svim razinama Хрватске javno i nedvosmisleno priznanje српског jezika kao званичног standardnog jezika.... To se posebno odnosi na obrazovni sustav u Хрватској gdje se српски jezik lažno prikazuje kao хрватски jezik

* Odricanje od svojatanja i prisvajanja povijesnih dosega kulture s српских prostora te српске književne baštine, posebno starije српске književnosti (osobito dubrovačke), od strane kulturnih i drugih institucija Republike Хрватске.

* Priznati agresiju na Србе, prvenstveno plaćanjem štete počinjene u pohodu na РСК, osobito na kulturnoj baštini, uz vraćanje odnesenog kulturnog blaga, sve u smislu moralne i ekonomske isprike Србима za počinjena zla.
 
Poslednja izmena:

Slične teme


Back
Top