Ukrajinska kriza

Šta će se dalje odvijati?

  • Rusi samo brane Donbas

    glasova: 13 22,8%
  • Rusi uzimaju još neke delove Ukrajine

    glasova: 27 47,4%
  • Rusi osvajaju čitavu Ukrajinu

    glasova: 11 19,3%
  • Treći svetski rat

    glasova: 6 10,5%

  • Ukupno glasova
    57
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Путин уз свесрдну помоћ Бајдена успе без иједног метка да "припоји" Русији Доњецк и Луганск.....види се ко је шахиста и унапред зна потезе противника, док остатак Украјине "преузима војне шкарт-вишкове" и задужује се код "пријатељског запада"....!?
 
Oćeš da ti slikam par ciganskih naselja u Srbiji pa okačim ovdje, ili da pronađem stotinu sličnih i još gorih snimaka iz Rusije?
Качи па да упоредимо са сликама из САД-а!
p.s. činjenica je, da su državljani Rusije 15 puta siromašniji od njihovih suparnika na zapadu. To stvarno nije potrebno. Život je prekratak, da ga trošiš za ideale "močne države".
Дај конкретне податке, аргументе!
 
Mislim da zemlje poput Ukrajine ne treba da brinu tu brigu. Takođe ni zapad, jer sam potpuno siguran da njima odgovara da Rusi budu siromašni. Ruska zemlja, ruska posla, neće niko sa strane da odlučuje o tome.
Imaju pravo, da sami biraju svoje odluke. Ali niko ne želi na svojim granicama državu (ili više njih) u problemima. Istorija nas je naučila, da obično takva situacija, pogotovo ako traje više vremena pogodna za eskalaciju nasilja.
 
Nije bitno šta su rekli, bitno je šta će da učine, a umesto perspektive Ukrajine u NATO, zapadne zemlje povlače svoje diplomatsko osoblje dalje od istočne granice Ukrajine. Tako da, Rusi su ovako ili onako dobili šta su hteli, sa druge strane zapad nije. Meni to deluje kao uništena koncepcija.
A šta su to Rusi dobili, ajmo još jednom. Dobili su reakciju na gomilanje trupa na granici, normalno. Dalje? Ukri odustali od Nato? Rekli da je Donbas Rusija? Rusi dogovorili Sjeverni tok 2? Ono što jesu pokazali je da neće mirno gledati pristupanje Ukrajine Nato paktu, ali od "nemirnog gledanja" do okupacije suverene države je ogroman korak. Koji naivac je mogao pomisliti da bi Rusija napala Ukrajinu, i s kojim to točno ciljem? Imaš 40 miliona stanovnika koji su voljni braniti svoju državu, kako se to točno okupira u 2022 godini? Čista politička igranka
 
Istina, ali počelo je, kad se SR Srbija stavila sa novim ustavom iznad poretka SFRJ, te maznula novac iz savezne kase jer je bila bankrotirana i tako srušila Markovićeve reforme...
Počelo je još 1918 kad smo tek ušli u Zagreb.
https://standard.rs/2021/11/26/nase-poslednje-pobede/
Prema memoarima „crvenog grofa Karoljija“, D’ Epere je još rekao: „Zar je moguće, gospodine grofe, da ste tako nisko pali? U ovom ratu vi ste išli sa Nemcima, sa Nemcima ćete i ispaštati.“ Okrenuo se i otišao bez rukovanja. Tako se „crveni grof“ vratio u Peštu praznih šaka, pa je njegov ministar rata Bela Linder potpisao bezuslovnu predaju Mađarske 13. novembra u Beogradu, kojom je Mađarska izgubila 75 odsto svoje ranije teritorije (taj Linder je karijeru završio kao srpski birov u Pečuju, a umro mnogo kasnije u Beogradu).

Bila je to poslednja predaja ostataka Austrougarske monarhije i to u zdanju hotela „Srpski kralj“ na početku Knez Mihailove, pogođenom u prvom bombardovanju Beograda 26. jula 1914, čime je i započeo Prvi svetski rat. Ali krug još ne beše zatvoren.

Krakov je sa svojom jedinicom dodatno „ratovao“ preko Zagreba i Rijeke, gde umalo nije došlo do sukoba između saveznika, Italije i Srbije. U nekoj vrsti „poluratnog“ stanja bile su ove dve saveznice i u Sloveniji, gde je srpski kraljevski potpukovnik Stevan Švabić, vraćajući se iz austrijskog zarobljeništva 1918. bez jedne ruke, s nekoliko srpskih vojnika, naložio nastupajućim Italijanima da u svom pokretu ka Ljubljani ne kroče ni korak dalje. Tu je nacrtana stara jugoslovensko-italijanska granica.

Šta bi bilo da hrabri srpski oficir nije prihvatio usrdnu molbu Narodnog veća SHS iz Ljubljane i isprečio se Italijanima u ime srpskog kralja (i sila Antante) kod Vrhnike, ostaje da se nagađa, ali bi istog dana, 14. novembra, sigurno pala Ljubljana, a granica postavljena ko zna gde, da je crtaju i ispravljaju neke buduće mirovne misije. Mislite li da potpukovnik Švabić ne bi pucao? Varate se. To je dobro znala cela divizija Cacciatori delle Alpi kad je poslušno stala i ukopala se na Švabićev ultimatum. Pa je još naredila da se sve do Logateca poskidaju italijanske i okače – srpske zastave.

„Dole opančarski kralj“​

Iz Kraljevice, gde se posredstvom saveznika uspostavljala nova granica na Rječini, Stanislav Krakov vraćen je u Zagreb, gde je upravo počela oružana secesija Hrvata protiv Kraljevine SHS, proglašene samo tri dana ranije, 1. decembra 1918. U Rudolfovoj kasarni u Zagrebu izbila je 5. decembra oružana pobuna dve hrvatske jedinice: 53. i 25. domobranske („zagrebačke“) pukovnije (u kojoj je na Kolubari 1914. revnosno služio Josip Broz), poznate po zverstvima u Mačvi i Podrinju. Atmosfera u Zagrebu bila je tog dana dijametralno suprotna onoj koju opisuje Krleža u famoznoj Pijanoj novembarskoj noći 1918.

Masa od 20.000 ljudi pridružila se pobunjenim pukovima 42. domobranske („vražje“) divizije i išla Frankopanskom i Ilicom urlajući „Dole Srbija“, „Dole opančarski kralj“! Ostrvljeni, marširali su prema tek useljenom Narodnom vijeću SHS da sruše narodno predstavništvo, ponište ujedinjenje i uspostave nezavisnu državu Hrvatsku (kakva je i stvorena na istom mestu 1941). Sreća da, osim misije pukovnika Pribićevića u kojoj je bio i poručnik Krakov, još nije pristigla srpska vojska, inače bi za ono što se zatim dogodilo bili opet krivi Srbi.

Poverenik Narodnog vijeća Grga Anđelinović, veliki pobornik jugoslovenskog jedinstva s Hvara (inače deda stric potonje hrvatske ministarke Vesne Pusić), okupio je nešto hrvatskih sokola, dalmatinskih mornara i „dragovoljaca SHS“ i s vrhova zgrada br. 6 do 12 na Jelačić placu osuo mitraljesku paljbu po podivljaloj rulji. Tu je palo petnaest „prosinačkih žrtava“ za neovisnu Hrvatsku a gomila se u panici razbežala. Kada je uskoro stigla srpska vojska, niko više nije ni smeo da pisne u tom gradu, koji je Krakov opisao kao „podmuklu varoš trgovaca i advokata u kojoj sve ključa od obaranja i stvaranja država u igri đavoljskih rabota“.

Eto, tako je Krakovu izgledalo „primirje“ posle onih pobeda „kojima su Centralne sile srušene bez milosti i neodložno“ (maršal Francuske Franše d’Epere).
 
Po

elo je još 1918 kad smo tek ušli u Zagreb.
https://standard.rs/2021/11/26/nase-poslednje-pobede/
Prema memoarima „crvenog grofa Karoljija“, D’ Epere je još rekao: „Zar je moguće, gospodine grofe, da ste tako nisko pali? U ovom ratu vi ste išli sa Nemcima, sa Nemcima ćete i ispaštati.“ Okrenuo se i otišao bez rukovanja. Tako se „crveni grof“ vratio u Peštu praznih šaka, pa je njegov ministar rata Bela Linder potpisao bezuslovnu predaju Mađarske 13. novembra u Beogradu, kojom je Mađarska izgubila 75 odsto svoje ranije teritorije (taj Linder je karijeru završio kao srpski birov u Pečuju, a umro mnogo kasnije u Beogradu).

Bila je to poslednja predaja ostataka Austrougarske monarhije i to u zdanju hotela „Srpski kralj“ na početku Knez Mihailove, pogođenom u prvom bombardovanju Beograda 26. jula 1914, čime je i započeo Prvi svetski rat. Ali krug još ne beše zatvoren.

Krakov je sa svojom jedinicom dodatno „ratovao“ preko Zagreba i Rijeke, gde umalo nije došlo do sukoba između saveznika, Italije i Srbije. U nekoj vrsti „poluratnog“ stanja bile su ove dve saveznice i u Sloveniji, gde je srpski kraljevski potpukovnik Stevan Švabić, vraćajući se iz austrijskog zarobljeništva 1918. bez jedne ruke, s nekoliko srpskih vojnika, naložio nastupajućim Italijanima da u svom pokretu ka Ljubljani ne kroče ni korak dalje. Tu je nacrtana stara jugoslovensko-italijanska granica.

Šta bi bilo da hrabri srpski oficir nije prihvatio usrdnu molbu Narodnog veća SHS iz Ljubljane i isprečio se Italijanima u ime srpskog kralja (i sila Antante) kod Vrhnike, ostaje da se nagađa, ali bi istog dana, 14. novembra, sigurno pala Ljubljana, a granica postavljena ko zna gde, da je crtaju i ispravljaju neke buduće mirovne misije. Mislite li da potpukovnik Švabić ne bi pucao? Varate se. To je dobro znala cela divizija Cacciatori delle Alpi kad je poslušno stala i ukopala se na Švabićev ultimatum. Pa je još naredila da se sve do Logateca poskidaju italijanske i okače – srpske zastave.

„Dole opančarski kralj“​

Iz Kraljevice, gde se posredstvom saveznika uspostavljala nova granica na Rječini, Stanislav Krakov vraćen je u Zagreb, gde je upravo počela oružana secesija Hrvata protiv Kraljevine SHS, proglašene samo tri dana ranije, 1. decembra 1918. U Rudolfovoj kasarni u Zagrebu izbila je 5. decembra oružana pobuna dve hrvatske jedinice: 53. i 25. domobranske („zagrebačke“) pukovnije (u kojoj je na Kolubari 1914. revnosno služio Josip Broz), poznate po zverstvima u Mačvi i Podrinju. Atmosfera u Zagrebu bila je tog dana dijametralno suprotna onoj koju opisuje Krleža u famoznoj Pijanoj novembarskoj noći 1918.

Masa od 20.000 ljudi pridružila se pobunjenim pukovima 42. domobranske („vražje“) divizije i išla Frankopanskom i Ilicom urlajući „Dole Srbija“, „Dole opančarski kralj“! Ostrvljeni, marširali su prema tek useljenom Narodnom vijeću SHS da sruše narodno predstavništvo, ponište ujedinjenje i uspostave nezavisnu državu Hrvatsku (kakva je i stvorena na istom mestu 1941). Sreća da, osim misije pukovnika Pribićevića u kojoj je bio i poručnik Krakov, još nije pristigla srpska vojska, inače bi za ono što se zatim dogodilo bili opet krivi Srbi.

Poverenik Narodnog vijeća Grga Anđelinović, veliki pobornik jugoslovenskog jedinstva s Hvara (inače deda stric potonje hrvatske ministarke Vesne Pusić), okupio je nešto hrvatskih sokola, dalmatinskih mornara i „dragovoljaca SHS“ i s vrhova zgrada br. 6 do 12 na Jelačić placu osuo mitraljesku paljbu po podivljaloj rulji. Tu je palo petnaest „prosinačkih žrtava“ za neovisnu Hrvatsku a gomila se u panici razbežala. Kada je uskoro stigla srpska vojska, niko više nije ni smeo da pisne u tom gradu, koji je Krakov opisao kao „podmuklu varoš trgovaca i advokata u kojoj sve ključa od obaranja i stvaranja država u igri đavoljskih rabota“.

Eto, tako je Krakovu izgledalo „primirje“ posle onih pobeda „kojima su Centralne sile srušene bez milosti i neodložno“ (maršal Francuske Franše d’Epere).
:zzzz:
 
A šta su to Rusi dobili, ajmo još jednom. Dobili su reakciju na gomilanje trupa na granici, normalno. Dalje? Ukri odustali od Nato? Rekli da je Donbas Rusija? Rusi dogovorili Sjeverni tok 2? Ono što jesu pokazali je da neće mirno gledati pristupanje Ukrajine Nato paktu, ali od "nemirnog gledanja" do okupacije suverene države je ogroman korak. Koji naivac je mogao pomisliti da bi Rusija napala Ukrajinu, i s kojim to točno ciljem? Imaš 40 miliona stanovnika koji su voljni braniti svoju državu, kako se to točno okupira u 2022 godini? Čista politička igranka
Нико не жели украјину у нато. Највише американци, немци и французи. Па онда руси.
 
A šta su to Rusi dobili, ajmo još jednom. Dobili su reakciju na gomilanje trupa na granici, normalno. Dalje? Ukri odustali od Nato? Rekli da je Donbas Rusija? Rusi dogovorili Sjeverni tok 2? Ono što jesu pokazali je da neće mirno gledati pristupanje Ukrajine Nato paktu, ali od "nemirnog gledanja" do okupacije suverene države je ogroman korak. Koji naivac je mogao pomisliti da bi Rusija napala Ukrajinu, i s kojim to točno ciljem? Imaš 40 miliona stanovnika koji su voljni braniti svoju državu, kako se to točno okupira u 2022 godini? Čista politička igranka

Ono što su hteli, Ukrajina neće u NATO.
 
Naravno da se slažem da se uspostavi ustavni poredak na svakom santimetru zemlje. Ono što ti ne razumeš ili nećeš da razumeš jeste (u ovom slučaju) da su Srbi narod u SRH a Albanci (Šiptari) manjina. Iz onog Narod proizilazi mnogo više prava a Srbi i tada (89/90/91) su hteli samo autonomiju u okviru SRH. Kasnije kada se zagovnalo želeli su sa Srbijom, CG i RS da budu u istoj državi.
Šipptari su manjina bii i u SFRJ i u Srbiji i njihova manjinska prava nije niko negirao.
I Hrvati su bili narod u Srbiji, kao i na cijelom području SFRJ, pa?

Ono što su hteli, Ukrajina neće u NATO.
To još ne znaš, ali evo monete za pregovaranje, kao i Tok 2.
 
Качи па да упоредимо са сликама из САД-а!

Дај конкретне податке, аргументе!

Počelo je još 1918 kad smo tek ušli u Zagreb.
https://standard.rs/2021/11/26/nase-poslednje-pobede/
Prema memoarima „crvenog grofa Karoljija“, D’ Epere je još rekao: „Zar je moguće, gospodine grofe, da ste tako nisko pali? U ovom ratu vi ste išli sa Nemcima, sa Nemcima ćete i ispaštati.“ Okrenuo se i otišao bez rukovanja. Tako se „crveni grof“ vratio u Peštu praznih šaka, pa je njegov ministar rata Bela Linder potpisao bezuslovnu predaju Mađarske 13. novembra u Beogradu, kojom je Mađarska izgubila 75 odsto svoje ranije teritorije (taj Linder je karijeru završio kao srpski birov u Pečuju, a umro mnogo kasnije u Beogradu).

Bila je to poslednja predaja ostataka Austrougarske monarhije i to u zdanju hotela „Srpski kralj“ na početku Knez Mihailove, pogođenom u prvom bombardovanju Beograda 26. jula 1914, čime je i započeo Prvi svetski rat. Ali krug još ne beše zatvoren.

Krakov je sa svojom jedinicom dodatno „ratovao“ preko Zagreba i Rijeke, gde umalo nije došlo do sukoba između saveznika, Italije i Srbije. U nekoj vrsti „poluratnog“ stanja bile su ove dve saveznice i u Sloveniji, gde je srpski kraljevski potpukovnik Stevan Švabić, vraćajući se iz austrijskog zarobljeništva 1918. bez jedne ruke, s nekoliko srpskih vojnika, naložio nastupajućim Italijanima da u svom pokretu ka Ljubljani ne kroče ni korak dalje. Tu je nacrtana stara jugoslovensko-italijanska granica.

Šta bi bilo da hrabri srpski oficir nije prihvatio usrdnu molbu Narodnog veća SHS iz Ljubljane i isprečio se Italijanima u ime srpskog kralja (i sila Antante) kod Vrhnike, ostaje da se nagađa, ali bi istog dana, 14. novembra, sigurno pala Ljubljana, a granica postavljena ko zna gde, da je crtaju i ispravljaju neke buduće mirovne misije. Mislite li da potpukovnik Švabić ne bi pucao? Varate se. To je dobro znala cela divizija Cacciatori delle Alpi kad je poslušno stala i ukopala se na Švabićev ultimatum. Pa je još naredila da se sve do Logateca poskidaju italijanske i okače – srpske zastave.

„Dole opančarski kralj“​

Iz Kraljevice, gde se posredstvom saveznika uspostavljala nova granica na Rječini, Stanislav Krakov vraćen je u Zagreb, gde je upravo počela oružana secesija Hrvata protiv Kraljevine SHS, proglašene samo tri dana ranije, 1. decembra 1918. U Rudolfovoj kasarni u Zagrebu izbila je 5. decembra oružana pobuna dve hrvatske jedinice: 53. i 25. domobranske („zagrebačke“) pukovnije (u kojoj je na Kolubari 1914. revnosno služio Josip Broz), poznate po zverstvima u Mačvi i Podrinju. Atmosfera u Zagrebu bila je tog dana dijametralno suprotna onoj koju opisuje Krleža u famoznoj Pijanoj novembarskoj noći 1918.

Masa od 20.000 ljudi pridružila se pobunjenim pukovima 42. domobranske („vražje“) divizije i išla Frankopanskom i Ilicom urlajući „Dole Srbija“, „Dole opančarski kralj“! Ostrvljeni, marširali su prema tek useljenom Narodnom vijeću SHS da sruše narodno predstavništvo, ponište ujedinjenje i uspostave nezavisnu državu Hrvatsku (kakva je i stvorena na istom mestu 1941). Sreća da, osim misije pukovnika Pribićevića u kojoj je bio i poručnik Krakov, još nije pristigla srpska vojska, inače bi za ono što se zatim dogodilo bili opet krivi Srbi.

Poverenik Narodnog vijeća Grga Anđelinović, veliki pobornik jugoslovenskog jedinstva s Hvara (inače deda stric potonje hrvatske ministarke Vesne Pusić), okupio je nešto hrvatskih sokola, dalmatinskih mornara i „dragovoljaca SHS“ i s vrhova zgrada br. 6 do 12 na Jelačić placu osuo mitraljesku paljbu po podivljaloj rulji. Tu je palo petnaest „prosinačkih žrtava“ za neovisnu Hrvatsku a gomila se u panici razbežala. Kada je uskoro stigla srpska vojska, niko više nije ni smeo da pisne u tom gradu, koji je Krakov opisao kao „podmuklu varoš trgovaca i advokata u kojoj sve ključa od obaranja i stvaranja država u igri đavoljskih rabota“.

Eto, tako je Krakovu izgledalo „primirje“ posle onih pobeda „kojima su Centralne sile srušene bez milosti i neodložno“ (maršal Francuske Franše d’Epere).
Zanimljivo čitanje. Onaj ko je imao "sreću", rodio se pre prvog svetskog rata, a umro posle raspada SFRJ, je doživio 6 različitih država te tri različita društvena sistema. Ni ove današnje države neće imati poduži životni vek.
 
Боли ме Стојко...навика...

Sve.jpg
 
А какве везе са имају цигани? То је љихов стил живота у свакој земљи и њихов избор нема благе везе са причом!
Дај овако нешто, као у САД:
 
Pa blagovolite nam pojasniti, zašto se SR Srbija izuzela iz poretka sfrj te opljačkala saveznu kasu. Imate priliku. Vjerovatno ste jedan od onih, koji su na mitinzima vikali "hočemo oružje"
Samo ustašoidima i forumskim Svinjoglavićima treba pojašnjavati okolnosti. Ako šabaniji nešto nije jasno, IZVOL'TE?:)
 
А какве везе са имају цигани? То је љихов стил живота у свакој земљи и њихов избор нема благе везе са причом!
Дај овако нешто, као у САД:
Ma nemoj?
Očeš nešto ovako?
https://www.youtube.com/watch?v=MNoBlQbsnE4
https://www.youtube.com/watch?v=nkpitePIXr0

Samo ustašoidima i forumskim Svinjoglavićima treba pojašnjavati okolnosti. Ako šabaniji nešto nije jasno, IZVOL'TE?:)
Imate priliku pojasniti, zašte ste se poklali. Fino vam je bilo nuđeno mnogo toga, da ne bi počeli sranjem, ali "ne može nam niko ništa, jaći smo od sudbine..." jelte...
 
Poslednja izmena:
Ma nemoj?
Očeš nešto ovako?
Напуштених села има свуда, ништа ново.
Има и градова:
Само, ти поче причу о сиромаштву Русије а ја те замолио да ми окачиш беду са улица рускох градова, оно, као у САД, људи спавају на улици у картонским кутијама, под шаторима, на клупама...
 
Напуштених села има свуда, ништа ново.
Има и градова:
Само, ти поче причу о сиромаштву Русије а ја те замолио да ми окачиш беду са улица рускох градова, оно, као у САД, људи спавају на улици у картонским кутијама, под шаторима, на клупама...
Jesam ti rekao, da ti mogu okačiti 1000 snimaka, snimljenih od samih Rusa, koji pokazuju čitava naselja, u jako lošem stanju.
https://www.youtube.com/watch?v=v5mW9St0QNs&t=74s
https://www.youtube.com/watch?v=1Eb6LUmy3uI
https://www.youtube.com/watch?v=8o15uEvWJe8
Statistika ti isto pokazuje, da je distribucija bogastva u Rusiji jako loša, 72,8 % ima manje od 10k USD,23,8% ima između 10k i 100k USD, i samo 3,1% između 100k te 1m USD, onih iznad 1m je samo 0,2%
https://en.wikipedia.org/wiki/Distribution_of_wealth#:~:text=half of the world's net,97% of the total wealth.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top